Roman – Reklamokratija
Raj reklame, pakao stvarnosti
Čak i ako ste nekada davno čitali ovaj roman, valja mu se sada vratiti: iznenadićete se koliko je vaš svet u međuvremenu zaličio na njegov
Čak i ako ste nekada davno čitali ovaj roman, valja mu se sada vratiti: iznenadićete se koliko je vaš svet u međuvremenu zaličio na njegov
Srbija će do kraja 2015. godine morati da digitalizuje televiziju. Kakve će to posledice imati na gledaoce i medije, da li će ljudi još više vremena provoditi ispred televizora, šta je "telepjuter" i kakav sve dodatni servis preko TV-a možemo da očekujemo
"Nama je stvarnost nakon 2000. doslovno pljunula u lice – to se danas jasno vidi. Mi smo tokom devedesetih ulagali sebe, svoje živote, svoj komoditet, da bismo stvorili budućnost koja će biti naklonjena drugačijem senzibilitetu od onog seljačko-palanačkog nadasve destruktivnog nacionalsocijalizma Slobodana Miloševića. Kad ono, desilo se da su nas svi, doslovno svi, neprestano vraćali u devedesete. Najpre desničarsko mračnjaštvo DSS-a, pa ljigavost DS-a, koji je za osam godina vlasti postao moje veliko razočaranje: niko nije odgovorniji za to što danas imamo naprednjake i Vučića na vlasti od DS-a"
Kao sve u Srbiji, i Guča napredovala, ima te umetnice što umetnički ko da hodaju po plafon, ali tradicionalno teranje pobeđiva, ništa dok te trube pod šatrom ne oznoje, a plesačice prednjicu i zadnjicu ne bace na sto
Prošle godine, Kolmenaresi su se povezali i preko društvenih mreža počeli da zasipaju gradonačelnika zahtevima da im se organizuje letnji karneval, jedini u Španiji. Gradonačelnik, čovek koji pre svega vodi računa o interesima sugrađana (i o sledećim izborima, naravno), rekao je: "U redu. Od grada ćete dobiti logističku podršku, vi organizujte sve ostalo"
"Mi se našim umetnicima-herojima nismo odužili", kaže Ljubica Miljković, autorka izložbe Svetlost u mraku Prvog svetskog rata otvorene nedavno u Narodnom muzeju u Beogradu koja, osim našeg impresionizma, široj publici predstavlja i profesiju ratnog slikara. "Oni nisu voleli rat, nego svoju otadžbinu. Nisu verovali u oružje, nego u pravdu, zakone i umetnost. Zato njihove muze nisu ćutale ni dok su topovi grmeli. Umetnošću su se borili ne samo protiv kolonijalnih aspiracija nego i protiv propadanja i nestajanja"
Među vrhuncima Bečkog pozorišnog festivala, održanog prošlog meseca, bile su dve predstave koje povezuje pitanje o perspektivi ljudskog u posthumanističko vreme
Mihailo Petrov bio je pesnik, slikar, grafičar, zenitista, dadaista, socijalrealista, teoretičar, kritičar i profesor i – začetnik moderne srpske grafike. Neki od njegovih radova mogu se videti na upravo otvorenoj izložbi u beogradskoj Galeriji SANU
Čudu je ravna veština Maje Gojković da politički preživi. Hoće li joj se ponoviti šansa da još jednom u životu bude korak ispred, recimo, onih koji odluče da odu od Aleksandra Vučića? Možda i ne, ali Vučić ne mora više da se oslanja na istraživanja javnog mnjenja. Treba da se osloni na put kojim Maja ide. Po tome će znati sve o svom rejtingu
Gospodin ministar, u kosačkoj košulji sa sitnu bijelu dugmad i kvalitetni crni konci, naoštri kosu, manu kosom, obrisa kosu, i nastavi da se ponaša kao predstavnik države Srbije
"Sveti Sava nije u Srbiji. Ima njegovih zamena, sentimentalnih goblena i slika s njegovim likom, likova na dečijim priredbama, ali on nije ovde. Da je ovde, svi bismo se stideli da radimo ovo što radimo"
Baveći se istovremeno i grafikom i dizajnom, Mile Grozdanić zaokružuje poseban svet stvaranja, svet koji je jedan od drugog nerazdvojan, jer potiče iz istog korena, s tim što je jedan prastar, gotovo da pripada iskonskom čoveku, a drugi sadašnji i moderan, koji pripada ovom ovde i budućem čoveku
"U bazi džeza je bluz, u bazi roka je bluz. U bazi emocionalnog života je bluz. Sevdah. Ta jaka potreba da se definiše bol raskoraka sa okolinom, nerazumevanje, energija, bes – baza toga je bluz, ali ne u striktno muzičkom smislu, već kada se ode dublje. Svako slomljeno staklo je bluz. U bazi povučene linije je bluz"
Montažer, reditelj, producent i jedan od najznačajnijih pedagoga filmske umetnosti, Marko Babac umro je u Beogradu 12. jula 2014. Bio je jedan od trojice jugoslovenskih filmskih autora čiji je film zvanično sudski zabranjen
"Pošto se na ovim prostorima polako razilazi ono što se u vojnoj terminologiji zove ‘magla rata’, postaje očigledno u kojoj meri je zastrašujući ovaj novi pejzaž: ‘okupirane teritorije’ – kako ih zove Džoni Štulić – koje su nastale raspadom Jugoslavije pokazuju sve klasične simptome kolonijalnih oboljenja. Ali, po rubovima te mape dominacije počinju da se pojavljuju i simptomi otpora. Pre svega mislim na generaciju koja je rođena za vreme ili posle raspada Jugoslavije, koja odrasta u kapitalizmu i kojoj je jasno da njihove vlade ne zastupaju interese svog naroda već stranih kompanija. Iz toga će s vremenom izaći jedan novi pucanj ili krik pobune"
Kao što sam nenaučno ustanovio da nema za Srbiju ničeg boljeg od feudalizma i da, štaviše, ni feudalizam nema boljeg domaćina od Srbije, tako isto tvrdim da je i prošlost ovde večito na ceni, stalno u modi i uvek na lageru, ali kao stari sladokusci i kao osvešćeni potrošači danas biramo prošlost koja nam prija
Šta je to što je bledunjave britanske dečake, pripadnike materijalno bezbrižne i bezbrižno dosadne srednje klase, krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog veka tako snažno privuklo bluzu kao muzičkoj formi, ali i kao životnom stavu i stilu
Kusturica graditelj: Ovo je lekcija iz renesanse, toga kako se čuva identitet, i toga kako se čitav grad pretvara u kulturno dobro
"Spolja indukovane mržnje, nacionalizam, verski fanatizam, potreba da se drugi ‘oslobode’, da im se uvede ‘demokratija’, sve to ide nauštrb običnih malih ljudi koji ‘treba da odrade prljav posao’. I koji na kraju skapavaju, dok na njihovoj nesreći stasavaju neke nove generacije tajkuna"
Čarls Simić: Gledaj dugo i netremice
preveli Ivica Pavlović,
Vesna i Draško Roganović
Arhipelag, Beograd 2013.
Sam pojam "brazilska muzika" ne znači ništa, jer je muzika iz Brazila autentična i žanrovski raznolika do te mere, da se opravdano može smatrati potkontinentom u slušalačkom iskustvu. Srce ovog potkontinenta pokret Tropicalia, koji je svoj vrhunac imao od 1968. pa do otprilike 1975. Pred vama je izbor najboljih ploča ovog pokreta
"Kažu, vreme socijalizma bilo je ‘Periklovo doba’. Pa, bilo je, znate... Eto, doživeo sam i to da se s nostalgijom sećam takozvane Titove epohe. Zašto? Možda zato što trideset godina ovde nije sagrađeno gotovo ništa! Vozimo putevima napravljenim u periodu ‘titoizma’; sa tih česmi pijemo vodu; beogradska rasveta postavljena je u vreme Branka Pešića, Živorada Kovačevića, Bogdana Bogdanovića... Šta su napravili oni koji su došli nakon njih?! Najzad, oprostite, u tom ‘Periklovom dobu’ kultura je bila programski određena kao stavka važna taman koliko i teška industrija"
"Onog dana kad sam s mojim Krajišnicima, ne treba mi tableta za pritisak", kaže jedan od onih koji su prošlog vikenda došli na otvaranje izložbe krajiškog umetnika Dušana Rajšića. Otvaranju njegove izložbe, koja je deo programa tradicionalne manifestacije "Dani krajiške kulture u izbjeglištvu od Spasovdana do Vidovdana", prisustvovao je veliki broj njegovih zemljaka koji su pre dvadeset godina proterani iz svog zavičaja
„Raseljavanje ljudi, promena spoljašnjeg životnog okruženja i njegova višeslojna refleksija na čovekov duševni i emotivni život, neiscrpna je tema prevashodno zbog ogromnog broja mogućih varijanti psiholoških reakcija u izmenjenim uslovima, koji su uvek nepoznati i nepredvidljivi"
Sudbina izbeglica zbog ratnih vihora devedesetih koji su protutnjali prostorima bivše Jugoslavije je pre lajtmotiv, sporedna tema, karakteristična situacija no glavna tema filmskih narativa