


Nelson Mandela, 1918–2013
Život posvećen slobodi
Na pitanje kako se oseća dok ga veličaju kao sveca Nelson Mandela je jednom prilikom odgovorio: "To nije bio posao za koji sam se prijavio." Mandela nije bio pravovernik bez mane. Ali je nepokolebljivo verovao u ideale slobode i ravnopravnosti. Pokazao je i kako se gasi mržnja i kako se prašta. Da ništa drugo nije učinio, bilo bi to dovoljno da ga svet zauvek pamti

Ponovo pročitati
Hose Ortega i Gaset – danas i ovde
U izdanju "Gradca" i prevodu Branka Anđića upravo se pojavilo novo izdanje kapitalne knjige španskog filozofa Hosea Ortege i Gaseta Pobuna masa. Preporučujući je čitaocima "Vremena", u ovom broju donosimo dva poglavlja iz ove knjige koja je prvi put objavljena 1930. godine i koja se i danas ispostavlja kao zastrašujuće aktuelna

Intervju – Jasminka Pavlović, načelnik Odeljenja za energetsku efikasnost i građevinske proizvode u Ministarstvu građevinarstva i urbanizma
Zgrade koje štede energiju
Cene energije i energenata, zbog globalnih i lokalnih razloga, u idućem razdoblju će i dalje rasti, a to će znatno uticati na porast troškova života i stanovanja. Energetski efikasna gradnja pak za krajnjeg korisnika znači: ugodniji i kvalitetniji prostor za život uz smanjenje mesečnih računa za grejanje, hlađenje, ventilaciju, sanitarnu toplu vodu i električnu energiju i – komfornije življenje

Italija – Razgovor sa Čečile Kjenge, ministarkom za integracije
I papa je dete migranata
Većina Italijana promenila je odnos prema više od pet miliona migranata, koji su postali sastavni deo italijanskog društva, dok bi glasna manjina i dalje da ih protera iz zemlje, kaže za "Vreme" Čečile Kjenge. Zakone treba prilagoditi stvarnosti, migranti su evropski problem, koji neće nestati sam od sebe

Zoom
Vežite se – Srbija je zemlja u slobodnom padu i svaki Cvijan je dobrodošao kao argument da Njutnov zakon ovde ne važi. Privremeno
Dirljivo je kako Vučića njegovi brane od napada tajkunske, političke, finansijske i svake druge mafije, brinu za njegovu bezbednost i verovatno mu je zimske gume, zasukavši rukave, lično montirala Zorana Mihajlović, uz sasluženje predsednika srpskog parlamenta koji se ovih dana ubi da dokaže da mu nadimak nije slučajno nadenut

Afere i njeni kreatori
Zavera na kafanski način
Zar su naše "službe" pale toliko nisko da nijedan ambiciozan falsifikat ili glupu zabludu ne mogu da doteraju i finalizuju bar do "standardnog evropskog kvaliteta" – što je i načelno nedovoljno za toliko grandioznu aferu, kakva je najavljena i priželjkivana

Kultura sećanja – Sto godina od rođenja Vilija Branta (1913–1992)
Nemac koji je klekao
Bio je reporter u građanskom ratu u Španiji, borio se protiv nacista, bio u ilegali, u ratnom zarobljeništvu, u pokretu otpora. Njegovo ime vezuje se za najveću špijunsku aferu u Nemačkoj, dao je ostavku na mesto kancelara, bio razočaran što ga njegovi najbliži saradnici nisu podržali. Činilo se da je za visoku politiku bio isuviše častan i ranjiv, ali je uprkos tome, ili upravo zbog toga, u istoriju ušao kao poslednja ikona nemačke tj. evropske socijaldemokratije
Navigator
Sunce tuđeg weba

Predlog za prevod – Beć Cufaj, projekt@party
Mesije i njihove žrtve
Cufajeva kritika međunarodnih ekspertskih misija koje postaju same sebi svrha ukršta se sa gorčinom Danisa Tanovića, čiji film Ničija zemlja predstavlja jednu od najbritkijih kritika neokolonijalističke arogancije i birokratske bezdušnosti "civilizatorskih" misija međunarodne zajednice u unesrećenim zabitima širom sveta. Razlika je samo u tome što u Tanovićevom filmu na onoj odskočnoj mini leži samo jedan vojnik, a kod Cufaja je to celo društvo koje simbolizuje narode koji su upućeni na takvu "pomoć"

Pozorište – Biljana Srbljanović, Princip (Mali mi je ovaj grob), Šaušpilhauz, Beč
Trivijalizacija istorije
U interesu novog komada Biljane Srbljanović Princip (Mali mi je ovaj grob) koja se u režiji Mihala Zadara odnedavno nalazi na repertoaru bečkog pozorišta Šaušpilhauz, morala bi se bukvalno shvatiti napomena u njegovom uvodu da je sve napisano samo čista fikcija i da u drami ne treba tražiti ništa više. Ali novo povezivanje u prošlosti drugačije povezanih činjenica istovremeno je i njihovo tumačenje, a odnos prema istorijskoj građi ujedno i vrednosni stav. Od toga ne može pobeći ni autorka ovog komada. Iz njegove celine nameće se zaključak o psihološkom diletantizmu, trivijalizaciji istorije i njenom tendencioznom, redukcionističkom tumačenju

Ljudi i vreme – Jovo Kapičić (1919–2013.)
Sudba i Udba

Odnosi Srbije i Crne Gore
Uzlazna putanja bez deseterca
Mediji su ovih dana samo prenosili šta očekuje Podgorica od posete svog premijera Beogradu, a o tome šta Srbija očekuje niko ništa nije rekao. Sam dolazak Đukanovića je za Srbiju najveće moguće, sad već ispunjeno očekivanje
Dobar primer Novog optimizma – Nagrada za Todora
Zašto nagrada – Kad Pulicer kasni
Novinaru "Vremena" Draganu Todoroviću Todoru nagrada Dobar primer Novog optimizma svečano je uručena 10. decembra, na Međunarodni dan ljudskih prava i 9. rođendan Pokreta Novi optimizam koji ovu nagradu dodeljuje. Uručenje je održano u Pres centru Udruženja novinara Srbije, a nagradu je laureatu uručio Dejan Ćirjaković, jedan od glumaca popularnog serijala "Državni posao", prošlogodišnjeg dobitnika ove nagrade

Politički podsetnik
Sve predsednikove knjige
Sabrane su sednice, tribine, mitinzi, intervjui, molbe, tužbe, stenografski zapisi skoro svih govora Tomislava Nikolića i objavljeni u 13 knjiga. Svaka knjiga, 300 do 500 strana

Sve MUP-ove akcije
Od »Sablje« naovamo
Pretražujući arhivu saopštenja Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, lako se može doći do statistike o izvršenim policijskim akcijama. Tu se misli na veće, organizovane akcije koje su imale svoje "šifrovano ime". Hendikep takve pretrage je to što se podaci na internetu objavljuju tek od 2009. godine
Borba protiv organizovanog kriminala
Kad Grom udari
Čuvena "istorijska" akcija "Grom" možda bi i bolje uspela da nije bila politički funkcionalizirana. Svaka čast Aleksandru Vučiću, ali nije pametno ni da se u baš sve meša, niti da dopušta udvoričkim medijima da ga u sve mešaju

Zoom
Slike iz javnog života – Žalio mi se urednik jednog tabloida da je onom drugom, konkurentskom tabloidu, mnogo lakše – »Oni unapred dobiju prve četiri strane!«
Dođe mi, na nervnoj bazi, da branim Olivera Antića preko koga napadaju Tomislava Nikolića. Ali, to je puno glupo, jer mi je Nikolić prirastao za srce baš koliko i Vučić. Dakle, nimalo! Još je gore s Antićem

CD
Skriven iza pravih imena
Duško Gojković, With Strings – The Brandeburg Concert (Enja records, 2013)
Navigator
Opera za tri satošija

Teatarska scena danas
Najprominentniji pozorišni centri Vojvodine danas su Novi Sad, Subotica, Sombor i Zrenjanin. U ovim gradovima ne samo da je koncentrisan najveći broj relevantnih teatarskih institucija nego su i tamošnja pozorišta najuspešnija – u pokrajinskim okvirima i kontekstu teatarskog života Republike Srbije. Ne računajući Beograd
Nuspojave
Takva sorta
Hajde da to kažemo sasvim jednostavno: u Vukovaru uvek treba braniti ćirilicu, u Novom Sadu latinicu

U Vatikanu nešto novo
Halo, ovde papa Franja
Vreme pape Franje tek dolazi. Verovatno će se poneko razočarati što on možda nije baš onakav reformator kakvog su očekivali. Ali niko ne može da mu ospori da je svojim dosadašnjim porukama i ponašanjem vratio ozaren osmeh na lica vernika i dirnuo svet

Filmovi na vojvođanske teme – Izbor
Duh ravničarskog weltschmerza
Počeci filma u Vojvodini povezani su sa entuzijastima kao što je Aleksandar Lifka. Češkog porekla, Lifka je eksperimentisao sa pokretnim slikama još krajem devetnaestog veka, početkom dvadesetog je prikazivao filmove u Austrougarskoj i Srbiji, bavio se snimanjem gradova i ljudi u najranije doba kinematografije. Godine 1910. otvorio je bioskop u Subotici, i tu živeo sve do smrti 1952. Među kinematografskim entuzijastima sličnog kova je svakako i Ernest Bošnjak, koji je u Somboru otvorio prvi bioskop u Vojvodini, 1906. godine, i u razdoblju od 1909. do 1932. bavio se snimanjem igranih i dokumentarnih filmova – za zasluge u razvoju jugoslovenskog filma dobio je državnu penziju i umro u Somboru 1963. Međutim, posleratni period je vreme kada vojvođanski film dobija na zamajcu, osnivaju se i producentske kuće kao Neoplanta film (kasnije Tera film) u Novom Sadu, i Kino klub (kasnije Panfilm) u Pančevu. Vojvodinu kao mizanscen, temu i inspiraciju, nije neophodno vezivati samo uz autore koji su na tom prostoru rođeni ili su tamo bili nastanjeni. U tom smislu smo odabrali nekoliko filmova koji su obeleženi ravničarskim temama, ili svojom poetikom zadiru u duh panonskog weltschmerza
Klasici književnosti Vojvodine
Tri srca junačka
Književnost Miloša Crnjanskog (1893–1977), Danila Kiša (1935–1989) i Aleksandra Tišme (1924–2003) šira je, naravno, u svakom smislu od Vojvodine, ali s druge strane u opusima i poetikama sve trojice ima nečeg nesumnjivo vojvođanskog i panonskog
