Vreme izazova - tribina

18.maj 2005. Redakcija Vremena

Ima li Evropljana u srpskoj administraciji

Sve države koje su prošle dug put do priključenja Evropskoj uniji morale su da sprovedu sveobuhvatne reforme, a nosilac najvećeg dela posla oko usklađivanja standarda i pregovaranja bila je državna administracija. Proces je toliko snažan da je naprosto primorao državni aparat da se reformiše kako bi efikasnije na sebe preuzimao ispunjavanje obaveza i standarda. Aktuelna vlada je nakon povoljne ocene Studije o izvodljivosti, prvog ugovornog odnosa koji naša zemlja ima sa EU-om, zadala sebi relativno kratak rok da se popne na sledeću stepenicu: da potpiše Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju. No, iz čitanja Studije o izvodljivosti vidljivo je da je do tog koraka pred našom zemljom još mnogo teških zadataka. Zbog toga smo odlučili da prvu od pet tribina o odnosu naše zemlje i Evropske unije koje nedeljnik "Vreme" organizuje sa Fondacijom "Fridrih Ebert" posvetimo kapacitetu naše državne administracije koja se u ovom trenutku bavi ovim poslom. Nedavno je jedna norveška eskpertska komisija objavlila izveštaj o reformi javne uprave u Srbiji od 2001. do 2004. pod rečitim nazivom "Nedovršena tranzicija". Sa našim sagovornicima Tanjom Miščević, sekretarom Kancelarije za pridruživanje EU-u pri Vladi Republike Srbije; profesorom Mijatom Damjanovićem, predsednikom PALGO centra i Jadrankom Jelinčić, izvršnom direktorkom Fonda za otvoreno društvo, pokušali smo da otkrijemo kakvi preduslovi moraju da se stvore kako bi se čitav državni aparat ozbiljno uključio u ovaj dug i složen proces koji iziskuje najrazličitija znanja. Tribinu je vodila Duška Anastasijević, novinarka nedeljnika "Vreme"

Promašeni naučni eksperimenti

18.maj 2005. Slobodan Bubnjević

Svetlost N-zraka

Nemoguće je decenijama unapred znati kakvi projekti mogu dovesti do potonjeg razvoja novih tehnologija, a sva očekivanja da sami istraživači načine procenu o upotrebljivosti njihovih saznanja su u najmanju ruku naivna i zapravo ograničavaju manevarski prostor i slobodu istraživanja

Uzburkani Uzbekistan

18.maj 2005. Boris Varga

Ustanak ili ekstremizam

Posle promene vlasti "šareno-plišanim revolucijama" u Gruziji, Ukrajini i Kirgiziji već nekoliko nedelja traju demonstracije u centralnoazijskoj Republici Uzbekistanu. Za razliku od evropskog dela bivšeg SSSR, "mirni protesti" u Uzbekistanu završili su se masakrom nad demonstrantima

Prodaje i preprodaje

18.maj 2005. Tamara Skrozza

Karićevih „pet kila“

Šta je, kako i za koliko para prodao Bogoljub Karić ponovo nije jasno. Jasno je jedino da je to nešto nekako prodao austrijskom konzorcijumu predvođenom biznismenom Martinom Šlafom. Nadležni ministri i dalje tvrde da priča o prodaji Mobtela nije gotova i da su mogući iznenađujući obrti. Oni nešto upućeniji, međutim, kažu da je, posle svega što se dogodilo, izvesno da Telekom Austrije na isti način kao u Bugarskoj dolazi i na srpsko tržište

Suđenje za ubistvo Zorana Đinđića

18.maj 2005. Miloš Vasić

„Glup pakt sa glupim ljudima“

Do sada najdramatičniji deo suđenja zaverenicima za ubistvo Zorana Đinđića odigrao se ovog utorka: konačno su se – i to rešenjem suda po službenoj dužnosti – suočili Vladimir Beba Popović i Milorad Ulemek Legija. Okolnost na koju su suočeni ubrzo je pala u drugi plan

Britanski izbori

12.maj 2005. Slobodanka Ast

Gorka pobeda

Nova laburistička vlada biće izabrana sa gotovo najmanjim procentom biračke podrške u novijoj istoriji

Pisac u diplomatiji

12.maj 2005. Miroslav Karaulac

Andrić u Berlinu

Ivo Andrić je između dva svetska rata bio visoki službenik Ministarstva inostranih poslova Kraljevine Jugoslavije. Iz rukopisa knjige Andrićeve godine u diplomatiji Miroslava Karaulca, jednog od najozbiljnijih i najpouzdanijih proučavalaca dela i života Ive Andrića, "Vreme" ekskluzivno objavljuje poslednje poglavlje ove studije koje se odnosi na najkontroverzniji deo Andrićeve diplomatske karijere – njegovo službovanje u Berlinu u periodu između 1939. do 1941. godine, u kojem se otkrivaju neki do sada nepoznati detalji iz piščeve biografije

60 godina od sloma fašizma - jedno sećanje na Oslobođenje

12.maj 2005. Izbor - M. Milošević

Za pobedu, ili „Ljes rubjat, šćepki letjat“

Za svedoka tog vremena biramo neobičnu ličnost: Đorđe Lobačev, Rus, rođen u Skadru 1909, gde mu je otac bio ruski carski vicekonzul; krstio ga vojvoda grahovski i zetski knez Dimitrije Petrović Njegoš; detinjstvo i ranu mladost proveo je u Novom Sadu; diplomirao je Istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu; bio ilustrator "Politike", nacrtao je prvog srpskog strip junaka. Od oktobra 1944. do maja 1945. bio je prevodilac u štabu general-lajtanta Vladimira Ivanoviča Ždanova i s Crvenom armijom išao do Beča. Po zakonu iz 1946, izabrao je sovjetsko državljanstvo, a ostao da živi u Beogradu. (Jedan član PK Srbije, možda Pribićević, tada je rekao: "Mislim da onaj koji danas ne bi hteo da postane sovjetski građanin, ne bi mogao da bude ni jugoslovenski građanin.") U vreme Informbiroa prognan u Rumuniju, gde je crtao političku karikaturu u nedeljnom listu Kominforma "Za trajni mir i međunarodnu saradnju". Tek posle Staljinove smrti odlazi u Rusiju, jer ranije nije smeo, živeo je u Sankt Peterburgu, gde je nacrtao prvi sovjetski strip. Povremeno dolazi u Beograd posle 1964, gde je 1997. štampana knjiga njegovih sećanja Kad se Volga ulivala u Savu. Iz te knjige biramo nekoliko detalja – zato što opisuju kako je oslobađan deo grada u kome se nalazi naša redakcija i zato što lapidarno, a plastično i upečatljivo osvetljavaju mešavinu straha i egzaltacije, kovitlac Oslobođenja, kad "seku šumu, a iverje leti"

Istorija i tumačenja

12.maj 2005. Frano Cetinić

Spasavanje redova Putina

Staljin, Gulag – cena koju je najviše platio sam ruski narod – pakt Ribbentrop–Molotov, Katinska šuma, sovjetska okupacija baltičkih država... to, i mnogo čega još drugog, poglavlja su koja ovog 9. maja nisu na dnevnom redu. Na dnevnom redu je nešto sasvim drugo: odavanje počasti za blizu 27 miliona sovjetskih žrtava, vojnika Rajanoviča koji su ostavili svoje kosti na stanicama "križnoga puta", ili "crvenozvjezdanog puta" svejedno, od Volge do Berlina