Aleksandar Simić, sudija saveznog ustavnog suda
U traganju za izgubljenom ustavnošću
Da li je u današnjoj političkoj realnosti moguća brza i stvarna ustavna rekonstrukcija države?
Da li je u današnjoj političkoj realnosti moguća brza i stvarna ustavna rekonstrukcija države?
Zadužbinarstvo je u srpskom narodu ona tradicija koja, uz slavljenje porodičnog svetitelja, ima najduži kontinuitet. Još u srednjem veku su srpski vladari, vlastela i verski velikodostojnici, ugledavši se delom na vizantijske običaje, podizali zadužbine, manastirima poklanjali velike posede za njihovo održavanje, osnivali bolnice, novčano pomagali prepisivanje i ukrašavanje rukopisa. Tekst koji sledi napisan je povodom prošlogodišnjeg osnivanja Fonda kraljevskog doma Karađorđevića, odlukom prestolonaslednika Aleksandra. Autor teksta dr. Dušan T. Bataković, član je upravnog odbora Fonda
"Vojvođanski dan" u Skupštini Srbije otvara raspravu o ustavnom ustrojstvu Srbije i pokazuje da se država ne može uređivati pomoću improvizacija, euforija i tesnih većina. Sličnosti do sada poznatih ustavnih platformi govore da DOS može, ako hoće, da usaglasi ustavnu deklaraciju
I u Srbiji, po ugledu na Nemačku i Francusku, osnovana narodska banka koja bi već sredinom godine mogla da odobrava toliko očekivane potrošačke kredite. Bankarski konzervativizam podrazumeva mali rizik u raspolaganju novcem štediša
Pravo na obezbeđenje imaju predsednik države (u oba slučaja), predsednik vlade, predsednik skupštine, ministri unutrašnjih i spoljašnjih poslova. Broj telohranitelja varira od situacije do situacije, dok je jedino stalan broj onih operativaca koji obezbeđuju mesto stanovanja
Omnibus zakon za prenošenje nadležnosti Vojvodini i Zakon o lokalnoj samoupravi daju regionalističke obrise sve izvesnijem novom srpskom ustavu i testiraju stare sličnosti i razlike. Hoće li se "u požarima strasti akcenti prebaciti na sasvim drugi teren" ili će put ka razumnoj organizaciji države biti otvoren
2001. godine DOS-ova vlast je bila hit u svetu i učinila je značajne pomake – trasirala pravac reformi, donela set novih zakona i sklopila niz povoljnih međunarodnih ugovora, uz posrtanja počela da izgrađuje pravnu državu. Ta vlast prošla je kroz teške odluke i kroz događaje (mi biramo deset karakterističnih, sa veoma dugim repovima) koji su rendgenski osvetljavali i javne vrline i tajne poroke vlasti i, na svoj način, "duh vremena". Pedsednik Koštunica govori o postupanju po božjim i ljudskim zakonima i (22. decembra) o tome da "nijedna vlast nije večita ni od Boga"; a premijer Đinđić i Boga uvršćuje u reformiste pa u Privrednoj komori (22) govori o "fenomenalnom rastu poljoprivrede". Bog se, zaista, malo nasmešio na ojađenu Srbiju, 2000. je bila velika suša, a 2001. je pala "đurđevska kiša koja vredi pola Beča", što je omogućilo rast poljoprivrede za čak 25 odsto što je, opet, doprinelo da, uprkos padu industrijske proizvodnje, privredna aktivnost ipak "pređe nulu". Javnost može da gleda šta rade, a da ne sluša šta pričaju, ili, još bolje, može da pođe od pretpostavke da je sve što političari na vlasti jedni o drugima pričaju – u osnovi tačno.
Čovek sa najdužim političkim iskustvom i stažom u sadašnjoj vlasti. Večita nada i večiti nosilac svežih vetrova u srpskoj politici. Iako po liku neodoljivo podseća na sredovečne komsomolce sovjetskog tipa, Mihajlović i njegova stranka bili su tokom Miloševićeve epohe oličenje pragmatizma i specifične balkanske modernosti (slogan: "Srbija na Zapadu"). Prvo radno mesto mu je bilo u Službi i kažu da je bio perspektivan DB kadar. Posle tolikih godina vratio se prvoj ljubavi i tako, na neki način, zatvorio životni krug. Idol mu je Prljavi Hari i, bez obzira na to što nema previše sličnosti sa Klintom Istvudom, čini se da ne bi imao ništa protiv tog nadimka. Asocijacije neumoljive čaršije, međutim, otišle su u nešto drugačijem pravcu ("Dule CIA")
Srpski poslanici u budućem kosovskom parlamentu biće, naravno, ubedljiva manjina, ali manjina koja će imati priliku da progovori o progonu stanovništva, kućama dignutim u vazduh, pretnjama, osećanju nesigurnosti...
Dok je Bosna i Hercegovina, poslije 11. septembra ove godine, za dio zemalja iz okruženja postala gubava jer u "njoj žive Muslimani", njeni zvaničnici bili su "ultimatumom prinuđeni da se svrstaju na stranu boraca protiv terorizma", a stav prema Americi, istina različito motivisan, Bošnjake i Srbe približio je kao nikada dotad
Okosnicu filma čine scene sa koncerta održanog u pariskoj Olimpiji, između kojih su umetnute životne priče članova orkestra, među kojima ima i profesionalnih džez muzičara, ali i trubača koje je život kalio "nastupima" na sahranama i svadbama
"Iguman se pakovao tri dana, pakovao se i plakao pred ljudima koji su tamo bili", kaže za "Vreme" Lazar Mišić, traktorista. " Ta dva zvona što je odneo dobio je na poklon"