Komentar
I onda opet, iz početka
Godina se završava i taj kalendarski prelaz čini se da je jedino što se završava u Srbiji. Sve ostalo je čista dinamika, pokretljivost, kretanje napred-nazad, pojave i događaji koji nikada nemaju završetak
Godina se završava i taj kalendarski prelaz čini se da je jedino što se završava u Srbiji. Sve ostalo je čista dinamika, pokretljivost, kretanje napred-nazad, pojave i događaji koji nikada nemaju završetak
Ne ponovila se, moglo bi se reći za proteklu 2023. Za Srbiju bila je to godina masovnih ubistava i masovnih protesta, visokih cena i niskog životnog standarda, širenja jaza u društvu i smanjivanja očekivanja, velikih obećanja i malih dostignuća, jačanja autokratije i slabljenja solidarnosti. Samo veliki optimisti u novu godinu ulaze sa nadom da će za većinu građana Srbije biti srećna
Deo javnosti nagovara opoziciju da “odbije” mandate u Skupštini Srbije u znak protesta zbog izborne krađe. Ali, to nije moguće, kaže poslanik Miodrag Gavrilović
Građani Srbije iz dana u dan protestuju protiv izbornih nepravilnosti. Među njima su i mladi koji za danas u podne najavljuju blokade u Beogradu koje će trajati 24 časa. Pored Beograda, protesti su počeli da se organizuju i u drugim gradovima
Početak dvadesetčetvoročasovne blokade najavljen je za petak u podne, a u subotu će se pridružiti protestu ProGlasa na Terazijama
Turobno i demotivišuće pitanje glasi: koliko građana Srbije, posle svega, veruje da sve te silne protestne šetnje i okupljanja ikuda vode? I evo odmah još jednog: da li je svima onima kojima smeta srpska autokratija stalo do demokratskih promena makar onoliko, koliko Njemu da ostane na vlasti
Protesta u Srbiji bilo je i proteklih godina, ali oni su se, bez obzira na povremenu veliku brojnost, uglavnom završavali neuspehom
Nestrpljenje i rezignacija nisu saveznici onih koji se opiru diktaturi. Diktature populističkog tipa ne padaju ni brzo ni lako, te je, važno uočiti nekoliko motiva koji se vide s distance
Zašto je problem Kosovo za veliki dio učesnika u političkom životu – kako na vlasti tako i van nje – postao apstrakcija? Zašto tragedije u “Ribnikaru”, Duboni i Malom Orašju nisu bile dovoljno jak alarm za društvo da konačno stane i pogleda samo sebe u oči i zapita gdje je, kakvo je i kako je dotle stiglo? Konačno, zbog čega su poslednji izbori pokazali da se agresija, nasilje i izostanak dijaloga nastavljaju
“U malim kulturama sve što je drugačije, novo, neuobičajeno i subverzivno teško i sporo se prihvata. Ta pojava se zove provincijalizam. Male kulture strahuju od suštinskih duhovnih i fizičkih promena. Srbi se toga plaše kao promaje. Male kulture same sebi postavljaju granice, ograde, okove i predrasude. One su često sami svoji robovi”
“Meni se čini da mladi nisu svesni koliku oni snagu kao kolektiv imaju i koliko se vlast plaši njihove reakcije”, kaže Pavle Cicvarić. “Kada vidim kako ovaj režim laže u medijima kada kaže da živimo u demokratskom društvu, ne mogu iz etičkih razloga da ostajem nema”, nastavlja Emilija Milenković. “Ovo što se dešava trpi 6,5 miliona ljudi i ja zaista ne mogu da verujem da smo mi toliko ‘ubijeni u pojam’ i samo se pitam dokle ćemo više”, zaključuje Nikola Ristić
Nekoliko dana nakon protesta i intervencije policije ispred Skupštine grada Beograda, u pritvoru leže neki studenti i srednjoškolci pod nejasnim okolnostima. Policija i tužilaštvo koje nije našlo za potrebu da dva meseca ranije zadrži u pritvoru Milana Radoičića iako je sam priznao da je organizovao teroristički čin u Banjskoj 24. septembra, sada tretira klince kao teroriste