Generalštab Vojske Srbije raspisao je interni konkurs za selekciju za zvanje pilota, posle koje bi oficiri, zaposleni na određeno ili neodređeno vreme, posle samo četiri meseca osposobljavanja postali piloti 204. Vazduhoplovne brigade u Batajnici ili 98. u Kraljevu.
U nekadašnjoj državi SFRJ postojala je Vazduhoplovna vojna gimnazija „Maršal Tito“ u Mostaru, gde je za jedno mesto konkurisalo nekoliko stotina kandidata.
Samo najbolji su birani da idu na Vazduhoplovnu vojnu akademiju u Zadar, a drugi su „utešno“ dobijali ostale vojne akademije. Uspevali su samo najbolji od najboljih.
Slično je bilo i u SRJ i kasnije državnoj zajednici SCG, a onda je počelo osipanje kadrova, pa je sadašnja vlast uvela obuku za rezervne oficire avijacije.
Obuka kao kurs
Svelo se na to da treba da imaš završen fakultet, prođeš zdravstvene preglede – i evo te kao pilota borbenog aviona. A sada su tu „obuku“ skratili na četiri meseca.
„Četiri godine Mostara, pa dve u Zadru, onda u Golubovcima, a neki klasići u Puli, i tek tad si potporučnik-pilot. O brojnim zdravstvenim pregledima da ne govorim“, kaže za „Vreme“ jedan pilot u penziji.
On konstatuje da je suludo na ovakav način praviti avijaciju i pilote, a kad nisu uslovi ratni, kao na primer u Drugom svetskom ratu, kad su se piloti proizvodili posle kursa, jer su bili „potrošna roba“.
I sa „Gazelom“ lako ćemo
U konkursu, objavljenom u poslednjem broju magazina „Odbrana“ pojavljuje se i propagandna reportaža o završenoj obuci tih pilota-kursista za helikopter „Gazela“.
Upitan za komentar o tome, pilot tog helikoptera, pukovnik u penziji, odgovara sa: „Je li se ti sprdaš sa mnom. Nije danas 1. april?“
I onda objašnjava koliko su oni imali i kakvih zahtevnih naleta, jer „Gazela“ je mala, ali zahtevna igračka. „Voleli smo mi da se zajebavamo, ali tek posle završene akademije, kao potporučnici ili poručnici. A kao kapetani smo shvatili koliko je to odgovoran posao.“
Četiri godine u četiri meseca
Bivši letač-mehaničar na „Gazeli“ objašnjava koji su se tek pred njih zadaci stavljali – pored održavanja, bili su i kopiloti. Svi su imali četiri godine srednje vojne škole i prošli posebnu obuku, uključujući i padobransku, posle određenog broja godina radnog staža.
A prema uslovima konkursa, oficiri ne smeju imati više od 27 godina do kraja 2025, da nisu u toku službe negativno ocenjivani i da im nisu izricane disciplinske kazne i mere. Tokom četiri meseca treba da savladaju selektivnu padobransku i letačku obuku.
Četiri godine stade u četiri meseca, zaključuje jedan od pilota u penziji. Podseća da je bivša JNA 1997. godine kupila 16 tada modernih aviona MiG-29. Od stotina pilota MiG-21 koji su se prijavili za obuku na toj letelici, selekciju prošlo njih manje od četrdeset.