Knjige
Barok – smrt, prah i ništa
Jelena Todorović, O ogledalima, ružama i ništavilu, CLIO, Beograd 2012.
Jelena Todorović, O ogledalima, ružama i ništavilu, CLIO, Beograd 2012.
Muzika ovog benda kao da dolazi iz džuboksa smeštenog u nekoj pograničnoj kantini u kojoj za istim stolom sede Dimitrij Tjomkin, Federiko Felini, Viktor Hara, Majls Dejvis, Hoakin Murijeta i B. Traven. Sede, piju i puše, pričaju o prošlim vremenima, avanturama, životu, umetnosti, lepim ženama i dalekim ostrvima. Za susednim stolovima su likovi slični njima, poznati sa stranica petparačkih romana, filmskih špica, strip revija i rok pesama. Eto tako je to sa muzikom Calexica. Nestvarna stvar
Fond Galerije Matice srpske broji oko 7000 umetničkih dela nastalih od 16. veka do danas. Po značaju i celovitosti izdvaja se zbirka srpske umetnosti 18. veka, čiji deo trenutno gostuje u Galeriji Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu
Na bini posadiše razne perunike i suncokrete, ko da poče program, Predsednica, sa ‘vaki dekolte, odloži belu modernu torbu i povede kolo, smota ga nekoliko puta, publika u sumi i broju od nekoliko komada dade aplauz
Svakome ko se seća devedesetih godina prošlog veka ovde i okolo neće biti teško da zamisli kako izgleda život u Detroitu u prvoj deceniji ovog veka: visoka stopa kriminala i korumpirana policija, hitna pomoć bez voznog parka, ulice bez osvetljenja, đubre na sve strane, sirotinja, beznađe...
Nema više da najbolji proizvođač mleka bude onaj koji vodi selo, nego vodi ga bašabozluk. Nema više da najbolji profesor bude direktor gimnazije, nego onaj koji je nečiji pion. Nema toga da najbolji novinar bude glavni urednik centralnih novina, nego bude onaj koji je najposlušniji. Nema kritičnog duha društva – gde vam je sada Sociološko društvo Srbije, gde je Udruženje književnika Srbije, gde su ta staleška društva, gde su sindikati? Kad je sve to ubijeno i atomizirano, onda možete i da manipulišete tim društvom
Toliko darova prirode i toliko bogate istorije na jednom mestu dalje obavezuje, zahvalila se na Vojvoda priznanje gospođa ministarka Slavica. Profesor ministar Žarko, specijalni savetnik Brčin, samo pomoćnik Dragan, dobitnika jošte, svi sve podržaše, opet i ponovo čestitaše
Šta bi bilo kad nijednom bivšem predsedniku republike ne bismo ništa više dali?
Jedan važan deo beogradske umetničke scene, čiji je Mikrob nekada bio simbol i megafon, danas više ne postoji. U upravo objavljenoj knjizi Zbogom andergraund: Saša Marković Mikrob nalazi se deo razloga zbog kojih je važno zapamtiti njegov rad
Ivan Mrkić, ministar spoljnih poslova Srbije, o implementaciji Briselskog sporazuma (B92)
Mora da budeš pošten da bi živeo izvan zakona, kaže Bob Dilan u pesmi "Absolutely Sweet Marie". Ove reči su lozinka koja otključava vrata imaginarnog sveta popularne umetnosti. Njihova paradoksalna priroda nagoveštava neobične odnose koji tamo vladaju. Moralne norme su redefinisane, društvena pravila ponovo uspostavljena, dobrota i poštenje dobijaju nova značenja, a empatija i simpatija novi smer. Velika prevara onih "čija su usta sazdana po ugledu na božja" razotkrivena je. Vlasnici zakona i ljudskih života, lovatori i moćnici najrazličitije fele dezavuisani su u ovom svetu. Izvrgnuti su ruglu i preziru, proglašeni za hulje i razbojnike. Specijalnom elaboracijom svakodnevnog života, poigravanjem sa granicom koja deli mit i zbilju, došlo se do ovakvog poretka stvari. Tokom tog procesa nametnuo se zaključka da je odmetništvo jedini način na koji čovek može da sačuva samopoštovanje. Neko je rekao da je to "tužna istina"
Od tridesetih godina prošlog veka naovamo na prostoru Jugoslavije nastajao je jedan veoma zanimljiv i raznovrstan opus darovitih umetnika stripa. Beograd je možda prednjačio po broju izdanja i autora, ali je u Zagrebu postojao jedan tako samosvojan lik kao Andrija Maurović, nadahnut, crtački artikulisan – strip autor svetskog kalibra
U Vojvodini je došlo do međusobnog uticaja, prožimanja i oplođavanja muzičko-folklornog stvaralaštva dvadeset šest nacionalnih zajednica koje ovde žive i koje su tako stvorile jedinstvenu muzičku tradiciju ovog prostora
Većina vojvođanskih rok autora nekako je izmicala unapred određenim (žanrovskim, industrijskim ili kakvim god) definicijama, tako da se refren iz pesme Obojenog programa – "Svaka definicija gubitak je slobode" – čini kao podtekst čitavog fenomena
"Pravda za Acu Lukasa"; VREME 1172
Sve bilo previše učtivo i salonski, tako da sve to, uz najavu da će toga opet bude tek za mesec dana, može da se stavi pod rep Tomi Vučić Nikoliću. Ali, kako bilo, kulturnjaci su, za razliku od drugih, bar spasli svoju dušu
"Istorija nije gotova, istorija je živa stvar i stalno se oblikuje prema raznim interesima, a pre svega prema interesima moćnih. Priča o Gavrilu Principu je danas važna i biće uvek važna zato što je to priča o malom i nemoćnom koji sanja da bude jednak i važan, i zato što on u svojoj borbi strada misleći kako ona možda jeste uzaludna u tom vremenu, ali da će doći vreme, možda, kada će taj mali postati neko i nešto. I zato što je priča o Gavrilu Principu slobodarska priča o idealima slobode, bratstva i jednakosti"
Pre nepunih mesec dana, tačnije 23. maja, krakovska izdavačka kuća Wydawnictwo Literackie objavila je novu, dosad nepoznatu, knjigu Vitolda Gombroviča pod naslovom Kronos. Reč je o svojevrsnom apendiksu famoznom Gombrovičevom Dnevniku, čiji se kompletan prevod na srpski u jednom tomu pojavio prošle godine u izdanju Službenog glasnika. Kronos je poslednje parče u arhipelagu Gombrovičeve dnevničke proze, parče najintimnije i najkontroverznije
Mihailo Miša Blam, legendarni džez muzičar i autor, istoričar srpskog džeza, umro je pre 10 godina, 19. juna 2014. Ovo je njegov poslednji razgovor za "Vreme"
U četvrt veka svog prisustva na sceni, Uroš je Đurić izgradio "lik i delo" koji se prirodno prožimaju, i koji tvore jednu od najosebujnijih umetničkih pojava današnjice
Jedan "običan" rok koncert pretvorio se u mitopejsku bahanaliju; nadnaravna bića i realni likovi – kao u nekom Šekspirovom komadu – zaigrali su ritualne plesove, vremenska strela je promenila smer i poletela unazad, uspomene i realne činjenice pomešale se na neshvatljiv način, Džems Din i Ljuba Vrapče su se odnekud pojavili i šaputali mi nešto na uvo, Holden Kolfild i Aljoša Karamazov su mi davali neke znake sa balkona amsterdamskog kluba Paradiso. Haos, ludilo, vrh, umetnost, rokenrol!
Aca Lukas je jedna od retkih preostalih javnih ličnosti koje ne pokušavaju da budu nešto što nisu. I ne samo to. Koliko god se "urbani" zgražavali nad njim i njegovom publikom, koja je prošlog vikenda ispunila Marakanu, Aca Lukas je gradskiji, beogradskiji i urbaniji od svega što se ovde kao takvo predstavlja. Ili, u najmanju ruku, i on je ono što čini jedan grad, i to ne bilo koji, već Beograd, jedno od njegovih autentičnijih lica
Sedma umetnost se tokom XX veka razvijala delom kao umetnička forma, naročito u Evropi, a delom kao industrija, preko Atlantika. Televizija se, s druge strane, nikada nije ni trudila (ili tek incidentno) da proizvede fikciju sa umetničkim pretenzijama. Sve donedavno.
Jovan Krkobabić, potpredsednik Vlade i predsednik PUPS-a, žestoko se protivi zamrzavanju penzija (B92)
Iako je "Njujork tajms" konstatovao da je jedan od najuspešnijih teniskih trenera na svetu, ona se od toga nije obogatila, jer nikada nije naplaćivala treninge
Pre sto godina, 29. maja 1913, u Parizu je izvedena premijera Posvećenja proleća, ključnog muzičkog dela XX veka. Četiri bandita, Igor Stravinski, Vaclav Nižinski, Sergej Djagiljev i Nikolaj Rerih, kroz jednu baletsku predstavu artikulisali su i objavili gotovo sva nastojanja i silnice epohe koja je dolazila