Srbija i solidarnost
Mene se to ne tiče
Šta je dovelo do toga da su solidarnost i empatija postale tuđice od kojih najčešće okrećemo glavu i zašto su nam danas toliko strane
Šta je dovelo do toga da su solidarnost i empatija postale tuđice od kojih najčešće okrećemo glavu i zašto su nam danas toliko strane
Sve je navodno počelo kada je tridesettrogodišnji traktorista Erik Dru iz departmana Sena-Marna preko Fejsbuka pozvao na protest zbog uvođenja eko-takse na gorivo. Nedugo zatim predsednika Emanuela Makrona je stigao masovni revolt "žutih prsluka" širom zemlje protiv koga se pokazao nemoćnim i koji je doveo u pitanje njegovu vlast
Treba se tu i tamo podsetiti da u Africi deca rade u rudnicima, da u Aziji radnice padaju mrtve od iscrpljenosti za šaku dolara, kako bi se firme u zapadnim zemljama, koje se pompezno zalažu za ljudska prava i socijalnu tržišnu privredu, što više bogatile. Treba se malo češće podsetiti da aktuelna srpska vlast pokušava da od Srbije napravi zemlju jeftine radne snage, to jest da je u evropskim okvirima pretvori u zemlju robova modernog doba
U Fabrici za preradu ribe u Smederevu nikada nije radilo 300 radnika, kako je bilo predviđeno. Nije se stiglo ni do prvih 100 zaposlenih. Sada tamo više niko ne radi, a radnici ne mogu da uđu u krug firme. Čekaju da im bude raskinut radni odnos, kako bi i zvanično postali nezaposleni. Posle toga, neki bi imali pravo na mesečnu nadoknadu za nezaposlene, a pojedini bi našli drugi posao. Takođe, čekaju i isplatu zaostalih zarada. Poslednju su primili 4. septembra
Telo bivšeg predsednika Srbije počiva ispod lipe u dvorištu porodične kuće u Požarevcu, ali njegov mozak je po svemu sudeći ostao u Hagu. Više osoba koje su u vreme Miloševićeve smrti radile za Međunarodni krivični tribunal za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji potvrdilo je za BBC priču o kojoj se godinama šuškalo u hodnicima Tribunala: da je telo isporučeno porodici, ali je mozak zadržan na Holandskom forenzičkom institutu u Hagu
Kao da su se Edi Rama, Milo Đukanović, Aleksandar Vučić i Viktor Orban prepoznali u zlom usudu koji je strefio kolegu Nikolu Gruevskog, pa su mu pomogli da utekne "montiranim procesima izdajničke vlasti" u Makedoniji
Ćerka Svetozara Miletića, supruga Jaše Tomića, i danas, više od 70 godina nakon smrti, osporavana je i ponižavana. Zaboravljeno je da je na političku scenu zakoračila sa nepunih 20, u vreme kada žene nisu imale ni pravo glasa, da je bila prva vlasnica i urednica jednog časopisa u Srbiji, da se borila da žene imaju pravo na obrazovanje i politički stav
"Neistinite su moje informacije koje sam izneo tokom drugog dana posete Hrvatskoj u Vrginmostu 13. februara 2018. kada sam rekao da su novinari televizije N1 izmislili da sam u govoru u Glini 1995. pominjao Veliku Srbiju i tvrdio da toga u govoru nema." —Saopštenje Aleksandra Vučića emitovano pre Dnevnika na TV N1 21. jula 2019. po presudi Apelacionog suda u Beogradu
"Radom se dolazi do bolje budućnosti. Lakše bi mi bilo da gledam samo svoja posla, ali nemam pravo na to. Moram da verujem u ideale jer nemam izbora. Verujem da kada se trudim za druge, najviše profitiram. Kultura povezuje, ali i daje smisao"
"Sve što Aleksandar Vučić radi ima za cilj da obeshrabri nezavisne medije i novinare i da ih diskredituje. A pritom, više je puta izjavio da on neće ometati nezavisne medije. Ali, istina je sasvim drugačija. Od početka agresivno etiketira N1, naravno i druge. Posebno je, na konferencijama za novinare, žestok prema novinarkama, što smo videli na primeru koleginice iz RTS-a. A kad ispred sebe vidi novinare, za oktavu je tiši, koliko sam primetio. U obračun sa nezavisnim medijima očigledno je uključena i BIA koja se, po mom uverenju, ne bavi stvarnim državnim neprijateljima već medijima i Tviterom. Baš me zanima da li je novi direktor BIA, od kada je postavljen, prvi put u istoriji uveo organizovani monitoring društvenih mreža"
Stati u odbranu Dragana J. Vučićevića kojem ne preti nikakva opasnost, bilo bi u najmanju ruku besmisleno i budalasto. Ti koje on zove da "dignu svoj glas", neuporedivo su ugroženiji od njega. Naime, o njima je pisao da su "miševi", "bolesnici", "ludaci", da piju "lekiće", da su "lažni moralisti", "nezavisni licemeri", preko Tvitera ih je pozivao da mu se provozaju na polnom organu, optuživao da su narkomani, špijuni, egzibicionisti, perverznjaci, da zarađuju milione na izdaji svoje države... Jer, osim prema opozicionim političarima, Vučićević je najoštriji bio upravo prema novinarima nerežimskih medija
U južnoameričkim zemljama primetan je zamor levicom i potiskivanje takozvanog specifičnog prosocijalističkog "roze talasa". Tamo su levičarske vlade ranije smenjivale brutalne vojne hunte, a sada ih zamenjuju biznismeni u politici, poput Trampa. Pretnju Brazilu, međutim, donosi izborni uspon rezervnog kapetana Bolsonara, apologete vojne diktature, koga zbog njegovog desničarskog ignorisanja političke korektnosti nazivaju brazilskim Trampom, a ovog opet neki mediji nazivaju "Kaudiljom u Vašingtonu"
Pod NATO bombama četvrta je antologija priča naših savremenih prozaista, koju je priredio Vasa Pavković. Tema im je rat devedesetih, a prethodile su im erotske, kriminalističke i horor priče. Ovo je priča njihovog priređivača o njima
"Borićemo se za prava koja pokušavaju da nam oduzmu. Videćemo da li ćemo uspeti u tome, ali, ono što je sigurno – nećemo se za ta prava boriti medijskim nasiljem, lažima, spinovima, vređanjem, etiketiranjem ili omalovažavanjem kolega"
"Da li je moguće da mišljenje tolikog broja ljudi, koji imaju svoje ime i prezime, koji su dali veliki doprinos umetnosti i kulturi na Balkanu, ništa ne znači, već smo osuđeni na mišljenje jednog čoveka? Samovolji jednog čoveka? Da li ljudi koji su odgovorni za to što je Dejan Savić na toj poziciji odobravaju takvu bahatost i nestručnost? Ne želim da verujem da je tako"
"Danas nemamo profesionalne čitače u izdavačkim kućama koji bi sistematski pratili neku književnost, tako da je normalno što prevodioci oblikuju jednu scenu, oni su često i urednici"
Mnogo šta što je činila, govorila bilo je tako postojano, snažno i dostojanstveno, sazdano od onoga što zovemo građanska hrabrost. Bez obzira na cenu
Slučaj Topličinog venca pokazuje kako je grupa odlučnih građana u stanju da razotkrije mutne radnje gradskih vlasti koje se stavljaju iznad zakona i ne mare za propise, da uhvati u laži gradske čelnike i zaustavi divlju gradnju koju je naložio Gradski sekretarijat za saobraćaj. Makar privremeno
U pet prvih oktobarskih dana, čak tri važne i signifikantne beogradske premijere: Vrat od stakla, Ničiji sin i Balkanski špijun; i jedan zajednički "tajni" sastojak koji ih povezuje
Nekakvu odštetu od Nemačke su tek nekoliko decenija posle rata dobili logoraši koji su u koncentracionim logorima boravili duže od šest meseci. Dvadesetak miliona prinudnih radnika u nacističkoj Nemačkoj nije dobilo ništa
"Demokratija je postala prazan pojam, ona ne postoji nigde na svetu, čak ni u Holandiji i skandinavskim zemljama. U anglosaksonskim zemljama ona je strogo kontrolisana. Demokratiju su bukvalno shvatili u zemljama u razvoju, gde spadamo i mi. Onakva kakva je danas, ona je samo parališući faktor, neprestano muljanje i zamajavanje"
Od 2013. naovamo, o Petom oktobru elite na vlasti pokušavaju da naprave nešto što nije bio, u rasponu od beznačajnog incidenta preko državnog udara do velike pljačke umetničkih dela. Ipak, bez obzira na sve što se kasnije desilo, taj dan je bio pobeda i tu činjenicu ne može da opovrgne nijedan revizionistički pokušaj
"Najbolja administracija" u novijoj istoriji SAD; predsednik koji se "zaljubio" u čoveka kome je radio o glavi koliko pre godinu dana; predsednik kome moraju da kradu sa stola pisma katastrofalna po sigurnost države, što je moguće jer on zaboravi da ih je izdiktirao; predsednik koji vlada putem tvitera; predsednik kome ni najbolji ekonomisti ne mogu da objasne osnovne stvari; predsednik koji svoje najbliže saradnike tretira kao krpe i zabada im nož u leđa sa osmehom; predsednik koji laže čim zine
Bila je to najuspešnija poseta državnog funkcionera Koceljevi, policajci su dupke napunili gepek ministra Nebojše Stefanovića sa razni ajvar. A što se tiče u njega "najuspešnijeg doktorata od postanka Srbije", dotore ministar je to pitanje zatvorio, ko hoće, neka čita, ko neće, ne mora
Bila je dovoljna izjava investitora da su dvojica radnika koja su poginula radeći na Beogradu na vodi bila obučena i opremljena, pa da se na ovu tragediju stavi tačka. Ali ovo stado beogradsko, mi ovce koje činimo građane Beograda, imamo pravo da znamo kako su stradali ovako obučeni i ovako opremljeni radnici. Kako su ipak pali i poginuli? Da li su imali sigurnosne pojaseve sa kopčama? Da li su te kopče bile vezane za sigurne oslonce? Kako im je i šta puklo pod nogama? Kakva je na tom mestu bila sigurnosna ograda