
In memoriam – Miša Aleksić, basista (1953–2020)
Muzičar tihe snage
Vrsta iskrene lojalnosti prema ideji, braći po instrumentima i čitavom bendu koju je iskazivao Miša Aleksić, sve ređa je pojava u bilo kom poslu, a kamoli u šoubiznisu
Vrsta iskrene lojalnosti prema ideji, braći po instrumentima i čitavom bendu koju je iskazivao Miša Aleksić, sve ređa je pojava u bilo kom poslu, a kamoli u šoubiznisu
Oleksandr Bojčenko: 50% u pravu; prevele Ala Tatarenko i Milena Ivanović; Kulturni centar Novog Sada 2020.
Kratka kritička šetnja kroz neke od favorita ovogodišnjeg, produženog i pandemijski "matinejskog" izdanja FAF-a
"Jugonostalgija se danas pripisuje slabašnim ljudima nesposobnim da srčano stanu uz čvrstu desnicu koja zna kako da se obračuna sa svim recidivima, Hrvatima, Ciganima, Šiptarima, Balijama i kako da uvede nove vrednosti kojima će pokazati ko smo i kakvi smo, zapravo"
Smrt traje kratko, kraće od jednog takta. Posle toga ona prestaje da postoji. Posle nje ostaju da žive uspomene. A kako vreme prolazi tako će uspomene na Maradonu samo dobijati na težini, postaće jače i svetlije. Rašće, menjaće se, dobijati nove obrise. Pa već danas, samo nekoliko dana nakon njegove smrti, jasno vidimo da je onaj prvi gol Englezima zaista dala Božja ruka
Zašto režim o koroni samo kada mora i kroz zube? Kako izgleda odvraćanje pažnje javnosti na naprednjački način? Zbog čega Aleksandar Vučić nije državnik spreman da preuzme odgovornost i mimo vladajućeg raspoloženja, nego demagog u stalnom prilagođavanju recentnoj populističkoj matrici? I koliku cijenu svega skupa plaćaju građani
Nakon što je Draško Stanivuković postao novi gradonačelnik Banjaluke, Milorad Dodik je rekao da "Banjaluka ostaje naša, bez obzira što imamo drugog gradonačelnika". Otvoreno je najavio mere koje bi trebalo da satru novog gradonačelnika, trn u oko njegovom svevlašću
"Nisam hteo da glumim Vilija Branta, već da moj gest bude asocijacija na njegov gest i da ljudi prepoznaju moju poruku bez velikih reči, jer su se reči izvinjenja već pomalo izlizale"
Šta se to tako neobično desilo na američkim izborima da je privuklo tridesetak miliona novih glasača a što bi našim pozorišnim upravama moglo biti od koristi
Pisci u bioskopu: književna istorija naših filmskih doživljaja (antologija) Slobodana Šijana; Estetika avangardnog i eksperimentalnog filma: Telo, rod i identitet // Evropa – SAD – Srbija Ivane Kronje; Pedeset godina filmskog hita u srpskoj kinematografiji 1969–2019 Marine Fafulić Milosavljević; Filmski centar Srbije (FCS)
Jugojugoslavija nije čak ni predstava o našim osećanjima vezanim za Jugoslaviju, već o našim samozavaravanjima, pogrešnim procenama, iskrivljenim sećanjima, mržnji, snu o uspehu, blagostanju, poštovanju i samosažaljenju. Reč je, dakle, o našoj nesnađenosti sa samima sobom
"Siguran sam kako dolaze izrazito teška vremena za visoku, kritičku kulturu, samim tim i teatar. Mnogi će iskoristiti pandemiju, već to i čine kao politički izgovor za suspenziju velikog dijela ljudskih prava, a znamo iz historije kada se ona jednom izgube, dug je put da se opet vrate. Zabrinjava i odsustvo javnih razgovora, debata o svemu, jer premještanje poslovnog i privatnog života u digitalno okruženje podrazumijeva mnogo veće i opasnije mogućnosti socijalne i psihološke kontrole, a konsekvence su zastrašujuće"
Način na koji Krizne Štablije uređuju naše "slobodno vreme", a u okviru njega naročito ono nešto preostalih "kulturnih aktivnosti", skandalozan je, ali i vrlo poučan primer bahatosti koja ne preza od ciničnog vređanja naše inteligencije
Pandemiju kovida 19 mesecima obeležava strepnja zbog ranjivosti starijih generacija, a na marginama pažnje javnosti ostaje "pandemija u senci", koja zbog bitnih poremećaja u zdravstvu, obrazovanju, ishrani... dalekosežno ugrožava sudbinu najmlađih, dramatično opominje UNICEF
U godini na izmaku koja se čini najduža, a opet, sa najmanje sadržaja, sa nedostatkom brojnih normalnih životnih aktivnosti među kojima su i one najobičnije – slobodan izlazak napolje, odlazak u prodavnicu, na posao, u školu, pa i na godišnji odmor – vredi sagledati kako su je provela deca. Ne samo zato što se 20. novembar obeležava kao Međunarodni dan dece, već zbog dece same. U godini koju je u Srbiji, makar njen dobar deo, obeležio slogan "Za našu decu", trebalo bi sagledati šta je urađeno za tu "našu decu"
Šta je predsednik zaista poručio svojim govorom na sahrani patrijarha Irineja? Šta je većina medija, pišući o drugima, u stvari rekla o sebi? Koja je, usled pandemijskog košmara, jedna od najskupljih reči naše sadašnjice? Zašto je podela u Crkvi danas drugačija nego ranije
U razgovoru, koji je organizovao nedeljnik "Vreme", raspravljalo se o ekonomskim posledicama pandemije, šta nas očekuje u 2021. godini, kao i o onome što je država do sada uradila
"Kako smo se, zahvaljujući društvenim mrežama, vratili predmodernim obrascima solidarnosti: u tom predmodernom obrascu društvenosti upravo je solidarnost zajednice, a ne država, rešavala probleme. Onda je, na mesto zajednice, došla moderna država i preuzela na sebe tu ulogu. Potom smo se vratili korak unazad gde država opet ne obavlja tu funkciju ili je ne obavlja na dobar način pa, s ekspanzijom društvenih mreža, zapravo oživljavamo zajednicu tako što se solidarišemo"
Dosad se mnogo puta pokazalo da, iznevereno od države, srpsko društvo ume i hoće da se organizuje, da zajednica postoji i spremna je da pomogne, da se ujedini i suprotstavi. S manje ili više uspeha. Bilo da je reč o pobuni građana protiv seče Košutnjaka, akcijama za odbranu reka Stare planine, aktiviranju građana da se uključe u gašenje požara po planinama ili punjenje džakova peskom u odbrani od poplava, sakupljanju novca za lečenje dece, akcijama protiv izvršitelja i izbacivanja ljudi iz stanova, do sada su se upravo društvene mreže pokazale kao najbolji "alat" u pokretanju zajednice. I solidarnost je svaki put bila – tačan odgovor
"Sve dok efikasna vakcina protiv virusa korona ne postane dostupna, opstaće trostruki krug siromašenja radnika: slabo plaćeni esencijalni radnici, od čijeg rada svi zavisimo, a koji moraju da odlaze od kuće da bi obavljali svoj posao, čime se izlažu znatnoj opasnosti; bolje plaćeni zaposleni koji rade od kuće, ali od kojih će poslodavci očekivati da budu na izvolte tokom celog dana; neplaćeni ili veoma slabo plaćeni radnici u domaćinstvu, najčešće žene, koji se staraju da svi budu siti, odeveni i emocionalno kako-tako namireni"
Gladnom čoveku čitav život se vrti oko hrane, spreman je na sve ne bi li utolio smrtonosnu glad. Takva glad danas vlada u nekim delovima Afrike i Azije. Takva glad harala je i Nemačkom po završetku Drugog svetskog rata
Ma koliko ludovao na Tviteru, primetan je pad entuzijazma sa kojim Donald Tramp viče da je pokraden. Očekuje se mirna primopredaja vlasti, ali će teorije zavere o "levičarskoj zaveri" ostati da lebde nad američkim društvom. Negde tu se spominje i Srbija
Iako zemlja solidno prolazi kroz krizu, žestoka je rasprava o tome koliko rigorozne mere treba da budu. Kancelarka Angela Merkel se zalaže za oštrije mere i u tome ima podršku većine građana
Kada se povede razgovor o stanju medijske scene u Srbiji, često se mogu čuti ocene da su mediji tabloidizirani, neprofesionalni, da šire propagandu, lažne vesti, mržnju, netrpeljivost… Netačni i senzacionalistički naslovi, nedopustive stvari na naslovnim stranama kao svakodnevica, usmerenost većine najtiražnijih (najgledanijih, najčitanijih) medija ka "kliku" nauštrb javnog interesa – samo su delić opisa najvećeg dela aktuelne medijske scene
Festival Vizualizator, pokušaj da se skrene pažnja na najproduktivniju vrstu umetnosti