Aleksandar Musić, koji je tokom dve godine bunta hirurški precizno u hrvatskim medijima secirao dešavanja u Srbiji, gostovao je sada u jednoj političkoj emisiji HRT-a.
Onde je, u monologu od osam minuta, razložio strašan poraz Aleksandra Vučića na izborima i veliku pobedu Studentske liste. Prenosimo taj deo nastupa u celosti:
„Vučić je izgubio osobno percepcijsko tlo pod nogama, ekonomsko tlo pod nogama, ideološko tlo pod nogama, međunarodno tlo pod nogama i propagandno tlo pod nogama.
Osobno percepcijsko se nikad nije oporavilo nakon pada novosadske nadstrešnice. Problem takvih režima je kada usisaju sve u sebe, kada centraliziraju moć, kada čelnik režima vuče kao lokomotiva sve ostale – onoga trenutka kada on dobije neki kritični udarac, nema tko preuzeti teret. I to mu se sada dogodilo.
Njemu teret nisu mogli preuzeti Ana Brnabić, Siniša Mali, Miloš Vučević jer su to sve trećerazredne, često i groteskne političke osobe. U tom smislu Vučiću je osobni rejting krvario i on ga nije znao niti ga je mogao sanirati zadnje dvije godine.
Medijske i druge trovačnice
Režim je dugi niz godina počivao na tome da je najsiromašnijima dao mrvice sa stola, uglavnom dovodio u Srbiju najgore moguće industrije, trovačke industrije, međunarodnom elementu davao sve za male plaće i promašenom ekonomijom. Nakon jednog trenutka on više nije mogao održavati tu priču zato što je inflacija udarila.
S jedne strane mala, superbogata tajkunska klasa, nikad viđena u zadnjih 200 godina u toj državi, i široke mase najveće sirotinje, umirovljenika koji su mu bili biračka baza i kojima su onda na udar došle čak i te mrvice sa stola koje im je davao. A davao je često ne zbog svoje ekonomske politike rasta, nego zbog povoljnih međunarodnih konjunktura. Ti penzioneri su svi pamtili ona gadnija vremena prije, kako onu krizu 2009. tako i prije sankcije pod Miloševićem. No sve se to Vučiću urušilo pod nogama.
Propagandno, on je dugi niz godina imao dva glavna oruđa u nasrtajima na svoje protivnike. Imao je prvoloptaško oruđe, to su bili Informer, Pink, Srpski telegraf i niz sličnih medijskih trovačnica i one su bile neka vrsta šok-brigada koje su mljele, provlačile ljude kroz naslovnice i na taj način ih ranjavale. To mu je uspjelo nekoliko puta, no imao je jednu puno perfidniju opciju, a to je RTS.
Naime, on je 15 godina kukao o tome da je RTS otuđen, odnarođen, da nije dovoljno srpski, i nazivao je dugi niz godina Dragana Bujoševića, direktora RTS-a, ‘žutim Bujketom’, želeći reći da je on ostatak žute liberalne vlasti od prije koju je on, eto, smijenio.
Zapravo je RTS na najperfidnije načine servisirao režim. Što pseudointelektualno, kroz emisije poput Oka Gorislava Papića, što preko Dnevnika, i to se vidjelo do ekstrema u zadnje dvije godine načinom na koji su portretirali studente, zvali su ih teroristima, hamasovcima. Tu su prešli tu crvenu liniju i urušili se.
Imunitet Studentske liste
Studentska lista se gradila na način da je bila potpuno imuna na to. Ona je ignorirala njegove medije, nije se upuštala u raspravu s njima, nego je gazila teren i disciplinirano slala svoje poruke. Iako je Vučić one (opozicione, prim. red.) antitalente u prošlosti mogao raniti medijskim trovačnicama, ovaj put mu to nije pošlo za rukom.
Međunarodni element je polako izgubio strpljenje, iako je svima dao sve. Francuzima vojni i infrastrukturni ugovori, Nijemcima energetski ugovori, Kinezima rudnici, najgora moguća industrija, dovlačenje robovske radne snage u zemlju… Amerikancima Vučićeva kapitulacija na Kosovu.
I on je u izbornoj noći očekivao neki signal koji bi išao ipak u njegovu smjeru, da dobije manevarski prostor, da se bunkira i pruži neki otpor. Taj signal nije stigao, upravo suprotno, i na kraju su ga pustili niz vodu ti stranci kojima je kolonijalno služio kao lutka 15 godina.
Kampanja u potpunom raspadu
U tehničko-sadržajnom smislu Vučićeva kampanja je jedna od najgorih koje sam ikad vidio. On je prije znao imati lukave, disciplinirane, inovativne kampanje, digitalno jake, kreativno jake, ali ovo je bio potpuni raspad. Vidjelo se da je tu međusobno neusklađeno nekoliko različitih timova koji proizvode materijale, različite boje, tonovi, naglasci… potpuni raspad.
On je glumatao nešto sa starom Škodom, kružio je Srbijom želeći reći: ‘Ja sam skromni čovjek iz naroda, vozim Škodu staru 20 godina.’ I što mu se onda dogodi? Zbog tog javašluka i amaterizma, snime ga kako ide helikopterom s jedne lokacije na drugu i kako ga prati 50 tjelohranitelja iz specijalne jedinice za zaštitu dužnosnika.
I onda vremenska komponenta – sve se to sabilo u jedan kratki rok, nije mogao pratiti taj tempo mobilizacije na drugoj strani.
Fantomske liste
Propala mu je i zamisao fantomskih lista i različitih rezervnih igrača režima. Htio je plasirati Branimira Nestorovića i Aleksandra Vulina kao neku tobože prorusku snagu koja će uzeti one birače koje SNS ne može uzeti. To mu nije uspjelo. Jedan je završio u bolnici, poludio, a za drugog se ne zna gdje je.
Pokušao je s lažnom listom lažne desnice, takozvane autentične desnice Miloša Jovanovića, koja je prepuna Vučićevih bivših kadrova, otpadaka režima. Oni su brutalno kažnjeni na izborima, nisu ni jedan posto glasova osvojili.
Lijevo-liberalna, netalentirana, oronula opozicija – Đilas, Tepić, Ponoš – igrala je istu ulogu korisnih idiota, svjesno ili nesvjesno. Isto je do nogu potučena, 0,3 posto glasova.
Nacionalno i građansko
Tako da su se Vučiću raspale sve kombinacije koje je imao i završio je gdje je završio. Ideologija ipak na kraju dana je bitna. Po prvi put mu je netko zvao blef njegovog ideološkog recepta. On je objedinjavao pojavno čas nacionalno, čas građansko. Ako netko ode građanski, on ga udari nacionalno; ako ode nacionalno, on ga udari građanski. I onda je tako održavao ravnotežu kombinirajući Srbiju i Europu, kroz različite ljude, poltrone, botove.
Ovaj put je na toj studentskoj listi bilo i nacionalnih i građanskih elemenata i onda su njegovi napadi bili potpuno promašeni, nitko ih više nije kao takve percipirao. Ove ljude se nije moglo diskvalificirati niti kao neke nacionalističke luđake, niti kao neke građanističke sluge.
Kada se sve ovo uzme u obzir, njemu se u potpunosti urušilo tlo pod nogama. Nasuprot ovim pričama o tome da će pružati ne znam kakav otpor, da postoji šansa da se vrati, jedino je pitanje gdje će on bježati, kad kucne čas.
Mnogi misle da će bježati u Rusiju ili Kinu. Mislim da su u krivu, mislim da će bježati u neku od arapskih država.“
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!
