Aleksandar Vučić je zblanut – predsjednik Narodne skupštine, profesor Aleksandar Čupić ga je prekinuo devet puta zbog vrijeđanja narodnih poslanika. To mu se nikad nije desilo tokom četrnaest godina beskrajnih monologa na naprednjačkim televizijama, a ni kada je kao Šešeljev poslanik tražio da za svakog ubijenog Srbina bude likvidirano sto Muslimana..
Vučić je svoja tri dana u Narodnoj skupštini obilježio trabunjanjem, uvredama, bahaćenjem, lažima, ciničnim izigravanjem žrtve i uzdihanog paćenika. Ukratko, govorio je u dlaku isto onako kao i kad je držao vlast.
Što je time želio postići?
Politikološka škola
Politički analitičari smatraju da je nastojao osokoliti teško uzdrmanu partiju. Eto, on je destrukcijom i prostotom „izdominirao“ na zasjedanju, sabio Studentsku listu mišju rupu…
Istina je samo da je govorio i govorio. Također i da su mu poslanici većine dopustili divljanje za mikrofonom svevši replike na minimum.
Svi znaju i zbog čega: em se najstariji poslanik Stojan Radenović divio Vučiću do karikaturalne imbecilnosti, em je poslanička grupacija Studentske liste nastojala da što prije krene u izbor predsjednika i ostalih parlamentarnih organa.
Kako je na kraju ispalo?
Pa, Vučić je još jednom podsjetio građane zbog čega je izgubio izbore. Prostaštvom i zatezanjem Šešeljevih tregera, uvjerio je veći dio javnosti da – suprotno tradiciji – naprednjaci nisu dostojni potpredsjedničkog mjesta Narodne skupštine. A potom mu je Čupić pokazao pred svima što su prava i dužnosti funkcije predsjednika parlmanta i kako se one sprovode.
Osim što je zabezeknuto zakmečio, Vučić je zamahnuo i ostavkom na poslanički mandat. Ali ne – kako kaže – zbog „gadljivosti“ koju mu izaziva skupštinska većina, već zato što nije u stanju podnijeti da bude samo jedan među jednakim.
Psihološka škola
Na ovo se nadovezuje mišljenje da je bivši predsjednik Srbije nesposoban prihvatiti činjenicu kako više ne stoluje na Andrićevom vencu. Poslije onolikog podilaženja u najbližem političkom okruženju, vlastitoj i koalicionim strankama, te u stalnom centru pažnje bezbroj poslušničkih medija, izgubio je sposobnost za normalnu komunikaciju. Tokom godina pretvorio je vlastiti javni život u beskrajni rijaliti u kojem je on sam producent, režiser i jedini i učesnik. Tu svi ćute, samo on govori što god mu padne na pamet.
Cijena takve karijere došla je na naplatu 25. oktobra. Sve što od tada Vučić radi i govori spada u – klinci bi rekli – čist krindž. Ukratko, bez minimuma dostojanstava bivšeg predsjednika države, podsjetio je narod da je uvijek bio i ostao mali Šešeljev politikant.
Tu pomoći nema. Možda njegovi suborci nemaju srca da mu kažu kako se pretvorio u sprdnju izigravajući predsjednika Srbije za familiju i D.J. Vučićevića. A moguće je i da su svjesni Vučićevog paradoksa – bez njega ne mogu opstati, a s njim nemaju budućnost.
Veliki popust za Crni petak! Godišnja pretplata na „Vreme“ za svega 6.200 dinara. Samo do kraja meseca uštedite 3.000 čitajući ono što valja!