![](https://vreme.com/wp-content/uploads/2021/12/IMG-1584-1.jpg)
Iz novogodišnjeg dvobroja
Slavoj Žižek: Pandemija između apatije i solidarnosti
Pandemija je toliko radikalno promenila globalni kapitalizam, da novi poredak u nastajanju više i ne možemo nazivati kapitalizmom nego korporativnim neofeudalizmom
Pandemija je toliko radikalno promenila globalni kapitalizam, da novi poredak u nastajanju više i ne možemo nazivati kapitalizmom nego korporativnim neofeudalizmom
Na današnji dan pre 100 godina rođen je Dobrica Ćosić. Bilo kao član CK, ili kao otpadnik i kasnije „otac nacije“ i predsednik države, uvek je bio neposredan i drugarski nastrojen. Rođen u Velikoj Drenovi, selu na Zapadnoj Moravi, srcu izvorne Srbije, bio je Srbin dušom i telom. Bio je stresao sa sebe plašt lažnog internacionalizma. Nisam se slagao sa politikom proizašlom iz njegovih nacionalnih ubeđenja koju je zastupao, ali sam uvek voleo tog čoveka
Šta je obeležilo 2021. godinu po izboru nedeljnika “Vreme”
Uloga i učešće KNOJ-a u borbi protiv odmetnika ostali su obavijeni velom tajne dugi niz godina, što je s vremenom uzrokovalo pojavu specifičnog, gotovo holivudskog mita o knojevcima, borcima protiv “bande”, koji je svoje otelotvorenje našao u filmovima Žike Mitrovića o podvizima kapetana Ramiza Lešija. Međutim, prava slika je bila kudikamo drugačija
Kako je SSSR Pepsi-Koli plaćao u “stoličnaji” i dizel-podmornicama, a kardinal Kenig ubeđivao Sovjete da je bolje da postanu katolički vernici nego kriminalci
“Osećaj autohtone etničke pripadnosti je intiman za svaku osobu i zavisi od načina na koji osoba internalizuje svoje najvažnije identitetske orijentire: jezik, kulturu i veru” – Đorđe Kalinesku
“Na početku pandemije napisao sam da će ova bolest zadati smrtonosni udarac kapitalizmu. Mnogi su mi se smejali posle toga: kapitalizam ne samo da je zauzdao krizu, nego ju je čak iskoristio da postane još jači... I dalje mislim da sam bio u pravu: poslednjih godina se globalni kapitalizam tako radikalno promenio da neki (poput Janisa Varufakisa ili Džodi Din) taj novi poredak u nastajanju čak više i ne nazivaju kapitalizmom nego korporativnim neofeudalizmom. Pandemija je dala podsticaj tom novom korporativnom poretku, a novi feudalni vlastelini kao što su Bil Gejts ili Mark Zakerberg sve više kontrolišu naše zajedničke prostore komunikacije i razmene”
Kako takozvani prvi svijet, uglavnom razvijeni “zapadni” svijet, prelazi na druge izvore energije osim fosilnih goriva, one zemlje koje imaju rezerve za proizvodnju nove energije postat će nove kolonije koje će opskrbljivati svijet prirodnim resursima i jeftinom radnom snagom. Naravno, cijena je uništenje prirode. Rio Tinto je pravi primjer toga kako domaća elita rasprodaje resurse u paktu sa stranim elitama i u tom smislu kapitalu zaista nije stalo do nacije ili naroda, on ne poznaje granice, sve što mu je u interesu je daljnja akumulacija, ekspanzija i ekstrakcija
Nemačka invazija na Sovjetski Savez verovatno nikad i nije mogla da uspe. Razloga je mnogo, uključujući i kašnjenje početka operacija zbog Hitlerovog napada na Jugoslaviju 6. aprila 1941. Ipak, primarni uzroci su ogorčeni otpor Crvene armije, nerealni nemački ciljevi i nedostatak snage za njihovo ostvarivanje. Taj pohod nije propao u blatu i snegu kod Moskve, već dva i po meseca ranije u ravnicama Ukrajine i Rusije
Zašto zanemarujemo činjenicu da zajedničko u religijama, a ima ga, može da širi mir? Otkako je sveta i veka, religijska pripadnost je jedan od razloga što ljudi ratuju. Oni koji veruju u jednog boga smatraju da su im oni koji veruju u drugog neprijatelji, samo zato što nije njihov. A nisu, niti mogu to da budu. Isticanje sličnog i istog u religijama pomoglo bi da se netrpeljivost smanji. Za početak, dovoljno je da razgovaramo. Profesor Patris Broder, s kojim otvaramo temat o kulturi religije, kaže da “odbijanje dijaloga danas nije opcija jer ono označava odsustvo osnovne ljudske etike, društvenog (sa)učestvovanja u korist zajedničkog dobra. Ako hoćemo da preživimo, takmičenje više nije održiv način u oblasti politike”
Lični osvrt na ljude koji veruju da ovozemaljski svet može biti mnogo bolje mesto i da je naša odgovornost da ga takvim učinimo
Iako Milorad Grčić zaista ode sa čela EPS-a, umesto njega će doći neki novi Mića, koji za sve treba prvo da pita politiku, tj. stranku, tj. vođu, pa, ako direktiva nije u skladu sa ekonomskim interesom preduzeća, tim gore po preduzeće. Zbog takve sistemske kadrovske politike SNS-a u državnim preduzećima je teško dati privrednu prognozu u Srbiji za narednu godinu