Strah od vakcine
Na antitelu ništa novo
Sa novim gripom se iznova otvorio front između protivnika i pobornika vakcine, premrežen rovovima još pre dva veka, u vreme kad je to pitanje bilo deo sukoba evropske buržoazije i radničke klase
Sa novim gripom se iznova otvorio front između protivnika i pobornika vakcine, premrežen rovovima još pre dva veka, u vreme kad je to pitanje bilo deo sukoba evropske buržoazije i radničke klase
Kambodža i Tajland geopolitički su rivali već vekovima. Dve zemlje ušle su u oružani sukob prošlog leta zbog sporenja oko kmerskog hrama Pre Viher iz XI veka, koji se nalazi tačno na granici. Međunarodni sud pravde u Hagu 1962. presudio je da hram pripada Kambodži. Veći i bogatiji sused Tajland ima drugačije mišljenje
Opšte je poznato da u svakoj zgradi ili ulici u Srbiji postoje bar jedna vrata iza kojih se čuju jauci i vika, kao što je opštepoznato da većina onih koji jauke slušaju smatra da to nije njihov problem. Nikakvo čudo za zemlju u kojoj je nasilje u porodici definisano kao krivično delo tek 2002. godine
Tražili smo izveštaj od policije, tražili smo izveštaje od Ministarstva pravde da to ukrstimo. Pazite, Ministarstvo omladine i sporta. Pa je l’ se čeka da ja to uradim? Ali dobro. Uglavnom, pokazalo se, policija hapsi, a pravosuđe kaže sledeće – sudovi puštaju. Samo 2,4 odsto ljudi je osuđeno
Uslovi pod kojima zatvorske dane provode osuđeni za ratne zločine u Hagu koji su poslati na izdržavanje kazni u 11 evropskih zemalja najviše zavise od "opšteg stanja u zatvorima određene zemlje", pa se može zaključiti da je najbolje onima koji kazne služe u skandinavskim zemljama. Verovatno najgori tretman imaće Milan Martić u Estoniji, pošto njihovi zatvori među pobrojanim zauzimaju mesto blizu dna tabele
Teško da su tvorci rijaliti programa motivisani plemenitim razlozima kad kreiraju emisije, daleko od toga da imaju nekakvu društvenu misiju. Ali, biće da je nehotice ipak ostvaruju. Zašto? Zato što su drugi televizijski sadržaji koji se na primeren način bave društvenim problemima, bilo da je reč o nasilju u porodici, zlostavljanju, homofobiji, odnosu prema osobama sa invaliditetom – nepostojeći ili jedva primetni
Iako zakoni Republike Srbije zabranjuju silovanje i nasilje nad bilo kojim čovekom, činjenica da su u Duhovno-rehabilitacionom centru u Crnoj Reci građani ove države silovani i premlaćivani nikog posebno ne potresa. Priča koja je mogla da bude završena po kratkom postupku, sada je obogaćena bizarnim detaljima, simboličnim kaznama i nadrealnim unapređenjima…
Dr Jovan Krkobabić, predsednik PUPS-a i potpredsednik Vlade ("Politika")
"Većina domaćih reditelja koji su u komisijama za dodelu sredstava, pogotovo onih mlađih (takozvani pajkićevci), uopšte ne poznaje evropski film i ne priznaje ništa osim takozvanog žanrovskog filma. To je neka teorija koju favorizuje nekolicina profesora na Fakultetu dramskih umetnosti i tako vaspitava desetine generacija. To je kao kad biste studirali književnost na delima Mir Jam i Dena Brauna, a podsmevali se Andriću i Šekspiru. E, to jeste pravi horor"
Zahtev Ustavnom sudu da zabrani neonacističke i fašističke organizacije još jedna odgoda rešavanja problema i tako će ostati sve dok država jasno ne kaže da nasilje ne može proći i dok nasilnike i propagatore mržnje i zločina ne počne kažnjavati
"Pravda za Brisa Tatona"; VREME 978
Kad bi se izgradio institut za te sve u svemu ipak poremećene slučajeve prihvatio bih, ako Bog da te ostanem na ovom visokom premda zasluženom položaju, da lično presečem vrpcu i da novorođenoj zdravstvenoj ustanovi vežem pupak
Desilo se – na našu nesreću! – da je kontrolu nad beogradskim ulicama u jednom trenutku preuzela banda nasilnika, jasno ideološki i politički orijentisana, oslonjena na prećutnu ili otvorenu podršku izvesnih stranaka, krugova i crkve. Imali smo generalnu probu onoga što neki priželjkuju, a neki drugi se ne usuđuju da imenuju. Platio je glavom francuski državljanin Bris Taton
Za razliku od Željka Keruma i beogradskih uličnih baraba, intelektualnu logistiku ultradesnice ne mori "muka sa rečima" – samo muka sa smislom
Novinar "Vremena" došao je u Crnu Reku u grupi bajkera. Njegov razgovor sa jednim od štićenika Duhovno-rehabilitacionog centra prekinuo je protojerej Peranović praćen nekolicinom momaka. "Dođi da malo porazgovaramo", rekao je novinaru i poveo ga u jednu od kuća. "Zar misliš da mi ne znamo ko si ti i zašto si došao ovde", povišenim glasom pitao je novinara kad su u kuću ušli. "Primili smo te ovde raširenih ruku, nahranili, napojili, zasebnu sobu ti obezbedili, a ti tako. Hajde, priznaj zašto si došao." A onda je usledilo raskrinkavanje
Srpski "navijači" obično su iz sloja "tranzicionih gubitnika". Oni sebe vole da predstavljaju kao "prave Srbe", kao neku vrstu srednjovekovnih vitezova u potrazi za svetim gralom carske Velike Srbije. U tom smislu ova omladina je predmet obrade svojih starijih vođa koji su već u nekom "biznisu". Taj biznis je uglavnom ili preprodaja droge ili rad na obezbeđivanju objekata (kockarnica i diskoteka)
Jedino što ultradesničara razlikuje od tipičnog ekstremno agresivnog navijača je to što nikada neće priznati da je ono što zagovara nasilje. On će zahvaljujući svom obrazovanju i elokvenciji naći bezbroj eufemizama i drugih oblandi u koje će pažljivo zamotati svoja uverenja, ne bi li pokušao da sakrije njihovu suštinu, bez obzira na to da li je ona homofobna, rasistička, klero-fašistička ili, prosto – nasilnička
Šta je sve najavljivano, rečeno i učinjeno