
Grčka
Industrija demonstracija Made in Greece
Ulični protesti spadaju u svakodnevicu grčke politike. Nikada se ne zna šta će ih izazvati, koliko će biti masovni ili nasilni. Nedavno je oko 200.000 ljudi protestovalo protiv Prespanskog sporazuma
Ulični protesti spadaju u svakodnevicu grčke politike. Nikada se ne zna šta će ih izazvati, koliko će biti masovni ili nasilni. Nedavno je oko 200.000 ljudi protestovalo protiv Prespanskog sporazuma
Stiven Protero, Zašto liberali pobeđuju (čak i kada gube izbore) Harper, Njujork, 2016.
"Građani Srbije nisu izašli na ulice tražeći fer i poštene izborne uslove, poštovanje Ustava i zakona, slobodu medija i uvažavanje kritičkog mišljenja zbog izveštaja Fridom hausa, oni su na ulicama jer osećaju duboku nepravdu, osećaju da je partija na vlasti zarobila sve državne institucije, da kontroliše većinu medija i da im je uskraćeno pravo da dobiju pravovremenu i tačnu informaciju"
Jedna od retkih stvari kojih se Aleksandar Vučić nije odrekao iz svoje biografije jeste događaj od 29. jula 2008. kada je tokom nasilnih demonstracija SRS-a povređen Ranko Panić. Njegova smrt, dve nedelje nakon protesta, postaće jedan od simbola Vučićeve "borbe za promene u Srbiji"
I pored izuzetno velikog odziva u akciji Fondacije "Slavko Ćuruvija", do sada je uplaćeno oko polovine neophodnih sredstava, pa se prikupljanje pomoći do daljnjeg nastavlja
Ovde je u glavama apologeta vlasti došlo do jednačenja Vučića i države (pa i društva) i samo nam fali uvođenje neke februarske diktature gde bi maketa vešala bila ključni dokaz da se radi o glavi i budućnosti nacije, kao što je tumačena paljevina Rajhstaga
Zbog čega u Srbiji nema uslova za fer i poštene izbore? Može li ih Aleksandar Vučić ipak raspisati i šta sve može uticati na njegovu odluku? Zašto nije moguće zamisliti dijalog između vlasti i oponenata? Kakva je tu uloga "afere vešala"? Kako je bojkot postao ne samo realna nego i jedina opcija opozicije? Što, zaista, pokazuje naprednjački propagandni spot? Koliko su zaista validna hvalisanja predsednika Srbije da naprednjacima raste podrška, a opoziciji pada? I, konačno, dokle se stiglo na protestnim šetnjama
Teška istorija možda stvara narod koji je težak i sebi i drugima u svim okolnostima, budući da mu nedostaju ta sredstva okrepljenja
Istorija nije neumitna, čine je odluke ljudi. Narodi mogu odlučiti i da žive u prošlosti
Neznaveni i pogubljeni u svetu neautentičnosti, Vučić i naprednjaci i od osetljive i važne teme rodno zasnovanog nasilja svesno ili nesvesno prave parodiju i sprdnju
Put do konačnog izglasavanja Prespanskog sporazuma, koji su 12. juna 2018. potpisali Cipras i makedonski premijer Zoran Zaev, bio je dug i težak. Oba premijera morala su da se odupru unutrašnjim i spoljašnjim pritiscima, ali i da plate veliku političku cenu kako bi sa krhkom većinom u svojim skupštinama "provukli" ovaj sporazum
Nešto što je krenulo kao pokušaj da se skrene pažnja na napad na Borka Stefanovića preti da preraste u najveći politički događaj u Srbiji poslednjih godina. Subotnje protestne šetnje iz Beograda šire se Srbijom i otvaraju mnoga pitanja pred sve učesnike u političkom procesu
Vest o hapšenju nesumnjivo je dobra. Međutim, svi oni koji su je pozdravili, morali su – u ime Ustava, zakona, demokratije – da napomenu kako u toj priči ima jedno veliko ali
"Jedan od razloga što smo na fakultetu pružili podršku je da ukažemo da protest može da se širi i na institucije ili makar delove tih institucija. Naša je ideja da pokušamo da proširimo podršku na ceo Beogradski univerzitet ili čak na sve univerzitete u Srbiji i ako se to desi to je jedan od načina da izvršite neku vrstu kontrapritiska kako bi se našlo rešenje i otvorio prostor u medijima i sve malo olabavilo"
Protest ulazi u treći mesec i vreme je za analizu stvari koje se čine ključnim: šta su zahtevi protesta i da li je uopšte važno da budu jasno formulisani; kuda dalje i da li se već sada može reći da su protesti uspeli
"Ja sam dobro čula upravo ponudu Baneta Trifunovića da opozicija izađe sa konkretnim predlozima i da se u zajedničkom saglasju – do koga će, duboko sam uverena, moći da se dođe – dogovore dalji zajednički aktivizam, ciljevi, rokovi, nosioci politike i oni koji će biti odgovorni: ne samo za to kako će do nje da se dođe, nego i šta ako se ukazano poverenje ne opravda. Političari moraju da budu deo toga, zato što je politička partija ili političko udruženje stub parlamentarnog delovanja. Mi možemo da se bunimo zajedno jako dugo, nije problem, ali neko sutra to mora da iznese"
Crnilo je hrana za medije, a pozitivni primeri jednostavno ne dopiru do njih. Sećam se da je bilo potrebno barem pet godina da klinci iz Matematičke gimnazije postanu stalna tema
Ideja o bojkotu bilo kojih narednih izbora potekla je iz Saveza za Srbiju nakon lokalnih izbora u Lučanima i od tada je tema raznih spekulacija. Sagovornici "Vremena", kako iz Saveza, tako i iz drugih opozicionih stranaka koje su saglasne da izborni uslovi u Srbiji nisu pošteni, ne slažu se oko ključnih stvari: da li je bojkot svrsishodan, kako proceniti da li je uspešan, šta bi rekla međunarodna zajednica... Neki, pak, ne isključuju ulicu kao legitimno "biračko mesto"
U pravu je bio Crnjanski. Postoji "Zajednica talijanskih pesnika, kroz tolika stoleća. Liče." (Miloš Crnjanski, Kod Hiperborejaca). Liče i srpski pisci. O čemu god da pišu oni pišu, o istom, o pohodu dečaka na mesec
"Ako svaki četvrti mladić smatra da jedan šamar nije nasilje, kao i da je seksualno uznemiravanje prihvatljivo kao šala i deo odrastanja, a svaka treća mlada osoba misli da je devojka koja nosi usku suknju i majicu sama kriva ako bude napadnuta, onda su to jasni signali da kao društvo moramo da radimo više"
Na osnovu Indeksa rodne ravnopravnosti EU, kojim se na skali od 1 do 100 meri nasilje nad ženama, prosek EU je 27,5. I u ovom slučaju, rang lista je šarolika, u Poljskoj je nasilje ispod proseka (22,1), dok je u Bugarskoj iznad (44,2). Žene u EU zarađuju 16,3 odsto manje po satu od muškaraca
"Kampanja protiv Ljiljane Smajlović i mene je kampanja protiv toga što je do suđenja uopšte došlo. A da nije bilo Komisije, pitanje je da li bi ikada bilo pravde za Slavka Ćuruviju. Komisija redovno reaguje na sve što nam se učini da je u ovom procesu nezakonito, nedozvoljeno, sve što narušava dokazni postupak. Vrhunac diskreditacije je tvrdnja da je zahvaljujući Ljiljani Smajlović bombardovanje Srbije duže trajalo. I tu se najbolje vidi kontinuitet od teksta ‘Ćuruvija dočekao bombe’, sa lažnom tvrdnjom da je Ćuruvija tražio bombardovanje Srbije, do bolesne izmišljotine da je zbog Ljiljane Smajlović produženo bombardovanje"
"Svi moramo da shvatimo da ovo nisu demonstracije u Danskoj protiv povećanja zagađenja vazduha na ulicama Kopenhagena. Ovo su demonstracije protiv vlasti koja ima ozbiljne obrise fašizma i koja je spremna na sve. Da li treba da se svi potrudimo da sprečimo ko zna kakve pojedince da iskoriste šetnju za pokazivanje nasilja prema onima koji su drugačiji? Apsolutno da. Ali nemojte da tema postanu takvi događaji, a ne to što su desetine i desetine hiljada ljudi u zavejanom gradu došli da protestuju protiv režima Aleksandra Vučića. Što su pokazali da se ne plaše. I da su shvatili da smo u ovoj borbi svi koji demokratski i slobodnoumno razmišljamo na istoj strani"
Mada je opozicija na protestima zahtevala prestanak političkog nasilja, čini se da je sve što bi mogla dobiti – novi vanredni parlamentarni izbori. Nije prvi put da ih Aleksandar Vučić raspisuje pod obrazloženjem da to opozicione stranke traže
Nasilje nad izbornim procesom konsolidovalo je opoziciju koja je artikulisala zahteve, javno objavila dokaze o izbornim manipulacijama u Lučanima, odustala od najavljenog prekida protesta u Beogradu do 16. januara i pozvala građane na ulice u subotu 22. decembra
Zamišljena kao protest protiv nasilja, subotnja šetnja u Beogradu je uspeh opozicije, jer su se brojem okupljenih iznenadili, čini se, i organizatori i vlast. Predsednik Aleksandar Vučić se toliko iznervirao da je implicitno priznao da ima diktatorske sklonosti