

Komentar
Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“
Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti


Budući da su svi poslovi oko uvođenja u red građana u realnom svetu obavljeni, komunalna policija uzela je na sebe da sredi i onaj virtuelni, na internetu. U gradu Aleksincu komunalni inspektor naložio je Aleksandru Gvozdenu, vlasniku sajta Aleksinac.net, da u roku od odmah promeni ime sajta jer nema dozvolu opštine za upotrebu tog imena. Ova naredba donesena je na osnovu odluke opštine o načinu korišćenja sopstvenog imena i g. Gvozden je upozoren da je ima izvršiti odmah sam, inače će se suočiti sa izvršenjem o sopstvenom trošku, administrativnim putem. Nije objašnjeno ko bi i kako izvršio oduzimanje domena ili uklanjanje bilo kakvog sadržaja sa njega.
Za ovu priču nebitno je ko je na vlasti u Aleksincu i zašto im smeta postojanje neke adrese na internetu. Pokazalo se u Srbiji da se svaka vlast ponaša slično, sa manje ili više šlifa, doduše.
Ono što je uzbunilo internet zajednicu jeste to što se komunalna policija umešala gde joj mesto nije. U uređivanje internet domena u svetu, tačnije u SAD, budući da pomenuti domen spada u tamošnju nadležnost.
Domeni .net i .com su, dakle, američki i slobodni su za registrovanje pod uslovom da ih neko nije već zauzeo. Slobodnih domena ima još, ali ova dva su najstarija. U prošlosti su neki pokušavali da zarade registrujući imena poznatih kompanija pre nego što su one razumele značaj interneta. Ideja je bila da ih potom ucene da za velike pare otkupe domen. To se uglavnom završavalo loše po ucenjivača jer je sud cenio ko je internacionalno poznatiji pod nekim brendom (Volvo je dobar primer) i njemu je dodeljivao domen. U ovom slučaju, kako Aleksinac može bez problema da registruje srpski domen „aleksinac.rs“, a još bolje ćirilički „алексинац.срб“, sud u Americi bi se verovatnije vodio pravilom „ko pre devojci“. Parnica svakako ne bi bila jeftina za onog ko je pokrene, a ishod bi verovatno bio odbijanje. Ne preporučujem.
Interesantno je da opština Aleksinac takođe ima američku adresu, zvanični sajt je aleksinac.org (i to je slobodan domen, mada predviđen za organizacije). To donosi određene prednosti kod pretraživača, ali nikako nije dobro sa stanovišta „internet patriotizma“. Inače, oba aleksinačka sajta su na ćirilici i oba su dobra i korisna za građane.
Suštinski, problem je sebi donekle napravio sam Aleksandar Gvozden. Pre tri godine predsednik opštine mu je naložio da zatraži saglasnost za upotrebu imena (opet ne ulazim u razloge). Umesto da to ignoriše ili opštini ponudi adresu na prodaju ili u najam, Gvozden je nepotrebnu saglasnost ipak tražio i opština ga je (dve godine kasnije, toliko o brzim odgovorima) odbila što je otvorilo nekakav prostor za delovanje inspektora. Za nas je sada nebitno ko ima pravo na domen u Americi i celom svetu, već može li se u realnom svetu, u Srbiji, nekome sudski zabraniti da na internet postavlja šta se njemu sviđa na adresi koju je uredno zakupio. Ako bi sud stao na stranu opštine, to bi za srpski internet bilo dramatično jer bi takvo tumačenje otvorilo prostor za nova maštovita rešenja. A sujetnim funkcionerima takve mašte ne manjka. Još gore bi bilo ako bi komunalni inspektor krenuo da piše kazne i pleni Gvozdenu kompjutere po sopstvenom rešenju. I to mu se (inspektoru) baš dopadne.
Za sada je sve ovo samo dobra reklama za Aleksinac.net i za sve nas bi bilo dobro da na tome i ostane. Posebno za Aleksinčane.


Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti


Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem


Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa


Raspiše li Vučić izbore za leto, studentski pokret i zborovi moraju biti spremni. Iskustva stečena u Kuli, Sevojnu ili Aranđelovcu su dragocena, ali ne i dovoljna. Današnji mali propusti, već sutra mogu biti fatalni. U pitanju je budućnost Srbije


Upisivanje Brenta Sadlera kao direktora medija Junajted grupe je pretposlednji korak u puzajućem davljenju kritičkih medija. Vlast to neće spasiti, ali je barem publika dobila važnu lekciju
Represija i dirigovana anarhija u Vučićevoj Srbiji
Koliko živ čovek može da podnese Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve