Čišćenje Dunava
Evropska krnjotina
Razminiranje, uklanjanje srušenih mostova i sanacija najvećeg plovnog puta u Srbiji počela je pre zaključivanja svih ugovora, što svedoči o dobroj volji i velikom interesu Evrope
Razminiranje, uklanjanje srušenih mostova i sanacija najvećeg plovnog puta u Srbiji počela je pre zaključivanja svih ugovora, što svedoči o dobroj volji i velikom interesu Evrope
komentar seljaka iz Kiseljaka posle posete premijera Z. Đinđića("Glas")
"Ono što nas zanima je privatizacija industrije koja se bavi našim osnovnim asortimanom, proizvodnjom smrznute hrane i mineralne vode"
"Zatekao sam oko šezdeset savetnika – toliko nemaju ni predsednici nekih država. Oni često nisu imali ni odgovarajuću stručnu spremu, pa se tako desilo da savetnik za odnose s inostranstvom ne govori nijedan strani jezik"
Nakon šokantnog bankrotstva švajcarski nacionalni avio-prevoznik vraća se u biznis, zahvaljujući velikom kreditu i udruživanju sa regionalnim prevoznikom Crossairom, s porukom da ništa neće biti kao pre, već mnogo bolje
"Naša okolina se pretvorila u jedan veliki poluproizvod i zato smo hteli da na albumu ne bude pesama koje su tek onako odrađene, već da sve budu urađene do kraja"
Uspostavljanjem legalne dvostrane srpsko-hrvatske medijsko-tržišne razmene valjda će biti "svečano" okončana ona nepodnošljivo romantična, jerbo skupa i naporna era medijske partizanije i Podzemnog Medijskog Otpora tiraniji
Teško da bi ovdašnje međunarodne kulturne manifestacije uspele da očuvaju svoj međunarodni karakter da nije pomoći inostranih kulturnih centara
"Vojvođanski dan" u Skupštini Srbije otvara raspravu o ustavnom ustrojstvu Srbije i pokazuje da se država ne može uređivati pomoću improvizacija, euforija i tesnih većina. Sličnosti do sada poznatih ustavnih platformi govore da DOS može, ako hoće, da usaglasi ustavnu deklaraciju
Državni radio je sada negde između bivšeg partijsko-etničkog i budućeg Javnog: medijske babaroge su se povukle u svoje pećine (stroge), ali još uvek se diše na škrge...
Koji su sve propusti nadležnih organa i ministarstava, zašto se tolerisao neograničen safari i nezakonit lov kada je ove jeseni bilo dovoljno prošetati po vojvođanskim poljima koja su treštala od zvuka vabilica pa zaključiti da nešto nije u redu
2001. godine DOS-ova vlast je bila hit u svetu i učinila je značajne pomake – trasirala pravac reformi, donela set novih zakona i sklopila niz povoljnih međunarodnih ugovora, uz posrtanja počela da izgrađuje pravnu državu. Ta vlast prošla je kroz teške odluke i kroz događaje (mi biramo deset karakterističnih, sa veoma dugim repovima) koji su rendgenski osvetljavali i javne vrline i tajne poroke vlasti i, na svoj način, "duh vremena". Pedsednik Koštunica govori o postupanju po božjim i ljudskim zakonima i (22. decembra) o tome da "nijedna vlast nije večita ni od Boga"; a premijer Đinđić i Boga uvršćuje u reformiste pa u Privrednoj komori (22) govori o "fenomenalnom rastu poljoprivrede". Bog se, zaista, malo nasmešio na ojađenu Srbiju, 2000. je bila velika suša, a 2001. je pala "đurđevska kiša koja vredi pola Beča", što je omogućilo rast poljoprivrede za čak 25 odsto što je, opet, doprinelo da, uprkos padu industrijske proizvodnje, privredna aktivnost ipak "pređe nulu". Javnost može da gleda šta rade, a da ne sluša šta pričaju, ili, još bolje, može da pođe od pretpostavke da je sve što političari na vlasti jedni o drugima pričaju – u osnovi tačno.
"Imao sam ambiciju da govorim o nekim univerzalnijim problemima – o odnosu prema ‘novoj’ i ‘staroj’ kutluri, odnosu prema samoći, smrti, nostalgiji, ljubavi"
Dušan Mihajlović, republički ministar policije, obraćajući se novinarima na redovnoj konferenciji za novinare
Povratak hrvatskih umetničkih dela, pitanje je dana. Preostalo je da se razreše neki problemi tehničke prirode pa da ova mučna priča bude konačno završena. Ostaje samo pitanje – šta će krenuti put Vukovara s obzirom na sumnje da je deo radova nestao, uništen ili opljačkan
Da li su implicitni cenzori UrbaNS-a, recimo, "Đinđićevi ljudi"? Ili Koštuničini, možda? Najgore od svega je to što najverovatnije ništa od toga nije tačno, i utoliko gore za sve
Ništa tu nije slučajno: ni paravojna formacija iznenada zahvaćena "legalizmom"; ni nagla bolećivost ministara i načelnika; ni neskrivene simpatije nekih stranaka za oružanu pobunu; ni podudarnost političkih zahteva pobunjenika i tih istih stranaka; ni nervoza Zorana Đinđića koji je sa đavolom tikve sadio. Jedva je godinu dana prošlo od 5. oktobra, a smisao prevrata uveliko je revidiran: politička avet Slobodana Miloševića ukazuje se na horizontu, a DOS je paralisan od straha i nije u stanju da kontroliše Državnu bezbednost; Državna bezbednost ne samo što i dalje ima svoju oružanu ruku nego nije u stanju ni da je kontroliše. Došlo je dotle da ministar unutrašnjih poslova nudi ostavku pod pritiskom svojih potčinjenih. Postavlja se osnovno ustavno-pravno pitanje – ko ima monopol na primenu sile u Srbiji: država ili privatna lica?
Teško da će Srbija baš da pohrli da se vrati u onaj Tunel Strave u kojem će na nju groktati i rigati vatru egzemplari poput onih radikalskih: umesto toga, ide kelner i nosi račun
Apel grupe akademika SANU-a kojim se traži ponovno vaskrsavanje Vojvođanske akademije nauka i umetnosti za sada nije prihvaćen ni na novosadskom Ogranku
Čim bude donet više puta odlagan Zakon o univerzitetu, biće sazvano Izborno veće Medicinskog fakulteta u Beogradu sa jednom jedinom tačkom dnevnog reda: preispitivanje odluka o izborima i unapređenjima tokom važenja privremeno derogiranog Zakona o univerzitetu popularno nazvanog Šešeljevog i Bojićevog
Šta se vidi ako se zažmuri na psovanje Nenada Čanka i otkidanje table RTS-a sa zgrade novosadske televizije
"Vesela ekskurzija" pisaca Hrvatske zvana Festival A književnosti zadržaće se nekoliko dana u Centru za kulturnu dekontaminaciju. Zanimljiva proza, razbijanje stereotipa, podsmevanje autoritetima, sklonost realizmu, zadihani autori koji izlaze na stejdž zbog publike, pravo na greške i obavezan šank postali su zaštitni znak ove neformalne grupe kojoj će se pridružiti i pisci iz Srbije. "Premda nitko nije ovlašten za kolektivne izjave ili potpisivanje kapitulacije, mislim da mogu reći kako ne osjećamo nervozu nego uzbuđenje", piše za "Vreme" jedan od gostujućih selektora Kruno Lokotar