Foto: Mikhail Klimentyev, Sputnik, Kremlin Pool Photo via AP
Aktualni režim je unison da je NATO 1999. izvršio agresiju na SR Jugoslaviju. Evo mu prave prilike da isto merilo primeni na rusku invaziju Ukrajine
Miroslav Mišković pravosnažno je oslobođen svih optužbi. Tokom većeg perioda svoje vlasti, naprednjaci su ga tretirali kao oličenje zla po uzoru na likove iz ranih filmova o Džejmsu Bondu. I nije režim demonizirao samo najvećeg biznismena u zemlji, već i svakog drugog tko je zdravorazumski i profesionalno tretirao tu Vučićevu „borbu protiv kriminala i korupcije“. U tom kontekstu, predsjednik Srbije je čak i na završnim predizbornim konvencijama nazivao „Vreme“ „Miškovićevim i tajkunskim novinama“.
Da li će se sada izvinuti zbog uvreda i nanesene štete? Prvenstveno Miroslavu Miškoviću, ali i „Vremenu“, drugim medijima, javnim ličnostima..?
Naravno da neće, Aleksandar Vučić ima mnogo većih briga. Može li sada – dok ruski tenkovi tutnjaju ukrajinskim ravnicama – objasniti simboliku njihovog učešća na paradama Vojske Srbije? Ili hvalisanja tolikom družbom sa Putinom? I kako se dogodilo da u strogo kontroliranim režimskim medijima Srbija liči na rusku guberniju, a njena vlast na aktiviste Jedinstvene Rusije? Zapravo, kolika je cijena podilaženja autokrate sa Andrićevog venca onom u Kremlju i pretvaranje građana u njihove taoce?
Rusija je napala Ukrajinu, državu članicu Ujedinjenih nacija. Širenje NATO-a na istok nije nikakvo opravdanje. Teško da i sam Putin vjeruje da će Rusija sada biti sigurnija. A i kako bi poslije ciničnih izjava da je Ukrajina Lenjinova izmišljotina, te da nije imao drugog izbora. Ne treba posebno objašnjavati kakva je to poruka osamostaljenim republikama bivšeg Sovjetskog Saveza. Posebno za one gdje se, poput Ukrajine, šefovi država smjenjuju na izborima.
Američke intervencije u XXI vijeku unesrećile su Bliski istok. Ništa suštinski nisu promijenile. Naprotiv, samo su povećale odium islamskog svijeta spram Zapada. Rusija sada teško unesrećuju Ukrajinu, ali sa jednim važnim dodatkom.
Naime, sam Putin je govorio o vjekovnoj povezanosti ruskog i ukrajinskog naroda. Zašto li su onda te veze toliko zakazale? Kako to da Ukrajincima nije imao ništa drugo ponuditi osim eksplozija krstarećih raketa i artiljerijskih granata? I što li je mislio poslije aneksije Krima – kojoj će se strani okrenuti službeni Kijev uprkos dubokim unutrašnjim podjelama?
Teško je procijeniti buduće Putinove poteze. Sve racionalne analize pale se u vodu. U suprotnom, izostala bi invazija Ukrajine. Zato je sasvim zamislivo da anektira njenu teritoriju do Dnjepra ili dokle god želi. Posljedice po mir i bezbjednost Evrope i svijeta potpuno su nesagledive.
Srbija nije otok mimo svijeta. Stav prema Ukrajini ne može biti pitanje ličnih sklonosti i populističkog podilaženja. Aktualni režim je unison da je 1999. NATO izvršio agresiju na SR Jugoslaviju. Evo mu prave prilike da se pokaže dosljednim i primjeni isto mjerilo na rusku invaziju Ukrajine.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Kritičari režima Aleksandra Vučića obustavljanje postupka protiv Gorana Vesića i ostalih vide kao nastavak državnog udara i smatraju da je odluka doneta pod političkim pristiskom. Advokat Sead Spahović je mišljenja da je optužnica upravo zbog svoje širine bila tanka, ali da treba sačekati pravosnažnu presudu
Dok gradska vlast usvaja budžet koji deo javnosti ne smatra razvojnim, Nikola Jovanović iz Centra za lokalnu samoupravu upozorava na njegove manjkavosti, ali veruje da će 2026. doneti politički zaokret i novu energiju
Istoričar Dragan Markovina u novom broju „Vremena” govori o pobuni u Srbiji i tome šta su studenti uspeli, a šta im zamera
Novi sastav Ustavnog suda čine bivša ministarka, partijski potpisnici i kadrovi bliski Srpskoj naprednoj stranci, što otvara pitanje da li će najviša sudska instanca biti nezavisan čuvar Ustava ili produžena ruka režima Aleksandra Vučića
Srpska spoljna politika je 2025. doživela brodolom. Srbija se nalazi pod pritiskom američkih sankcija i carina, iz Evropske unije stiže šamar za šamarom, a škrgutanje zubima u Moskvi nad Beogradom huči kao grmljavina
Poraz ćaci-tužioca Nenada Stefanovića na izborima za članove Visokog saveta tužilaštva ima i veliko simbolično značenje: jedna institucija se odbranila i pokazala da je moć vučićevska tanja nego što se mislilo, da je njena najveća snaga – kao što to biva i sa tajnim službama – u fami o velikoj snazi
Lako je zamisliti kako vilom Bokeljkom u gluvo doba noći odjekuje Vučićev glas: „O Trampe, zašto me ne podnosiš?“ Odgovor na Truth Social najverojatnije bi glasio – „Zato što si šibicar“
Građani Srbije nalaze se pred izborom: ili Vučić, ili Evropska unija. Sve ostalo je prazna priča
Propast projekta “Generalštab” i podizanje optužnice protiv ministra kulture
Dan kada im je krenulo nizbrdo Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
