Novi liderski dvojac

Protekli izbori u Bosni i Hercegovini pokazali su veliku sklonost građana ka vođama, folklornim i populističkim sadržajima. Na međusobnim izbornim prepucavanjima o ukidanju Republike Srpske, odnosno eventualnom referendumu i proglašenju samostalnosti ovog BiH entiteta, izrasla su dva neprikosnovena lidera – Milorad Dodik i Haris Silajdžić.

Izborna kampanja opet je pojednostavljena na nepomirljivu vertikalu između Sarajeva i Banjaluke – ukidanje Republike Srpske, odnosno borbu za njeno očuvanje po svaku cijenu. To je umnogome i opredijelilo tok kampanje i oživjelo poznatu matricu nacionalne homogenizacije. Istina, subjekti nacionalne homogenizacije više nisu bili ekskluzivni čuvari nacionalnih interesa, poput SDS-a, već su se tome, iz izborno-taktičkih razloga, priklonile i stranke ljevice.

Na krilima Milorada Dodika, aktuelnog i najverovatnije novog premijera Vlade RS, čak je i slabi i neuvjerljivi kandidat SNSD-a izvojevao ubjedljivu pobjedu na predsjedničkim izborima u Republici Srpskoj. Za većinu politički zrelijih građana (a takvi su u BiH još uvijek manjina) Milan Jelić nije bio politički uvjerljiv, a ni govorljiv.

BEZ PROGRAMA: Dodikov kandidat Nebojša Radmanović postao je novi član Predsjedništva BiH. Dodikova stranka imaće i skupštinsku većinu u Narodnoj skupštini RS.

Većina političkih subjekata izašla je na protekle izbore bez ikakvih izbornih platformi i programa. Ili se uglavnom ostajalo na deklarativnom suočavanju sa brojnim društvenim izazovima, bez jasne vizije o tome kako nagomilane socijalne i ekonomske probleme uopšte riješiti. Međutim, pokazalo se da ti programi građanima nisu bili ni presudni, jer su najmanje glasali prema ponuđenim sadržajima.

Politička scena, pogotovo u Republici Srpskoj, definitivno je ukrupnjena – takozvane patuljaste partije oprostile su se od parlamentarne govornice, čime su lišene svojih malih ucjena i „šićarenja“ iz pozicije „jezička na vagi“. Od nekadašnjih 18 parlamentarnih stranaka u Narodnoj skupštini RS poslije oktobarskih izbora djelovaće ih gotovo tri puta manje (prema još nepotvrđenim rezultatima izbora).

Brojne reakcije na uvjerljivu, ali ne i iznenađujuću izbornu pobjedu SNSD-a, govore da je dobro što će „apsolutna vlast“ ujedno značiti i „apsolutnu odgovornost“. Međutim, ima i onih koji upozoravaju da bi u uslovima kada imate jednu stranku na vlasti, u uslovima u kojima demokratija nije konsolidovana, a niste sigurni u institucije sistema, u uslovima u kojima intelektualci uglavnom ćute, u kojem se opozicija slabo čuje, kada su mnogi mediji naklonjeni pobjedničkoj opciji – mogao biti i sužen manevarski prostor za kritičko promišljanje i djelovanje.

Ovogodišnje izbore obilježilo je i snažno prisustvo Srbije u Republici Srpskoj. Pojačano „zanimanje“ za Srbe u Republici Srpskoj uslijedilo je poslije proglašenja nezavisnosti Crne Gore, što se dijelom poklopilo i sa predizbornom kampanjom u Bosni i Hercegovini. Približavanje Srba vodilo je neminovno ka radikalizaciji odnosa između dva entiteta BiH, a podrška Srbije bila je jasno adresirana na aktuelnog premijera Vlade RS Milorada Dodika. Čak je i famozni Sporazum o specijalnim i paralelnim vezama potpisan po treći put nekoliko dana pre izbora. Jaka privredna delegacija iz Srbije sigurno je dodatno uticala na opredjeljenje građana u Republici Srpskoj. Podsjećanja radi, Slovenija, sa kojom Republika Srpska nema nikakvih specijalnih sporazuma, do sada je investirala više u RS i zaposlila više njenih građana nego što je to slučaj sa srbijanskim privrednicima.

MUDAR POTEZ: Najviše bure u Bosni i Hercegovini izazvao je izbor kandidata SDP-a BiH Željka Komšića za hrvatskog člana u Predsjedništvu BiH. Komšiću stranke sa hrvatskim predznakom prebacuju da „nije autentičan predstavnik Hrvata“, jer su „ga birali Bošnjaci“. „Hrvati su prestali biti politički čimbenik. HDZ BiH ne priznaje izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva, jer je on izabran glasovima nehrvata. SDP-ov kandidat je od Hrvata dobio manje od pet odsto glasova“, rekao je Mišo Relota, portparol HDZ-a BiH.

Kandidatura Komšića pokazala se kao mudar izborni potez Lagumdžijine stranke, koja je znala da u utrci za bošnjačkog člana BiH Predsjedništva, njihov kandidat ne bi imao nikakvih izgleda u borbi sa Harisom Silajdžićem (lider Stranke za BiH) i Sulejmanom Tihićem (predsjednik SDA). Pobjedi Željka Komšića doprinijele su i same tzv. stranke sa hrvatskim predznakom, koje su neposredno pre izbora podijelile biračko tijelo. S jedne strane, došlo je do ukidanja decenijske monolitnosti neprikosnovenog HDZ-a, ali istovremenim fragmentiranjem političke scene unutar hrvatskog korpusa i isturanjem više kandidata na mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH, direktno je omogućena pobjeda Željka Komšića. Nesretni Komšić sad pokušava javnost u BiH uvjeriti da je doista Hrvat.

„Treba reći da su se Hrvati u BiH razjedinili, ali nije ih niko drugi razjedinio, sami su se razjedinili“, komentarisao je izbore u BiH hrvatski predsjednik Stjepan Mesić.

Prilično čista situacija u Republici Srpskoj i prilično zamršena situacija u Federaciji BiH, kao i na državnom nivou. Tu je sve moguće i svakako ne treba ignorisati niti jednu koaliciju. Većina političara kaže da će na državnom nivou prije svega doći do izražaja matematička umijeća.

HDZ je nezvanično ispružio ruku prema SNSD-u i SDA, s obzirom na to da je sa ovim strankama dogovorio paket ustavnih reformi. U Federaciji BiH govori se o mogućem koaliranju Stranke za BiH i SDA, koja je unatoč izbornom porazu svog predsjednika na izborima za Predsjedništvo BiH ostala i dalje najjača stranka u FBiH. SDP BiH bilježi znatan pad mandata kako u entitetskim tako i u državnom parlamentu. Lider pobjedničkog SNSD-a, koji će biti i jedna od najjačih stranaka u Predstavničkom domu parlamenta BiH, ističe da „svako ko misli da RS pripada funkcija predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH za nas je potencijalni partner u toj instituciji“. „Ako misle nešto drugo, onda nećemo ni razgovarati“, upozorava Dodik. I SDA ne bi imala ništa protiv mjesta predsjedavajućeg Savjeta ministara, barem po izjavama nekih od stranačkih prvaka.

OTVORENA PITANJA: Kako će izgledati nova vlast na državnom nivou, još je otvoreno. Izborni rezultati nisu obrađeni niti saopšteni, s obzirom na to da je prebrojavanje glasova kudikamo sporije nego što se očekivalo. U ovom trenutku su nedvosmislene poruke međunarodnih zvaničnika, novoizabrane vlasti moraju što prije riješiti zaostavštinu prethodne – nastaviti ustavnu reformu i sprovesti reformu policije. Od toga će zavisiti i dalja sudbina kancelarije visokog predstavnika za BiH (OHR) čije gašenje je najavljeno za polovinu slijedeće godine: „Transformacija OHR-a zavisiće od implementacije izbornih rezultata, brzine formiranja koalicija, konstitutisanja vlasti, te revizije koju će Upravni odbor PIK-a (Savjet za implementaciju mira, op. a.) imati krajem februara iduće godine. Na transformaciju

OHR-a će uticati i reforma Ustava, ali i ocjena o ispunjavanju uslova za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU-u. To su preduslovi od kojih će zavisiti da li će se OHR zatvoriti 30. juna naredne godine.“

Svako dalje „zapaljivanje“ ionako nacionalno oštre predizborne retorike moglo bi uticati na konačnu odluku o statusu kancelarije visokog predstavnika za BiH. Pitanje je kome je stalo do njenog zadržavanja.