
Trgovina ljudima
U raljama suda
Trgovina ljudima odjednom je postala hit tema, samo što u svemu tome ipak postoji veliki nesporazum: između naše borbe i uspeha i ocene koju dobijamo iz sveta
Trgovina ljudima odjednom je postala hit tema, samo što u svemu tome ipak postoji veliki nesporazum: između naše borbe i uspeha i ocene koju dobijamo iz sveta
Na pitanja o naših dvadeset izgubljenih godina ("Vreme" br. 964, 25. jun 2009), postavljenih povodom dvadesete godišnjice mitinga na Gazimestanu 1989, na kome je Slobodan Milošević ustoličen za nacionalnog vožda, većina čitalaca "Vremena" koji su se odazvali na tu anketu, upušta se u detaljnu i veoma uravnoteženu analizu uzroka tog sunovrata. Odgovore koje ne objavimo u štampanom, dostupni su u našem elektronskom izdanju. Od mnogih obimnih pisama koja su stigla u redakciju, u prethodnom broju smo objavili delove dirljivog dnevnika naše čitateljke Kose Pakuševskij – o danima koji teku i nose strepnje, rastanke, bolesti, oskudicu i poneku radost u smutnim vremenima; i beleške Gorana Vladisavljevića – o tome kako je njegov otac jednom, 1987, došao kući sa posla i rekao: "Sutra vozim Slobodana Miloševića u Grčku!" U ovom broju objavljujemo odgovore Milana Dinića (23 godine), studenta četvrte godine politikologije na Fakultetu političkih nauka, koji, zbirno, čine celovit esej o tom, ali i o sadašnjem vremenu. (Priredio: M. M.)
S jedne strane stojimo pred problemom da u Evropi jača mišljenje kako je svet ponovo lep i da nas se užasi iz evropske prošlosti više ne tiču. Ali postoji i protivpokret koji se suočava s tim pitanjima, on postoji kako u civilnom društvu tako i u institucijama, na profesionalnom nivou među istoričarima, umetnicima, radnicima muzeja i pedagozima, kaže Folkhard Knige, koji se kao direktor Buhenvalda od 1994. godine i profesor istorije univerziteta u Jeni nalazi usred sveevropskog razgovora o načinu ophođenja sa prošlošću. U razgovoru za "Vreme", koji ćemo objaviti u dva dela, on govori o mukotrpnom putu Nemačke od nacionalsocijalizma do suštinske demokratije, o samozavaravanju i samokritici, o načinu na koji treba očuvati sećanje na zločine iz prošlosti, kako bi istorijsko pamćenje postalo pouka za budućnost
Iako su u Italiji političke strasti unutar vladajuće koalicije uzburkane, zbog svetske ekonomske krize i Berluskonijevih privatnih afera, prava kritika zapravo dolazi spolja. Strana štampa sa promenljivim stavom prati sapunsku operu o Berluskonijevim žurkama i ženama koje su, navodno, plaćene da ih posećuju. Haotična priprema samita G8 još je više uzdrmala već poljuljani ugled italijanskog premijera
Sve što se zbivalo proteklih dana, po opštoj oceni hrvatske javnosti, svedoči da je Sanader i na samoizabranom kraju svog drugog mandata jednako bahat i bezobrazan kao i na početku. Prvo, nije građanima objasnio zašto je baš sada gotova "njegova dionica". Drugo i još bezobraznije, zastupnicima u Saboru je poslao tek komad papira na kojem piše da on "podnosi ostavku" i ništa drugo, a nije se udostojio ni da se pojavi u tom istom "visokom domu", makar da im kaže: "Šta me gledate?"
Elektroenergetska postrojenja Elektroprivrede Srbije u Kostolcu u poslednje tri godine doživljavaju pravu renesansu. U privrednom društvu "Termoelektrane i kopovi Kostolac" godišnje se ulaže više desetina miliona evra u modernizaciju i revitalizaciju proizvodnih kapaciteta. Zahvaljujući tome, u ovim pogonima na istoku Srbije, uz reku Mlavu, blizu njenog ušća u Dunav, povećan je nivo zaštite životne sredine, ali se stalno beleže i novi rekordi u proizvodnji – sada se ovde godišnje proizvodi oko sedam miliona tona uglja i oko pet milijardi kilovat-časova električne energije. Tako se, posle godina propadanja, Kostolac punom snagom vratio na mapu balkanskih proizvođača energije. Tradicija organizovane proizvodnje uglja u kostolačkom basenu izuzetno je duga – prva iskopavanja su počela još 1870. godine, dok se struja organizovano proizvodi od 1947. Danas privredno društvo "Termoelektrane i kopovi Kostolac" čine površinski kopovi Ćirikovac i Drmno, kao i blokovi termoelektrana Kostolac A u gradu i Kostolac B kod sela Drmna, ukupne instalisane snage od 921 megavat
Cene na malo roba i usluga bile su u maju više za 9,8 odsto u odnosu na isti mesec 2008. a za 9,1 odsto u odnosu na decembar prošle godine
"Između 'ludaka' i 'normalnih'"; VREME 964
Simply Red, 26. VI, Kalemegdan;
BluesStock, 27. VI 2009, Dom omladine, Beograd
Dve predstave Ateljea 212, "Proslava" i "Samoudica", poslednje su koje je Svetozar Cvetković potpisao kao producent i umetnički rukovodilac ovog pozorišta. Ispostavilo se da je taj "poslednji pečat" bio umetnički i/ili društveno veoma smeo i uspešan
"Aleksićev fantastičan film Nevinost bez zaštite bio je deo prave bulevarske kulture, i trebalo bi da bude prepoznat kao važan deo nacionalne kulture uopšte. Puritanci preziru sevdalinke, narodne pesme ili viceve, ali ukoliko želite da shvatite neki narod, bez toga ne može. To ostvarenje nije bilo upisano u istoriju jugoslovenskog filma"
Na izložbi "Smrt u trezoru" izloženi su predmeti koji su svojevremeno poklonjeni Titu, a koji su za različite namene potraživani u periodu od 1992. do 2009. Međutim, trezor iz kojeg su pozajmljeni tek čeka da bude otkriven
U jakoj konkurenciji medijskih manipulatora u Srbiji, vlasnik "Kurira", "Glasa javnosti", nekoliko preduzeća i jedne živopisne kafane možda baš i nije apsolutni šampion, kako mu se čini, ali gromada, svakako, jeste: nesumnjiv je bio njegov uticaj (preko "Kurira") u rušenju bar jedne vlade (Zorana Živkovića) i lansiranju brojnih afera kojima je uticano na stav javnosti o njihovim žrtvama
Nažalost, najveće su šanse da će istraga beogradskog suda o odgovornosti novinara u ratu, barem u Bosni, biti iskorišćena za već viđeni scenario kada su u pitanju ratni zločini i suočavanje sa prošlošću: međusobno optuživanje, relativizaciju zločina, skidanje sopstvene odgovornosti i njeno prebacivanje na "one tamo"
Zar postoje studije prava koje polaznike uče metodi koju je profesor u prošlom broju "Vremena" demonstrirao? Imao je pred sobom ono što sam ja napisala i potpisala, ali je odlučio da, umesto onog što sam objavila, napadne ono što tobož "mislim" i "verujem"
"Zar je išta od toga važno naposletku svega?", piše naš čitalac Branislav Poledica u odgovoru na pitanja o naših dvadeset izgubljenih godina ("Vreme" br. 964, 25. jun 2009), postavljenih povodom dvadesete godišnjice mitinga na Gazimestanu 1989, na kome je Slobodan Milošević ustoličen za nacionalnog vožda. Većina čitalaca koji su se odazvali na tu anketu, međutim ne misli tako i upušta se u detaljnu i veoma uravnoteženu analizu uzroka tog sunovrata. Od mnogih obimnih pisama koja su stigla u redakciju "Vremena", u našem štampanom izdanju, za početak, biramo dve lične ispovesti, zato što one upečatljivo i autentično, bolje od svake analize, govore o drami tog vremena. To su delovi dirljivog dnevnika naše čitateljke Kose Pakuševskij o danima koji teku i nose strepnje, rastanke, bolesti, oskudicu i poneku radost u smutnim vremenima; i beleška Gorana Vladisavljevića o tome kako je njegov otac jednom, 1987, došao kući sa posla i rekao: "Sutra vozim Slobodana Miloševića u Grčku!", i kako su šest godina kasnije u Japanu pomešali prezime Milošević i Vasiljević.
Nastavak u sledećem broju "Vremena".
Širi izvodi iz sadržaja ankete dostupni su na ovom linku
(Povezani članci (sa strane) – "Vox populi")
Rusija je za srpske političare oduvek bila adresa na kojoj se tražila podrška, a ponekad dobijala i pomoć. Tako je prošle, izborne godine zabeležena intenzivna prepiska između srpskih i ruskih političara, a izborni štabovi i marketinški timovi su pisma upotrebljavali za poboljšanje rejtinga svojih stranaka, ubeđujući birače da upravo oni i njihovi kandidati imaju podršku Rusije. Te izborne godine posebnu pažnju su privukla dva pisma ruskog predsednika Vladimira Putina poslata Borisu Tadiću i Vojislavu Koštunici
Ambasador Konuzin je već u novinarskim krugovima Beograda a i šire stekao glas čoveka koji, posebno u neformalnim kontaktima, nepažljivo troši neumesne ocene i procene, a ne libi se ni tihih pretnji, te gotovo imperijalne arogancije – što nameće utisak da je tako razumeo priče da to rade i drugi ambasadori velikih zemalja u Beogradu
Prosečna neto zarada u Srbiji u maju je iznosila 31.086 dinara i u odnosu na isti mesec 2008. nominalno je bila veća za 9,1 a realno za 0,8 odsto
Ne kaže se džaba da "prilika čini lopova": olako legitimizovanje intervenisanja u javni prostor iz lagodne zavetrine anonimnosti je i otac i majka ove invazije ništavila
Pet dana pošto je Majkl Džekson umro, imamo sve elemente zapleta ravnog serijama kao što je "Dinastija": počela je otimačina oko njegove imovine, kroz internet je prostrujao audio-snimak poziva Hitnoj pomoći koji je obavio neko ko se nalazio uz pevača na samrti, Džeksonov lični lekar koji je izvršio nestručnu reanimaciju izbegava porodicu i medije, a policija ga je saslušala kako bi saznala šta je sve od lekova davao svom pacijentu
Ove sezone biće 11 odsto više turista iz Srbije na hrvatskom primorju, uz porast noćenja za 28 odsto. To je jedan odsto od ukupnog broja onih koji letuju u ovoj bivšoj jugoslovenskoj republici. Šta statistika i procene prećutkuju