Feljton - "Atentat na Zorana", knjiga Miloša Vasića (3)

09.mart 2005. Miloš Vasić

Martovske ide

"Dolazi kolona, zaustavlja se Đinđićev auto, a momak iz obezbeđenja iznosi štake. Ne mogu da pucam od tog momka. Tek se stvara pozicija za pucanje kad Đinđić dolazi do ulaznih vrata (reč je o metar-dva). Čudno je okrenut, nekako sa strane. Ne znam tačno koja je njegova pozicija, ali to je delić sekunde, momenat za pucanje. Pucam jednom, hoću da potvrdim pogodak, pucam drugi put..." (iz iskaza Zvezdana Jovanovića)

Lisica i ždral

23.februar 2005. Ljuba Živkov

Kopile tranzicije

Raspisavši opštu i preventivnu poternicu za nesavesnim trgovcima, država rizikuje da joj se na vrat nalegne armija entuzijasta koji za dugogodišnji obaveštajni rad nisu bili plaćeni

Rat internet čitača

02.decembar 2004. Dr Saša Marković

Poljuljani primat

Fajerfoks predstavlja prvi obećavajući pokušaj da se sudbina interneta istrgne iz ruku kompanije koja je više puta do sada ispoljila neskrivenu želju da svuda gde može nametne apsolutni monopol

Suđenje ubicama Ivana Stambolića

22.septembar 2004. Miloš Vasić

Selektivna amnezija

Nastavak suđenja polako otkriva ne samo čudovišnost samog zločina nego i nakaznost unutrašnjeg uređenja JSO-a, Miloševićevog eskadrona smrti i oružane ruke organizovanog kriminala u Srbiji. Tim nesrećnicima kažu "ubij!", a oni pitaju samo – "koga?", jer je to, kao i prodaja narkotika, "državni posao", što reče njihov šef Ulemek. Posao je jasan: odbij "zadatak" i ode glava; a nađe se i po dvadesetak hiljada maraka. Sve ide usmeno i nasamo, obična policija ne sme ni da ih pogleda jer su oni iznad zakona zemlje, oni su "Jedinica" sa "pijetetom"

Evropa za početnike i ponavljače (1)

16.septembar 2004. Svetlana Vasović-Mekina

Bratstvo–jedinstvo

Granice su odličan primer da ono što je realno u Evropi praktično ne postoji, ali i da ujedno treba poštovati mnogo šta što se prostim okom baš i ne vidi. U tom pogledu su Srbija i Crna Gora definitivno evropska država, što je dokazalo i naše malo, 4000 kilometara dugo kružno putovanje od Beograda preko Ljubljane, Strazbura, Pariza, Haga (Ševeningena), Amsterdama i nazad, preko Luksemburga i Salcburga

Nuspojave

12.avgust 2004. Teofil Pančić

Parapolitičke orgije

Retardirano zamajavanje sa brojem na listi, busanje u domorodačka prsa, bašnašovanje, čistolicovanje i ostale predizborne varošarije-koještarije, sve su to delići jedne velike parapolitičke orgije koja nam se odvija pred očima, u kojoj se bezmerno laprda o svemu i svačemu osim o onome što je relevantno

Beograd - gradonačelnička trka

12.avgust 2004. Tamara Skrozza

Prvi ljudi velike varoši

Beograd ima para, medije, ljude, perspektivu... Funkcija gradonačelnika možda je po operativnoj važnosti i druga po značaju za Srbiju

Terazije menjaju lik

29.jul 2004. Jasmina Lazić

B2 u centru grada

Ukupna površina zgrade koja će se prostirati između Balkanske i ulice Narodnog fronta, trebalo bi da iznosi oko 24.000 kvadratnih metara, raspoređenih na pet podzemnih i dva do šest kaskadno nazidanih nadzemnih spratova

Beogradska arena

14.jul 2004. Jasmina Lazić

Ako bog da

Vraćanje novca uloženog u izgradnju Beogradske arene bilo bi izvodljivo ukoliko bi ulaznice za pojedina zbivanja koštale oko 150 dolara, što je u uslovima u kojima se nalaze srpski džepovi zona naučne fantastike

US Stil - Košice VS Smederevo

02.jun 2004. Miša Brkić

Kako se kalio kapitalizam

Američka kompanija US Stil kupila je 2000. železaru u Slovačkoj, a 2003. i u Srbiji. Početna situacija bila je slična, preovlađivali su finansijska nestabilnost i nesigurna budućnost. Trebalo je u Srbiji mnogo više napora, kapitala i vremena nego u Slovačkoj da se postrojenje dovede u stanje kakvo se želi

Crna Gora i međunarodni kriminal

21.april 2004. Miloš Vasić

Slučaj Dilavera Bojkua

Kako je čuveni švercer ljudima bio uhapšen u Ulcinju po međunarodnoj poternici; kako je to proglašeno velikim uspehom Amerikanaca i Evropljana i kako su se posle svi napravili navni, kad je trebalo ispuniti obaveze

Novi generalni direktor Srpske železnice ugostitelj iz Vrnjačke Banje

07.april 2004. Dragan Todorović

Iz Lađe na prugu

Gospodin Šarančić je bio direktor zemljoradničke zadruge, a u železnicu je stigao iz porodične kafane. U Banji se tome čude, pa i ne veruju, ali sestra Milanka veruje da će odlično raditi, takav je njen brat. A kapitalni Velja, čiji je novi direktor železnice kadar, drži da je kafana pozitivna stvar, a da je sve ostalo, julovac i sl., totalno bez veze

Nevladine organizacije pre i posle 5. oktobra 2000

Nepotrebni prijatelji

U novu 2004. građani Srbije ulaze sa dve nove političke stranke na sceni. Otpor i G17 plus su do pre nekoliko meseci uživali ugled – ili bili potcenjivani – kao nevladine organizacije. Otpor je, prvo "studentski", potom kao "narodni" u poslednjoj godini režima Slobodana Miloševića znatno doprineo njegovom rušenju. Posle toga, pomalo haotično, nastavio je delovanje zalaganjem za suzbijanje korupcije pod sloganom upozoravajućim za nove vlasti: "Samo vas gledamo". S druge strane, ekspertska grupa G17 plus predstavlja neku vrstu logistike DOS-a – ali očekuje i traži više uticaja na javnoj sceni od priznanja da su "zaslužni teoretičari". Miroljub Labus, Mlađan Dinkić i Božidar Đelić kao eksperti s funkcijama posle 5. oktobra zauzimaju gotovo neprikosnoveno mesto najpopularnijih u javnosti – odmah iza Vojislava Koštunice. Posle rascepa vladajućeg DOS-a u leto 2001, pozicija NVO eksperata postaje klimava; Miroljub Labus ne uspeva ni uz "podršku" Demokratske stranke da pobedi na prošlogodišnjim predsedničkim izborima u Srbiji; Mlađan Dinkić smenjen je s mesta guvernera pod okolnostima koje će na kraju dovesti do prevremenih parlamentarnih izbora; Božidar Đelić upisuje se kao poslanički kandidat na listu Demokratske stranke... U međuvremenu, Otpor i G17 plus postaju političke stranke, u oba slučaja kao razlog za promenu profila i načina delovanja navodi se nemogućnost da kao NVO ozbiljno utiču na društvene i političke promene. Šta se promenilo? Zašto su Otpor i G17 plus pre 5. oktobra 2000. bili zadovoljni svojim uticajem, a posle se razočarali? Da li to znači da bi većina od trenutno registrovanih 1790 NVO-a u Srbiji trebalo da se registruju kao političke stranke? Da li bi tako bile ozbiljnije shvaćene i efikasnije delovale u društvu?