Glasnije od bombi – Otadžbina
Mučno je od Otadžbine mreti
Šesto i kusur strana Otadžbine u svom su možda i najbitnijem sloju jedan veliki disput o tome šta je to što ubija dobre i nedužne ljude ako mu namerno ili slučajno stanu na put
Šesto i kusur strana Otadžbine u svom su možda i najbitnijem sloju jedan veliki disput o tome šta je to što ubija dobre i nedužne ljude ako mu namerno ili slučajno stanu na put
General je želeo da Francuska bude jaka, nezavisna i da ravnopravno razgovara i sa Moskvom i sa Vašingtonom, pa su njegovi naslednici smatrali da su prinuđeni da stalno dokazuju da su verni saveznici u okviru NATO-a. Tako je odnos Bele kuće i Jelisejske palate ispao bolji nego što je francuski nacionalni ponos mogao javno da prizna. U tom kontekstu ni izjavu predsednika Makrona o "moždanoj smrti NATO-a" ne treba shvatiti naročito dramatično
Kada se situacija malo smirila, odlazim kod jednog albanskog prijatelja u Prištini. Njegova majka mi kaže: "Niste smeli tuć našu đecu. Mi đecu ne damo." Pokušavam da se branim: "Ali đeca su nas napadala kamenjem i na gore načine." – "Znam, mi smo na njih vikale i mi bismo ih kaznili i smirili, ali kada ste vi udarili na našu đecu…" Ostadoše ove reči da vise u vazduhu
U Srbiji nema mnogo specijalista-snajperista koji bi pristali da rade za kriminalne krugove, sve su to bivši vojnici i policajci, koji imaju neki kodeks. Da neko živi u okolini Beograda i počini ubistvo snajperom, odmah bi sebi natovario sve službe na vrat
Zašto su građani morali sklanjati decu od televizora? U kakvu poziciju je dospeo Nebojša Stefanović posle hapšenja svog kuma Gorana Papića, bivšeg zamenika načelnika SBPOK-a? Šta su visoki policijski funkcioneri tražili u stenogramima prisluškivanih razgovora Aleksandra Vučića i članova njegove porodice sa "bezbednosno interesantnim osobama"? Zbog čega istaknuti naprednjaci govore o zaveri unutar svojih redova protiv predsednika Republike? I kakve će političke posledice imati borba protiv organizovanog kriminala
"Aleksandar Vučić je toliko nervozan jer nema odgovor na slučaj Jovanjica i sada pokušava da na sve moguće načine opere tragove koji vode do vrha države i do njegovog brata"
Deveti mart je bilo gubljenje nevinosti – ona tačka posle koje više nema nazad. Zemlja se nakon toga raspala u moru krvi, a mi smo preko noći odrasli znajući da više ništa neće biti isto. Posle se desio Vukovar, zatim Sarajevo, onda Srebrenica, Oluja, Kosovo i bombardovanje
Od lidera opozicije sa početka devedesetih neki više nisu živi, neki nisu na javnoj sceni, a i oni koji jesu, bolje bi bilo da nisu. Kako stvari stoje, kada se jednog dana nešto u ovoj zemlji bude temeljno menjalo, to će učiniti oni koji su dovoljno mladi da 9. mart u sećanju i nemaju. Što možda i nije loše, ostali su previše zatrovani istorijom
"Juna 1968. sve je počelo od incidenta u studentskoj menzi na Novom Beogradu, Devetog marta okidač je bio jedan glupavo osion TV Dnevnik, 1996-97. bahatost u pokušaju da se prikrije krađa na lokalnim izborima, a Petog oktobra drzak zahtev za drugim krugom izgubljenih izbora. Tu lekciju Vučić je naučio bolje nego Sociologiju sporta (iz koje ima čistu desetku), što se vidi po tome kako prikoči na vreme čim namiriše opasnost od ‘ulice’. Tako je bilo jula prošle godine kada je u roku od 15 minuta povukao odluku da zatvori studentske domove ili nedavno kad se odustalo od likvidacije studentskih poliklinika. Nešto slično se dogodilo i posle Balaševićeve smrti, kad se neustrašivi predsednik ućutao kao miš jer se setio svoje izjave o ‘jeftinoj fukari’, posle koje bi paradiranje saučešćem moglo da razjari iskreno ožalošćene ljude na ulicama"
Eksplozije se približavaju, beli dim postaje sve gušći. Ustalasana gomila se pokreće i počinje da beži. Iz dima, kao u lošem akcionom filmu, kao bog rata izranja ogroman pripadnik specijalne jedinice milicije. Nosi gas-masku, pušku i urliče: "Hvatajte ih, hvatajte!", pokazujući na demonstrante koji beže prema nama
Kada predsednik Vučić prvi javno izrekne sudsku presudu koju još ne znaju ni stranke u sporu, da li to znači da i sve druge sudske odluke nosi u svom džepu
Posle brojnih pobuna sa desetinama miliona žrtava, jedan banalan slučaj je pokrenuo pad pet hiljada godina starog carstva