Tog 6. novembra prije 15 godina čuli smo da je, na cesti kod Gračaca, poginuo naš prijatelj i kolega novinar Božo Knežević. Nekoliko dana prije tog najavljenog puta bio je u našem zagrebačkom stanu: pričali smo Mišo i ja s njim o svim sranjima koja nam se događaju, o njegovom tek napravljenom filmu Oluja nad Krajinom, zbog kojega su ga napadali slijeva i zdesna… Zaboravio je tada naočale kod nas, bez jednog stakla: zvali smo ga uoči tog kobnog putovanja da mu to kažemo, rekao je Miši: ma nema veze, imam druge, a ove ionako nikad nisu imale to jedno staklo.
A Božo je gledao jasno, i bez naočala, s oba stakla…
Imala sam privilegiju da radim sa Božom, koji je – ko god, ili ne, to htio priznati – već tih osamdesetih, uoči naših ratova, bio autor i mentor dokumentarizma na (tada) Zagrebačkoj televiziji, koja ga se sramno odrekla u godinama kada je postajala hrvatskom. Kako reče neka novinarka na HRT-u, prije koju godinu, glede još jednog otjeranog sjajnog čovjeka „krivih krvnih zrnaca“, bilo je to „vrijeme nesklono pojedincima“; tako je i Božo prošao: nije htio postati propagandist, bio je i ostao novinar, nije htio ući u paktove sa tada hrvatskim svemogućim ljudima, pa nije ni državljanstvo hrvatsko htio preko veze, ma koliko to tada (i poslije) štetilo njegovoj Zvjezdani i tada maloj dječici.
I platio je ljudsku i profesionalnu cijenu prije no što je tragično poginuo.
Božo je ostavio svoj veliki trag u dokumentarnom programu na današnjoj Hrvatskoj televiziji, ostavio je trag u izvještavanju na Yutelu o našim ex-yu strašnim i sramotnim ratovima, u kojima nije lagao za (bilo koju „svoju“) državu i u filmu Oluja nad Krajinom, koji i danas uznemirava suvremenike na laž spremne.
Da je Božo danas sa nama, sasvim sam sigurna, jednako bi bio očajan kao i neki od nas zbog onoga na što je novinarstvo spalo: on je bio čovjek, novinar, ljudina koji nije dao da mu politika kroji priloge i filmove. Sigurna sam da bi i dalje ostao On onakav kakav je bio – pošten i profesionalan i beskompromisan.
Zato se Božidara Kneževića danas treba sjećati. Zato ga se ja sjećam 15 godina već, sigurna da će nedostajanje trajati.
Mađarska vlada preispitaće ulaganja u železničku prugu Budimpešta–Beograd, projekat koji već godinama prate kašnjenja i kontroverze. Putnički saobraćaj još nije uspostavljen, uprkos višestrukim najavama otvaranja
Predlog omogućava pristup određenim sednicama Saveta za spoljne poslove za države kandidate koje privremeno zatvore poglavlje 31
Predsednik Ukrajine Volodimir Zelenski predložio je direktan sastanak sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom o okončanju rata. Predsednik SAD-a Donald Tramp pozdravio je ovu mogućnost
Podrškom 49 poslanika Janez Janša je četvti put postao premijer Slovenije
“Digitalna zabluda”, knjiga Džareda Kuni Horvata, povezuje višegodišnji pad rezultata američke dece na standardizovanim testovima sa sve češćom praksom da škole svakom učeniku dodeljuju laptop ili tablet kao zamenu za udžbenike
Zašto su građani Srbije crveni od srama poslije naprednjačke operacije u Tivtu? Zbog čega Vučić redovno bruka zemlju i građane koje predstavlja? Upita li se kako ga na Samitu u Tivtu vide drugi državnici i što mu govore iza leđa
Čarter Er Srbije od Beograda do Tivta pun naprednjačkih lojalista sa kriminalnim dosijeima i najava pripreme ubistva Aleksandra Vučića u Crnoj Gori za vreme samita EU - Zapadni Balkan: šta je šahista sa Andrićevog venca ovim atakom na zdrav razum hteo da postigne
Kako se autolimar iz Nove Pazove našao u slučaju Milić, jednoj od najvećih afera u novijoj istoriji? Šta je za običnog naprednjaka deset hiljada evra, a šta za glavešine SNS-a? Ko su kederi i štuke u tom lancu ishrane
Si, Tramp, Putin i Dan srpske diplomatije
Nepodnošljiva lakoća šibicarenja Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
