Tog 6. novembra prije 15 godina čuli smo da je, na cesti kod Gračaca, poginuo naš prijatelj i kolega novinar Božo Knežević. Nekoliko dana prije tog najavljenog puta bio je u našem zagrebačkom stanu: pričali smo Mišo i ja s njim o svim sranjima koja nam se događaju, o njegovom tek napravljenom filmu Oluja nad Krajinom, zbog kojega su ga napadali slijeva i zdesna… Zaboravio je tada naočale kod nas, bez jednog stakla: zvali smo ga uoči tog kobnog putovanja da mu to kažemo, rekao je Miši: ma nema veze, imam druge, a ove ionako nikad nisu imale to jedno staklo.
A Božo je gledao jasno, i bez naočala, s oba stakla…
Imala sam privilegiju da radim sa Božom, koji je – ko god, ili ne, to htio priznati – već tih osamdesetih, uoči naših ratova, bio autor i mentor dokumentarizma na (tada) Zagrebačkoj televiziji, koja ga se sramno odrekla u godinama kada je postajala hrvatskom. Kako reče neka novinarka na HRT-u, prije koju godinu, glede još jednog otjeranog sjajnog čovjeka „krivih krvnih zrnaca“, bilo je to „vrijeme nesklono pojedincima“; tako je i Božo prošao: nije htio postati propagandist, bio je i ostao novinar, nije htio ući u paktove sa tada hrvatskim svemogućim ljudima, pa nije ni državljanstvo hrvatsko htio preko veze, ma koliko to tada (i poslije) štetilo njegovoj Zvjezdani i tada maloj dječici.
I platio je ljudsku i profesionalnu cijenu prije no što je tragično poginuo.
Božo je ostavio svoj veliki trag u dokumentarnom programu na današnjoj Hrvatskoj televiziji, ostavio je trag u izvještavanju na Yutelu o našim ex-yu strašnim i sramotnim ratovima, u kojima nije lagao za (bilo koju „svoju“) državu i u filmu Oluja nad Krajinom, koji i danas uznemirava suvremenike na laž spremne.
Da je Božo danas sa nama, sasvim sam sigurna, jednako bi bio očajan kao i neki od nas zbog onoga na što je novinarstvo spalo: on je bio čovjek, novinar, ljudina koji nije dao da mu politika kroji priloge i filmove. Sigurna sam da bi i dalje ostao On onakav kakav je bio – pošten i profesionalan i beskompromisan.
Zato se Božidara Kneževića danas treba sjećati. Zato ga se ja sjećam 15 godina već, sigurna da će nedostajanje trajati.
„Naša zemlja je opljačkana, ponekad veoma lukavo, uz pomoć zakona“, rekao je mađarski premijer Peter Mađar, govoreći o poslovima za koje tvrdi da su ostali bez odgovornosti
Slanje verske relikvije u boj može delovati neobično, ali otkako je Rusija 2022. godine pokrenula invaziju na Ukrajinu punog obima, Moskva nastoji da iskoristi svaki mogući način mobilizacije
Čak 45.000 učenika u okviru incijative „Školski štrajk protiv vojne obaveze“ demonstriralo je protiv mogućeg uvođenja vojne obaveze u Nemačkoj
„Veštačka inteligencija je svakako dovoljno moćna da pokrene događaje koji uzrokuju milijardu mrtvih“, upozorio je Bil Gejts.
Prema podacima Nemačke federalne uprave za motorni saobraćaj skoro milion vozila Folksvagen i Audi u Nemačkoj moglo bi da imaju problem s volanom
Kada je Evropa videla da je listi od 250 poslaničkih kandidata predvođenim profesionalnim političkim huliganima suprotstavljena lista od 250 političkih amatera i časnih ljudi? Zvuči kao bajka. Hoće li i ishod biti kao u bajci: pobeda dobra nad zlom?
Šta se može očekivati od Vučićevog podnošenja ostavke? Zbog čega će je građani usvojiti 25. oktobra i omogućiti mu da do mile volje pere škodu, peca i peva uz Radio Lolu
Pokušaj debate Ane Brnabić i prof. Mirjane Nikolić na TV N1 pokazao je još jednom ono, što se slutilo: funkcioneri SNS-a ne žele, ili nisu sposobni da vode civilizovan dijalog
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
