Dok je u svetu automobilska industrija u krizi, u Indiji proizvodnja automobila raste 17 odsto godišnje: i starih i novih
Pored deset domaćih fabrika – Ašok Lejland, Fors motors, Nundistan motors, Mahindra&Mahindra (između ostalog najveći svetski proizvođač traktora), Maruti, Bajaj auto, Premijer, Reva, San motors i TATA, u Indiji drumska vozila proizvode i dvanaest svetski poznatih kompanija: Audi, BMV, Mercedes, Honda, Fijat, Ford, Dženeral motors, Hjundai, Reno-Nisan, Micubiši, Škoda i Tojota. Dok bezmalo svi navedeni „svetski poznati“ proizvođači smanjuju produkciju i otpuštaju radnike, u Indiji se, kad je o automobilskoj industriji reč, recesija ne oseća. Razlog je jednostavan: na raspolaganju su jeftini, pritom vrlo kvalifikovani radnici i tržište raste, uprkos recesiji. Tako je prošle godine proizvedeno dva miliona vozila i uz do sada zabeležen godišnji rast proizvodnje od 17 odsto, očekuje se da će automobilska industrija u Indiji tokom narednih godina postati jedna od najvećih u svetu. Raste i domaća tražnja: 2000. godine prodato je (samo) 767.000, a do kraja decenije očekuje se 1,65 miliona četvorotočkaša.
I RETRO I FUTURISTIČKI: Tata krosover i jedno od prevoznih sredstava u Indiji
Sve je počelo 1953. godine, kada su indijska vlada i domaći privatni sektor investirali znatna sredstva u automobilsku industriju. U početku proizvodnja je bila isključivo licencna, i to modela čiju su proizvodnju veliki svetski proizvođači napuštali. Skoro sve licence su aktivne i danas, tako da sa proizvodnih traka uporedo silaze kako „retro“ tako i poslednji „hitovi“ automobilske industrije, a sve proizvedeno u domaćim fabrikama: indijski putevi su pokretni muzej auto-industrije druge polovine XX veka.
Ekonomskim reformama 1991. godine automobilsko tržište u potpunosti je otvoreno za direktne strane investicije. Kompanija Suzuki je među prvima uvidela prednosti proizvodnje u Indiji, gde njena filijala Maruti dominira tržištem. Takođe, Fijat pregovora sa TATA, Honda će u sledećih deset godina investirati oko 500 miliona evra, a Hjundai je otvorio svoju drugu fabriku u ovoj zemlji, iz koje je prošle godine izvezao automobila u vrednosti od 390 miliona dolara.
Najveći indijski proizvođač drumskih vozila, TATA, odnedavno vlasnik Lend Rovera i Jaguara, promovisao je „narodni auto“, namenjen prevashodno domaćem tržištu – TATA nano, najjeftiniji automobil na svetu. Reč je o „monovolumenu“ sa petora vrata i pet sedišta, koji će u Indiji sigurno izazvati saobraćajnu revoluciju, jer dobrom delu populacije koji trenutno vozi motocikle, sada će po prihvatljivoj ceni biti ponuđen automobil koji doduše nema servo-upravljač, klima-uređaj, pa ni ABS, ali ipak predstavlja promenu „kosmičkih“ razmera. Zbog mehanike donjeg postroja nije preporučljivo da se vozi preko 70 kilometara na sat, mada može da dostigne čitavih 120. Te skromne karakteristike, međutim, nisu smetnja jer na većini puteva u Indiji brzina je ograničena na 40 kilometara na sat. Istina, formalno ograničenje nije naročito potrebno: zbog širine i stanja kolovoza, kao i gustine saobraćaja, nije ni moguće voziti brže.
I Bajaj auto, pored već osvojene široke game dvotočkaša i trotočkaša, razvija i jeftin automobil koji bi trebalo da košta oko 2000 evra, a serijska proizvodnja se očekuje 2010. godine. Tehnički detalji još nisu poznati, jedino to da su predviđena dva motora, jedan benzinac i jedan dizelaš, oba sa dva cilindra. U fazi razvoja je i nova jedinstvena transmisija, koja će „ponuditi najbolje od ručnih i automatskih menjača“. Ova dva modela mogu se uskoro očekivati i na zapadnim tržištima.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Epski bes prema teokratskom, autoritarnom režimu u Teheranu preliva se na NATO saveznike, demokrate, papu i MAGA influensere, koji su velikim delom zaslužni za uspon Donalda Trampa. Širi se prema svima koji se ne slažu sa predsednikom oko rata sa Iranom, a čije posledice počinju da osećaju građani Amerike
Prava pitanja nisu ona koja dominiraju javnim prostorom. Ni oduševljenje dela tehnološke scene, koja sve češće zvuči kao da razgovara sama sa sobom, ubeđena da gradi boga. Ni panika onih koji u svakom algoritmu vide apokalipsu. Već trezveno, ali tvrdoglavo insistiranje na odgovorima na pitanja: Koliko ovo košta? Ko plaća? Kome služi i šta se dešava ako ne uspe? Istorija tehnologije – od parne mašine do nuklearne bombe – pokazala je da velike promene menjaju raspodelu moći, ekonomiju, politiku, ali često i društva, i to mnogo dublje nego što njihovi tvorci u početku razumeju
Bivši predsednik Bugarske Rumen Radev (na slici) sa koalicijom “Progresivna Bugarska”, koju je predvodio na izborima prošlog vikenda, osvojio većinu –133 od 240 mesta u Sobranju. Prvi put u demokratskoj istoriji zemlje neće morati da razmišlja o koalicionom partneru kako bi formirao vladu za koju je u predizbornoj kampanji tvrdio da će se uhvatiti u koštac sa sistemskom korupcijom
I dok svet ide dalje, Iran za njime sve više zaostaje. I za to nije kriva (isključivo) Amerika. Kada stalno držite gard prema čitavom svetu, svet pre ili kasnije podigne gard prema vama. Države, kao i ljudi, ne traže društvo onih koji su u stalnom sukobu sa svojim okruženjem. Naposletku, u XXI veku, politički model koji se zasniva na obećanju dolaska bogom nadahnutog spasitelja ima malo šta da ponudi državi od gotovo 90 miliona ljudi, u kojoj je 60 odsto stanovništva mlađe od 39 godina. A još manje ima šta da ponudi susednim državama
Duh Vremena: Šest decenija od smrti Ane Ahmatove (4)
Rođena je u Odesi iste 1889. godine kao i Čarli Čaplin, Tolstojeva Krojcerova sonata i Ajfelov toranj, pisala precizno o radosti prve ljubavi i o bolu slomljenog srca, tri puta se udavala i bila najbolja prijateljica tuđih muževa, suočila se sa smrću prvog muža pesnika Nikolaja Gumiljova i robovanjem sina, gubila nadu bez samosažaljenja, lični bol i tragedije svoje nacije pretvorila u besmrtne stihove, u starosti bila dostojanstvena u samoći i umrla je 5. marta 1966, istog dana i istog meseca kad je 1953. umro Josif Staljin – na dan koji je pri kraju života redovno svečano obeležavala
Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti
Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!