Dobro je biti oprezan, jer svi znamo kakvu smo pošast pobedili, tačnije, počeli da pobeđujemo. Ipak, bojazan da će Vučić učiniti nešto čime će oduzeti veliku izbornu pobedu studenata i građana ponekad poprima i neke odlike posttraumatskog stresnog sindroma, kažu pojedini psiholozi.
Jedan od ključnih pojmova za razumevanje ovog stanja jeste hipervigilnost — pojačana budnost i stalno osmatranje okoline u potrazi za mogućom opasnošću.
To nije nimalo neobično: Vučićeva vlast se zasnivala, pogotovo poslednjih godina, na ogoljenom nasilju, od političkog i medijskog do uličnog.
Neki su lično doživeli fizičko nasilje, a neki druge vrste nasilja, poput otpuštanja s posla, medijskih i drugih progona.
Međutim, postoje i oni koji nisu neposredno doživeli nasilje, ali su se osećali kao žrtve dok su pratili dramatična i brutalna politička i društvena zbivanja.
Opstanak straha od nasilnika
Za posttraumatski stresni sindrom karakteristično je i da strah od nasilnika opstaje čak i kada on više nije u mogućnosti da povredi žrtvu.
Žrtva i dalje strahuje da će se nasilnik iznenada pojaviti, ima osećaj da stalno mora da bude na oprezu. Čak i kada racionalno zna da je bezbedna, emocionalno to ne može da prihvati.
Drugačije rečeno, nasilnik više ne može da vas povredi, ali posledice prethodnog nasilja nastavljaju da žive kroz očekivanje da bi se ono moglo ponoviti.
U razgovoru za „Vreme“, profesor socijalne psihologije Vladimir Mihić kaže da se klasični posttraumatski stresni sindrom kao posledica političkog delovanja naprednjaka razvija samo u ekstremnijim situacijama, kada su ljudi tokom poslednjih godina imali ozbiljne emotivne reakcije na nasilje.
„I to više u direktnom kontaktu sa nasilnikom, npr. policajcem ili ’batinašima’“, kaže Mihić.
Međutim, on primećuje da kao društvo i dalje osećamo strah da će se dogoditi nešto nepredviđeno, ali da će i taj strah brzo nestati kada vidimo da je „zaista sve gotovo i da oni silni moćnici više ne postoje“.
„Naravno, potpuno opuštanje dolazi kada počinioce nasilja stigne zaslužena kazna, a i to će se brzo desiti“, smatra on.
Kad se radost vrati
Osim toga, Mihić tvrdi da smo donekle izgubili naviku da se radujemo jer smo živeli u sistemu „koji nas je stalno plašio da će se nešto loše desiti“.
„Samo mudrosti, i bez brzanja i preskakanja koraka, i sve će to doći na svoje. Imamo mudrost stečenu tokom petooktobarskih promena, svesni smo tadašnjih propuštenih šansi. Sada se to neće desiti“, poručuje on.
Neko i posle izbora mora da Vas izveštava nezavisno. Zato je u oktobru godišnja pretplata na digitalno izdanje „Vremena“ čak 2.500 dinara jeftinija. Izaberite odmah!