Muzičari u bekstejdžu

24.decembar 2013. Dragan Ambrozić

Organizator u procepu

Poslednjih dvadesetak godina radim i kao organizator koncerata stranih muzičara u našoj zemlji. Bilo ih je preko šest stotina. Zahvaljujući tome imao sam priliku da se izbliza upoznam sa nekim od velikih svetskih imena rokenrola. U tekstu koji sledi nećete saznati šta ko jede u garderobi, jer je to privatna stvar, ali ćete saznati ponešto o njihovoj prirodi i naravima

Ekonomski događaji 2013.

24.decembar 2013. Dimitrije Boarov

Mnogo priče, malo vajde

Iako nam se tokom protekle godine stalno činilo da se i u privredi nešto ozbiljno događa, na kraju se vidi da je realan ekonomski rezultat tih navodno važnih (negativnih i pozitivnih) događaja nepovoljan. Zbog toga se stiče utisak da je najvažnije da smo proteklu godinu, kao društvo i kao nacionalna ekonomija, kako-tako preživeli, a kako ćemo dalje – videćemo

Zvezde u 2014.

24.decembar 2013. Slobodan Bubnjević

Mars u kući bezumlja i tišine

"Sudeći po natalnoj karti, Vi ste intuitivni i emotivni. To ne vide svi oko vas, ali ste prijatni i simpatični. Imate stav o tome šta je dobro, a šta ne. Velikodušni ste, saosećajni ali iz potrebe da ostavite utisak nećete to uvek pokazati. Očekujete da Vam budu odani zbog vaših talenata, ali postoji veliki rizik da postanete žrtva svojih ideala"

Intervju – Borka Pavićević

18.decembar 2013. Tamara Nikčević

Kratka istorija kulturnog trovanja

"Mi te ljude poznajemo, pamtimo ih. I samo mi nemojte govoriti kako su se promenili; nisu! Isti su! Zašto su isti? Zato što, za razliku od levice koja obrazuje i razmišlja, desnica uvek samo regrutuje, reprodukuje. Isti jezik, ista mimika; ista lica koja su maja 1991. u Jugoslovenskom dramskom pozorištu prekinula premijeru predstave Siniše Kovačevića Sveti Sava, u režiji Vladimira Milčina. Upravo onako kako su se te noći ponašali oni koji su prekinuli predstavu, tako su se ponašali i devedesetih; tako se ponašaju i danas"

Anatomija opozicionih nedaća

18.decembar 2013. Đorđe Vukadinović

Igra prestola u Demokratskoj stranci

Ma koliko psihološki bio razumljivi Tadićev jed i želja za revanšom, teško da stranačkoj i široj javnosti može objasniti kako to da mu je SNS danas prihvatljiv, pa čak i poželjan, za koalicionog partnera – a nije mu to bio pre godinu i po dana

Šta se kuva u beogradskom hotelu »Crowne Plaza«

18.decembar 2013. Mika Dajmak

Chef i tri musketara

Nijedan šef nije dobar ako nema dobro osoblje, ako nema momke i devojke pune entzuijazma, želje da uče i usavršavaju ono što već znaju. Zato, i jelovnici su zajedničko delo svih šefova i zamenika šefova, a pomenuta četvorka je tu da im pomogne da se što je bolje snađu

Radionica integracije

18.decembar 2013. Sonja Ćirić

Umetnost kao spajanje

"Pet godina Radionica integracije svojim aktivnostima uporno doprinosi našoj zemlji na putu osvajanja dela civilizacijskih vrednosti i naslućivanju drugih, neosvojenih, tako neophodnih našem društvu", napisao je Miki Manojlović, osnivač ove kulturne institucije namenjene slepim, slabovidim i osobama sa drugom vrstom invaliditeta

Hrvatska – Zakon o prebivalištu

18.decembar 2013. Tatjana Tagirov

Policajac uvek zvoni dvaput

Ako neki lokalni policajac bude došao do zaključka da "izistinski" ne stanujete na adresi na kojoj ste prijavljeni, mogu da vas ispišu iz evidencije prebivališta bez prava na žalbu. Novi zakon krije u sebi još koješta, u najmanju ruku, diskutabilnog. Kola će se i ovog puta slomiti na Srbima

Portret savremenika – Oliver Antić

11.decembar 2013. Tamara Skrozza

Savetnikove tajne na javnoj sceni

Pitanje svih pitanja jeste šta je zapravo posao Olivera Antića. Da li je on Nikolićev čovek za prljave poslove? Ili čovek koji se oteo kontroli, pa za svoj groš, iz razloga koji nemaju veze s Nikolićem, ratuje sa Vučićem? Da li je plaćen za pravne savete? Ili za vansudske procese i vaninstitucionalne presude

Afere i njeni kreatori

11.decembar 2013. Dimitrije Boarov

Zavera na kafanski način

Zar su naše "službe" pale toliko nisko da nijedan ambiciozan falsifikat ili glupu zabludu ne mogu da doteraju i finalizuju bar do "standardnog evropskog kvaliteta" – što je i načelno nedovoljno za toliko grandioznu aferu, kakva je najavljena i priželjkivana

Kultura sećanja – Sto godina od rođenja Vilija Branta (1913–1992)

11.decembar 2013. Ivan Ivanji

Nemac koji je klekao

Bio je reporter u građanskom ratu u Španiji, borio se protiv nacista, bio u ilegali, u ratnom zarobljeništvu, u pokretu otpora. Njegovo ime vezuje se za najveću špijunsku aferu u Nemačkoj, dao je ostavku na mesto kancelara, bio razočaran što ga njegovi najbliži saradnici nisu podržali. Činilo se da je za visoku politiku bio isuviše častan i ranjiv, ali je uprkos tome, ili upravo zbog toga, u istoriju ušao kao poslednja ikona nemačke tj. evropske socijaldemokratije

Predlog za prevod – Beć Cufaj, projekt@party

11.decembar 2013. Dušan Bogdanović

Mesije i njihove žrtve

Cufajeva kritika međunarodnih ekspertskih misija koje postaju same sebi svrha ukršta se sa gorčinom Danisa Tanovića, čiji film Ničija zemlja predstavlja jednu od najbritkijih kritika neokolonijalističke arogancije i birokratske bezdušnosti "civilizatorskih" misija međunarodne zajednice u unesrećenim zabitima širom sveta. Razlika je samo u tome što u Tanovićevom filmu na onoj odskočnoj mini leži samo jedan vojnik, a kod Cufaja je to celo društvo koje simbolizuje narode koji su upućeni na takvu "pomoć"

Pozorište – Biljana Srbljanović, Princip (Mali mi je ovaj grob), Šaušpilhauz, Beč

11.decembar 2013. Katarina Rohringer Vešović

Trivijalizacija istorije

U interesu novog komada Biljane Srbljanović Princip (Mali mi je ovaj grob) koja se u režiji Mihala Zadara odnedavno nalazi na repertoaru bečkog pozorišta Šaušpilhauz, morala bi se bukvalno shvatiti napomena u njegovom uvodu da je sve napisano samo čista fikcija i da u drami ne treba tražiti ništa više. Ali novo povezivanje u prošlosti drugačije povezanih činjenica istovremeno je i njihovo tumačenje, a odnos prema istorijskoj građi ujedno i vrednosni stav. Od toga ne može pobeći ni autorka ovog komada. Iz njegove celine nameće se zaključak o psihološkom diletantizmu, trivijalizaciji istorije i njenom tendencioznom, redukcionističkom tumačenju

Ljudi i vreme – Jovo Kapičić (1919–2013.)

11.decembar 2013.  

Sudba i Udba

Odnosi Srbije i Crne Gore

11.decembar 2013. Zora Drčelić

Uzlazna putanja bez deseterca

Mediji su ovih dana samo prenosili šta očekuje Podgorica od posete svog premijera Beogradu, a o tome šta Srbija očekuje niko ništa nije rekao. Sam dolazak Đukanovića je za Srbiju najveće moguće, sad već ispunjeno očekivanje

Sve MUP-ove akcije

11.decembar 2013. Mirko Rudić

Od »Sablje« naovamo

Pretražujući arhivu saopštenja Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, lako se može doći do statistike o izvršenim policijskim akcijama. Tu se misli na veće, organizovane akcije koje su imale svoje "šifrovano ime". Hendikep takve pretrage je to što se podaci na internetu objavljuju tek od 2009. godine

 

04.decembar 2013. Aleksandar Milosavljević

Teatarska scena danas

Najprominentniji pozorišni centri Vojvodine danas su Novi Sad, Subotica, Sombor i Zrenjanin. U ovim gradovima ne samo da je koncentrisan najveći broj relevantnih teatarskih institucija nego su i tamošnja pozorišta najuspešnija – u pokrajinskim okvirima i kontekstu teatarskog života Republike Srbije. Ne računajući Beograd

Filmovi na vojvođanske teme – Izbor

04.decembar 2013. Saša Rakezić

Duh ravničarskog weltschmerza

Počeci filma u Vojvodini povezani su sa entuzijastima kao što je Aleksandar Lifka. Češkog porekla, Lifka je eksperimentisao sa pokretnim slikama još krajem devetnaestog veka, početkom dvadesetog je prikazivao filmove u Austrougarskoj i Srbiji, bavio se snimanjem gradova i ljudi u najranije doba kinematografije. Godine 1910. otvorio je bioskop u Subotici, i tu živeo sve do smrti 1952. Među kinematografskim entuzijastima sličnog kova je svakako i Ernest Bošnjak, koji je u Somboru otvorio prvi bioskop u Vojvodini, 1906. godine, i u razdoblju od 1909. do 1932. bavio se snimanjem igranih i dokumentarnih filmova – za zasluge u razvoju jugoslovenskog filma dobio je državnu penziju i umro u Somboru 1963. Međutim, posleratni period je vreme kada vojvođanski film dobija na zamajcu, osnivaju se i producentske kuće kao Neoplanta film (kasnije Tera film) u Novom Sadu, i Kino klub (kasnije Panfilm) u Pančevu. Vojvodinu kao mizanscen, temu i inspiraciju, nije neophodno vezivati samo uz autore koji su na tom prostoru rođeni ili su tamo bili nastanjeni. U tom smislu smo odabrali nekoliko filmova koji su obeleženi ravničarskim temama, ili svojom poetikom zadiru u duh panonskog weltschmerza

Klasici književnosti Vojvodine

04.decembar 2013. Muharem Bazdulj

Tri srca junačka

Književnost Miloša Crnjanskog (1893–1977), Danila Kiša (1935–1989) i Aleksandra Tišme (1924–2003) šira je, naravno, u svakom smislu od Vojvodine, ali s druge strane u opusima i poetikama sve trojice ima nečeg nesumnjivo vojvođanskog i panonskog