Izjava nedelje
»Benzin je od jutros poskupeo 2,49 posto. Trebalo bi da kažemo i neku dobru vest… Pa, biće lep dan.«
Srđan Predojević, Jutarnji program RTS-a, 1. april 08.
Srđan Predojević, Jutarnji program RTS-a, 1. april 08.
I pre nego što je emitovan, a naročito posle emitovanja, film koji se bavi izveštavanjem medija o Đinđiću i načinu na koji su se mediji snalazili 12. marta 2003, postao je medijski događaj za sebe
Politička elita, ušančena u sebičnim raspravama, gubi kontakt sa zemljom i njenim stanovnicima
Oni analitičari, koji smatraju da se u tranzicionim zemljama niko ne može obogatiti bez pomoći "nadležnih unutrašnjih i vojnih službi", ne odustaju lako od teze da je i naš junak svojevremeno trgovao širom sveta (ili bar davao kišobran svoje firme za takvu trgovinu) ne samo metalnim loncima nego i nečim "gvozdenijim"
"Gde je put, a gde stranputica"; VREME 888
Ne volim crno-beli pogled na svet, jer ne verujem da on može da bude istinit. Ne volim ili-ili situacije, iako se ponekad u njima nalazimo. Srbija se, inače, i sada nalazi u jednoj ili-ili situaciji, a te situacije mogu da nas postave pred jedan drugi paradoks: paradoks "što bolje, to gore". Osećam da u našem društvu ima dosta ljudi koji su kritični prema onome u čemu živimo, a da negde u malom mozgu imaju taj stav da je "što gore, to bolje". Na taj način oni zapravo potvrđuju da je njihova teza tačna, odnosno da je Srbija mračna, blatnjava, prljava, neljudska, da je u stvari osuđena na propast i da treba da propadne
Nebojša Krstić, savetnik predsednika Republike, poručuje onima koji su nezadovoljni danom za kada su raspisani izbori ("Politika")
Prijem u Savez pionira Jugoslavije izgledao je tako što su nam pokupili pare za kape i marame, odveli nas u svečanu salu, okačili nam iste, hor je nešto otpevao, a onda su poslali svakoga tamo gde su mislili da mu je mesto: decu kući, a titovke, crvene marame i Jugoslaviju u zaborav
Kompanija VAC prvo je najavila da će ubuduće bolje kontrolisati medije koje poseduje, a samo dva dana kasnije saopštila da se neće mešati u uređivačku politiku. Što se Srbije tiče, obećanje je da se, po pitanju nezavisnosti i slobode, ni u "Politici", ni u "Dnevniku", ništa promeniti neće. "Mi imamo samo jednu misiju: naš posao je da zaradimo. Sve ostalo prepuštamo redakcijama", kaže predstavnik VAC-a u Srbiji Verner Herić
U prošlom broju "Vremena" Dejan Anastasijević je hladno i faktografski, uz mnogo uzdržavanja, ispričao šta se sve desilo i šta se sve nije desilo za šest meseci od kada su mu na prozor stavili dve aktivirane bombe, od kojih je jedna eksplodirala. Onda je nastalo naglo uzbuđavanje (adv. Srđa Popović) među radikalima i njihovim saradničkim vezama, kojom prilikom je palo mnogo uvreda, kleveta i teških reči. Druga pomenuta strana, Jovica Stanišić i njegova nevladina organizacija SDB, nisu se, međutim, uzbuđavali: oni su po ko zna koji put uzeli bolovanje, kao i svaki put kad stvari zaguste
"Dobro sam upoznao hor svojih prijatelja, suviše uplašen da rizikuje u borbi, suviše nepošten da ne bi varao i podvaljivao, suviše gramziv da medalje za zasluge ne bi krao od drugih... Naravno, moja je krivica što su mi takvi bili i leva i desna ruka. Plaćao sam i zbog svoje uobrazilje da sve što kažem mora biti kazano na poseban način... Bilo je toga... U želji da budem zabavan i zajedljiv omakla mi se i ona glupost kad sam posle posete Miloševiću rekao da je ‘predsednik šarmantan i duhovit čovek’"
Ove nedelje se navršilo šest meseci otkad je pod prozorom mog stana eksplodirala bomba. Eksplozija je prouzrokovala manju materijalnu štetu u vidu rasturenog prozora i sobe izrešetane šrapnelima, ali je ostavila trajnije posledice na moj život i rad. Uprkos uveravanjima najviših državnih i policijskih funkcionera da rešavanje ovog slučaja ima najviši prioritet, krivac (ili krivci) još nije otkriven. Tokom proteklih pola godine trudio sam se da što manje ometam istragu javnim istupima i kritikama na račun organa: nadao sam se da, uprkos svemu, barem u jednom delu državnog aparata postoji iskrena želja da se moj slučaj razreši. Sada počinjem da verujem da je ta nada bila neosnovana
Bitef je danas, čini se, samodovoljno osveženje za lokalnu scenu; možemo se samo nadati da će ostvarenja kao što su Brisel#4, Pupilija, Eks-pozicija ili Magbet početi da na nju utiču
Praktično jedini rezultat: Njujorška deklaracija kojom su se sve strane obavezale da će se uzdržavati od bilo kakvih pretnji i nasilja dok traju pregovori
"Čak i pisac ovih redova ponekad zažali što ne može da se više posveti nekim drugim, atraktivnijim i veselijim političko-sportsko-privrednim temama. No, vrlo je moguće da su i mnogi od onih koji su tokom vekova ostavljali mladost i kosti po Kosovu polju, Kajmakčalanu i Košarama možda imali povoljniju "agendu" i pametnija posla."
Sve do istupa ministra Dušana Petrovića, pedofilija u okviru Srpske pravoslavne crkve bila je zabranjena tema za svakog ko se u ovoj državi o nečemu pita. Zaboravljajući na činjenicu da crkva nije država u državi, nadležni su uvek imali preča posla ili "važnije" probleme. Za razliku od njih, sudski organi u ostatku civilizovanog sveta odavno su se pomirili s činjenicom da su sveštenici ipak ljudi, a ne zakonom nedodirljiva bića
Bitef svakako danas nije ono što je bio sedamdesetih i osamdesetih godina, ali u okvirima domaće učmale scene i dalje ostaje neprocenjivo blago
Požari su izazvali pravu ekološku katastrofu. Prema procenama eksperata, preostale šumske oblasti pretvorene su u pepeo i ekološke posledice su kobne. "Ovo je ogromna ekološka šteta", izjavila je Teodata Nantsu, iz svetskog udruženja ekologa. "Imamo eksplozivnu kombinaciju nepovoljnih vremenskih uslova, šume sa veoma suvim drvećem i jak vetar u poslednje dve nedelje. To je recept da se spali cela zemlja"
Zoran Slavnić, selektor košarkaške reprezentacije ("Kurir")
Tri prozne knjige mlađih autora, tri različite, osebujne poetike, varirajućeg stepena ostvarenosti