
Povodom izložbe
Haiku u kome je ceo život
Kako je haljina, istina od skupocenog satenskog žoržeta, postala umetnost. Ili: Marija Dragojlović je opet svakodnevno i lično pretvorila u uzvišeno i opšte
Kako je haljina, istina od skupocenog satenskog žoržeta, postala umetnost. Ili: Marija Dragojlović je opet svakodnevno i lično pretvorila u uzvišeno i opšte
Bez regionalne i svetske dramske konkurencije, Pozorje kao da je osuđeno na glavinjanje između odavno istrošene hipereksploatacije šačice “naših večnih klasika” na jednoj strani, i već ubitačno dosadnog parazitiranja na mediokritetskoj hiperprodukciji šačice “naših mladih, progresivnih snaga”, mahom spisateljica i onih koji se tako osećaju, a koje već dobrano ne znaju kuda udaraju, ali se drže temeljnog kapitalističkog principa da se proizvodnja nipošto ne prekida sve dok konjuktura traje. A njima baš traje
Mada se krije pod imenom The Smile, “A Light for Attracting Attention” po svemu je – tajni Radiohead album. Do vrha je pun osećaja svetske bede. Samoispitivanje je njegov razlog postojanja. Apel za ljudskošću je njegov poklič
“Vučić će sam sebi stvoriti opoziciju, možda snažniju nego što ju je ikada imao. Ona će verovatno biti podržana i spolja, od Rusije. Rusija nije popularna ni prisutna u medijima i na društvenoj i političkoj sceni samo posredno, nego i neposredno. Na drugoj strani, čitavo desetljeće su razarane institucije liberalno-demokratske orijentacije, a tzv. Druga Srbija je pomerena na margine. Stoga ne treba da čudi što danas nema jake zapadne opozicije i što je opozicija veoma nejedinstvena po pitanju odnosa prema Zapadu i Rusiji. Paradoks je da će u toj situaciji mnogi na Zapadu tražiti od Vučića, kojeg su dosad kritizirali zbog vladanja čvrstom rukom, da se obračuna još žešće sa proruskom opozicijom nego što se obračunavao sa prozapadnom. Neće im više smetati neki porast autoritarnosti ili ignorisanje ‘narodne volje’”
Mada se krije pod imenom The Smile, “A Light for Attracting Attention” po svemu je – tajni Radiohead album. Do vrha je pun osećaja svetske bede. Samoispitivanje je njegov razlog postojanja. Apel za ljudskošću je njegov poklič
“Vučić će sam sebi stvoriti opoziciju, možda snažniju nego što ju je ikada imao. Ona će verovatno biti podržana i spolja, od Rusije. Rusija nije popularna ni prisutna u medijima i na društvenoj i političkoj sceni samo posredno, nego i neposredno. Na drugoj strani, čitavo desetljeće su razarane institucije liberalno-demokratske orijentacije, a tzv. Druga Srbija je pomerena na margine. Stoga ne treba da čudi što danas nema jake zapadne opozicije i što je opozicija veoma nejedinstvena po pitanju odnosa prema Zapadu i Rusiji. Paradoks je da će u toj situaciji mnogi na Zapadu tražiti od Vučića, kojeg su dosad kritizirali zbog vladanja čvrstom rukom, da se obračuna još žešće sa proruskom opozicijom nego što se obračunavao sa prozapadnom. Neće im više smetati neki porast autoritarnosti ili ignorisanje ‘narodne volje’”
Od 25. do 28. maja u Beogradu se održava festival moderne kosovske umetničke i društvene scene „Mirëdita, dobar dan“. Kako kažu organizatori, cilj je da se uklone barijere između dva naroda, a ne da se stvaraju nove. Na listu onih desničara kojima je ovaj festival najlakša meta upisala se i koalicija NADA okupljena oko DSS i zatražila zabranu održavanja festivala
Narednih nekoliko dana Muzej afričke umetnosti u beogradu obeležava svoj Dan, i Dan Afrike. Prve umetničke predmete, buduće eksponate budućeg Muzeja afričke umetnosti, Veda i Zdravko Pečar preneli su iz Afrike zahvaljujući razumevanju Seku Turea, nekadašnjeg predsednika Gvineje
In coprore sano nije toliko vezan uz kovid. Kovid je samo zakucao brigu o telu kao dužnost. Ono što je mene pre svega tu interesovalo jeste naša dezorijentisanost i nezaštićenost kada je zdravlje u pitanju, i to u atmosferi u kojoj je zdravlje postavljeno kao vrhunska vrednost i cilj. Dezorijentisani smo jer je u infopolju prisutan milion predloga o tome kako dostići taj cilj, gomila trendova, ponuda, obećanja – oprečnih, netačnih, tačnih, apsurdnih… I tako se nađemo u situaciji da beskonačno i nepromišljeno trošimo radi ostvarenja tog cilja. Dakle, osnovni kapitalistički princip koji te nikad ne ostavlja zadovoljenim, primenjen u domenu zdravlja
Na svakom koraku sreće se “izbeglički pogled”, mešavina izgubljenosti, straha, očaja, uvek i svuda isti, i kod izbeglica iz jugoslovenskih ratova, i onih iz Afrike i Azije i kod onih koji su izbegli iz Ukrajine. To je pogled na koji se čovek nikada ne može navići, koliko god ga puta sreo u životu
U Torinu je Konstrakta, bar na jedno veče, preuzela na sebe ono što je prethodno za bivše Jugose bio, pre svih, Đorđe Balašević. S jednom ne tako nebitnom razlikom: Đole je bio čovek iz Jugoslavije, Ana Đurić to već nije
Otesa Mošfeg: Moja godina odmora i opuštanja; prevod s engleskog Aleksandar Milajić; Booka, Beograd 2021.
Srbija je prošla u finale. Konstrakta je nešto što se kažu do sada na Evroviziji nikada nije videlo, u najjačoj konkurenciji od 2011. godine. Ukrajina je favorit, a kao i do sada Evrovizija je muzičko ogledalo trenutnih političkih odnosa na kontinentu, ali i mesto odakle se šalju poruke mira, solidarnosti i uvažavanja različitosti
“Što je situacija u svetu gora, to više ima smisla igrati pozorište. Prvo pozorište, prva dramska poezija je nastala u Grčkoj, prema zapadnom shvatanju pozorišta. U ono vreme je Eshil napisao Persijance i opisao poraz Persijanaca protiv Grka. Ali njegov motiv nije bio da slavi pobedu, nego da Grcima pokaže kakvu štetu su učinili persijskom narodu. Šta to znači? Cilj teatra je bio upozoriti Grke na ovu patnju, da je ne čine drugim narodima, jer bi ih jednog dana mogla stići ista od strane drugih naroda po kosmičkom zakonu hibrisa i nemesisa. U tom smislu, osnovno značenje pozorišta od početka njegovog nastanka je da neprestano pokušava da ubedi ljude kako rat treba jednom zasvagda zabraniti”
O četiri uglavnom biografski ustrojena ostvarenja sa obilate i raznovrsne ponude 15. po redu izdanja Međunarodnog festivala dokumentarnog filma
Radijski intervju koji je nastajao gotovo desetak godina, a koji je već na samom početku spontano pretvoren u eksperiment, postao je knjiga Do sledećeg ultimatuma
Predviđanja da će pandemija potpuno i nepovratno promeniti naše navike, naše načine rada, kupovine, putovanja i druženja i da ćemo se iz pandemijskog košmara probuditi u Hakslijevom novom vrlom svetu – sada izgledaju preuranjena i preterana. Pandemijsku depresiju zamenjuje ratna psihoza
Jedan roman i jedna serija vraćaju nas u godinu koju neki od nas odlično pamte, mada njihovi tvorci tada još nisu bili ni rođeni
Od kraja aprila Venecija je puna više ili manje ekscentričnih umetnika iz celog sveta koji obilaze paviljone 59. Bijenala umetnosti. Među ovim potonjim je i čovek koji je danima hodao po gradu sa daskom od WC-šolje nabačenom na rame, uz poruku “Now, every shit is art”
Prema najnovijim podacima Uneska, 102 lokacije kulture u Ukrajini su razorene. Gradsko veće Mariupolja najavljuje da će za istragu o nestalim artefaktima tražiti pomoć Interpola. Uništeni su radovi Marije Primjačenko, koju je Pikaso nazivao umetničkim čudom
Srpski paviljon na Bijenalu u Veneciji proglašen je za jedan od deset najboljih, pa ipak Vladimir Nikolić, autor izložbe Hod sa vodom koja nas predstavlja na ovoj svetski važnoj likovnoj manifestaciji, nije učestvovao na ceremoniji otvaranja. Smatra da je realizator nastupa, Muzej savremene umetnosti odnosno njegova direktorka nije kompetentna za ovakav projekat
Od kako su se krajem februara holivudske filmske kompanije povukle iz Rusije, bioskopi su izgubili 70 odsto publike. Ruska vlada nudi pomoć ruskim producentima u nadi da će domaća kinematografija biti dostojna zamena Holivudu. Računa se i na Bolivud, pa se zato traže prevodioci sa mandarinskog i hindu jezika
„Hod sa vodom“, izložba Vladimira Nikolića koja na Venecijanskom bijenalu ove godine predstavlja savremenu srpsku umetnost, priča o odnosu tehnologije i prirode. Hrvatska izložba je posvećena današnjem vremenu postistine i njen sadržaj će zavisiti od aktuelnih vesti, a crnogorska gradi iskustvo nalik naučno-fantastičnoj priči o mogućim budućnostima
“Mnogi naši poslovi, lični i državni, započeti su a nisu dovršeni, i naše kuće su započete i nedovršene – zvrje kao rugla pored izlokanih puteva, a ‘graditelji’ i ‘srpski domaćini’ tumaraju po njima kao posustale aveti. Mi smo slepi kod očiju, kod nas ‘kako koje gudi, sve više ludi’, da upotrebim tu srpsku izreku kao oblik samospoznaje”
U Srbiji je u martu 2020. godine 43,3 odsto umetnika i radnika u kulturi zarađivalo manje od sto evra, a u aprilu ih je već bilo 50 odsto. Laički rečeno, pandemija je učinila boljom sliku o lošem položaju koji je, zbog pandemije, postao još gori