Na spisku svih 49 koje je Aleksandar Vučić pomilovao ukazom 27. septembra, a u ponedeljak ga objavilo Ministarstvo pravde, nalati se i Tomo Stojić, rukovodilac fabrike „Milan Blagojević – Namenska“ u Lučanima, pravosnažno osuđen na dve godine zatvora zbog požara u toj fabrici 2017. godine.
Ova nesreća dogodila se 14. jula 2017. godine, a usled eksplozije barutnog otpada stradala dva radnika: Milomir Milivojević (25) i Milojko Ignjatović (55) . Do eksplozije i požara došlo je ispred magacina baruta tokom nepropisnog istovara tehnološkog otpada u buradima. Utvrđeno je da je barut bio presvetao i nestabilan, a da u hidrantu ispred magacina uopšte nije bilo vode.
Osnovno javno tužilaštvo u Čačku, odeljenje u Ivanjici, u junu 2019. podiglo je optužnicu protiv generalnog direktora Radoša Milovanovića i rukovodilaca dva pogona, Vladimira Lončarevića i Tome Stojića, za teško delo protiv opšte sigurnosti. Optužnica podneta tek nakon što su roditelji i sestra poginulog Milivojevića razgovarali sa predsednikom Vučićem.
Prvooptuženi u ovom procesu Radoš Milovanović preminuo je u aprilu 2022. godine pre donošenja presude, pa je postupak protiv njega obustavljen.
Nakon što su rukovodioci u Ivanjici prvostepeno osuđeni na po tri godine zatvora, Apelacioni sud u Kragujevcu doneo je konačnu presudu 14. maja 2025. godine.
Nakon tragedije u kojoj je stradao dvadesetpetogodišnji Milomir, porodica Milivojević, otac Milovan, majka Nela i sestra Mirjana prošla je kroz nezapamćen višegodišnji pritisak, zastrašivanje, društvenu izolaciju i pravnu agoniju . Njihova borba za istinu o bezbednosnim propustima pretvorila se u hod po mukama zbog moći koju je u Lučanima imao tadašnji direktor fabrike Radoš Milovanović.
Kada je u oktobru 2019. godine konačno počelo suđenje, stotine radnika fabrike došlo je ispred suda u Ivanjici da pruži podršku optuženom direktoru. Kada su se članovi porodice Milivojević pojavili, kolege i sugrađani su ih izviždali i verbalno vređali. Otac Milovan je izjavio da su mu u lice vikali ljudi sa kojima je radio 30 godina i delio hleb.
Sestra nastradalog Milomira, Mirjana, dobila je otkaz u privatnoj firmi u kojoj je radila, a otac Milovan je javno ukazivao da je taj otkaz bio direktna posledica pritiska rukovodstva fabrike na vlasnike te firme. Pored toga, Milovanu su, prema njegovim rečima, nuđeni ogromni iznosi novca i stanovi da povuče tužbu i ućuti, što je on izričito odbio rečima da „mrtvo dete nije na prodaju”.
Umesto da dobiju pravdu, članovi porodice su se sami našli na sudu. Bivši direktor Radoš Milovanović podneo je čak tri privatne tužbe protiv oca Milovana i jednu protiv sestre Mirjane zbog navodne povrede ugleda i časti u javnim nastupima.
Pritisci su nastavljeni i van suda. Ove godine, zabeležen je incident u kom je porodici Milivojević namerno istovarena ogromna količina stajskog đubriva tik ispred kućne kapije i plastenika , što je otac prepoznao kao direktan čin osvete i novog zastrašivanja.
Prilikom poseta državnog vrha fabrici u Lučanima, Milovanu Milivojeviću (koji je nastavio da radi u istoj fabrici) bivalo je zabranjeno da odradi svoju smenu kako ne bi sreo zvaničnike. Takođe, porodica godinama nailazi na zid ćutanja i opstrukcije u pokušaju da unutar fabričkog kruga, na mestu gde je Milomir živ spaljen, postavi skromnu spomen-ploču.
Prilikom jednog susreta, Aleksandar Vučić rekao je Milovanu Milivojeviću da njegov sin „nije radio na modnoj pisti“.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!