
Intervju – Vojo Stanić, slikar
Živjeti i umrijeti od smijeha
"Volim život i žao mi je što ću umrijeti. Ako mi se to uopšte jednom dogodi. A izgleda da hoće. Mada, vazda velim da ne idemo nigdje; sve što se vidi i čuje, traje vječno"
"Volim život i žao mi je što ću umrijeti. Ako mi se to uopšte jednom dogodi. A izgleda da hoće. Mada, vazda velim da ne idemo nigdje; sve što se vidi i čuje, traje vječno"
Hudelistov je portret Dobrice Ćosića knjiga čudna i drugačija na mnogo dobrih i manje dobrih načina
Politički troskok: prvo, Tadićev izveštaj, onda programska skupština i, na kraju, izborna skupština krajem ove godine. Ali, ako se ova "demokratska saga" još rastegne, ne bi me iznenadilo da i u stranci počne epidemija belih listića i da na kraju predsednik bude Čiča Gliša
Nema nikakve greške u tome što se predsednik Nikolić odrekao mesta predsednika partije. Naprotiv, on je time potvrdio da neće kršiti Ustav, što se već događalo i ostavilo pogubne posledice
U svetu u kom je normalno da se od slave poludi Armstronga su smatrali ludim zato što je ostao normalan. Za sebe je želeo samo ono što je već imao, insistirao je na poštovanju njegove privatnosti, ostao je čvrsto na zemlji, skroman, ćutljiv i povučen. Želeo je da ponovo leti u kosmos, baš kao i Gagarin i Džon Glen pre njega, ali NASA za to nije imala mnogo sluha
Brzi voz iz :::::: dolazi na;;;;;;;kolosek=====sa zakašnjenjem od/////////inuta
Na talasu vesti o presudama članicama pank sastava Pussy Riot i moskovskoj zabrani Parade ponosa na 100 godina, mnogi, i u Srbiji, odluku o zabrani filma Klip Maje Miloš za bioskopsko prikazivanje u Rusiji tumače kao neostaljinističku. Bez namere da dokazujemo da greše u pogledu karaktera ruske vlasti, istine radi, valja napomenuti da ni u zapadnom svetu ne manjka zabrana. Tako je nedavno, sa nešto manje pompe i osuda, na meti cenzure u Velikoj Britaniji, Americi i Australiji bio i Srpski film Srđana Spasojevića, i to sa manje-više sličnim obrazloženjem
"Što se Balkana tiče, rekao bih da tu postoji nekakva kontradikcija, to je baš čudno… Unekoliko, čini se da je sve kao na Zapadu, ali postoje i istočnjački uticaji… S jedne strane postoji izvesna rafiniranost kulture, a postoji i taj element divljačkog nasilja. Skoro isto kao u Americi"
"Pripadnost Zvezdi je na prvom mestu, a ne pripadnost nekoj političkoj partiji. Da li je Vučić za nas, kao i Đilas, kao i Šutanovac, kao i Antić, pa jesu. Da li treba da pomognu Zvezdi, pa naravno da treba i to kako god mogu. Isto tako očekujem da će sličnu stvar raditi Nikolić, Dačić i Boris Tadić, koji su partizanovci. To je po meni pozitivno i treba maksimalno da pomognu dok su na funkcijama"
U nedostatku bolje politike, ili bolje reći u iznudici, plasira se teza da je narod "gladan pravde", mada bih ja rekao da svi znaju da je gladan posla, većih plata, izvesnije budućnosti za sebe i svoju decu. Da je to pitanje samo pravde, lako bi; eno ga Aleksandar Vučić koji obećava razotkrivanje smutnih radnji u barem jedno tri afere
Tadićevo nečinjenje Đilasu ide naruku jer u brojnim apelima da se nešto u vrhu stranke promeni on može zadobiti alibi za radikalan potez otcepljenja dela stranke, formiranja druge partije. Iako je verovatno svestan rizika izlaska iz DS-a, pa demantuje tu mogućnost. Tadić treba da ima u vidu i da će se u okršaju sa Đilasom, kad jednom uđe u ring, kad god to bilo, tući samo jednom, imaće šansu za jednu pobedu ili za jedan poraz
Slika o vučjacima koje pujdaju na zatvorenike nekako je postala deo opšte predstave o nemačkim koncentracionim logorima. Ja sam bio tamo, ja sam to doživeo, a ipak je scena u kojoj sam učestvovao kao statista bila toliko nezamisliva, da sam kasnije počeo da sumnjam u sopstveno pamćenje. Sve dok šezdeset godina kasnije nisam pronašao potvrdu da je na zapoved komandanta logora u Magdeburgu njegov nemački ovčar, na moje oči, zaista jednog zatvorenika izujedao na smrt. Komandant se zvao Teofrid Alter. Posle rata bio je taksista u Beču i umro prirodnom smrću, pre nego što se neko setio da bi možda trebalo da mu se sudi
Ko se bavi mutnim poslovima. Ko je "etnobiznismen". Ko koga ugrožava, a ko koga pljuje i blati, zašto se Ivo Josipović okomio na Milorada Pupovca i ko je stao na čiju stranu
Ako uopšte ima nekog plana u krvavom haosu koji potresa Siriju, to je da se padom režima predsednika Bašara al Asada stvori "tampon zona" za napad na Iran. Kako god se sukob u Siriji bude završio, direktnom stranom vojnom intervencijom ili bez nje, u njoj će mira i normalnog života biti taman koliko i u susednom Iraku. Zastrašujuća je misao da je sirijski pakao zapravo samo predigra mnogo većeg, nepredvidivog sukoba sa Iranom, čije će posledice osetiti čitav svet. U ovom trenutku, kao da se ne postavlja pitanje da li će tog sukoba biti, već kada će početi
"Pre ću biti u miru sa samim sobom nego sa celim svetom"
Sportisti Srbije su u zbiru uradili ono što se od njih očekivalo: neki su doneli medalje, a većina je bila na nivou svojih najboljih rezultata
"Otkad radimo u tri smene nisam mogla da se sastavim. U ponedeljak sam dobila slobodan dan, a menadžeri su nas obavestili da je ovo tranzicioni period do početka Paraolimpijskih igara i da ćemo raditi smanjenim kapacitetom. To znači da ćemo raditi normalno, jer smo tokom Olimpijade morali svakodnevno da ostajemo prekovremeno"
Vladajući VMRO-DPMNE tvrdi da je opozicioni SDSM "partija koja ne želi da se dozna istina" i koja štiti "poremećeni sistem vrednosti čije su osnovne karakteristike špijuniranje, laži i podmuklost", a opozicija optužuje vlast da od lustracije pravi svoj reality show i "politički cirkus", te da se vladajuća većina u Komisiji za lustraciju ponaša kao inkvizicija
Otvoreno se podsmehnuvši zastarelom predizbornom narativu o "departizaciji", Palma nije bio samo iskreniji nego i razložniji od drugih
Na 45. rođendan Džona Kenedija već podgrejane glasine o njihovoj tajnoj vezi ponovo su se raspalile – politika, moć, tajna, šou-biznis, prevara, seks... Sve se odjednom izmešalo. Merilin je umrla tri meseca kasnije, a na Kenedija je izvršen atentat u jesen iduće godine
Knjiga Katrin Kleman je zagrebala po prirodi jednog na mnogo načina fascinantnog odnosa dvoje velikih filozofa, na način koji nadilazi jednodimenzionalnost i tabloidnost
Glavni pravac kritika upućenih doskorašnjem guverneru Šoškiću upućuje i na glavni cilj cele operacije za stavljanje pod političku kontrolu centralne banke države. Iz aviona se vidi da vladajuća koalicija hoće da preuzme kajase te kontrole, pa će, možda, glavni posao nove guvernerke biti da svakog dana određuje kojoj će banci, povodom kojeg kredita, biti razrezana ova ili ona "rezervacija" kapitala (u slučaju da se kredit pokaže promašenim), a kojim kreditima ona neće biti potrebna, jer su zajmotražioci "u funkciji razvoja" Srbije. Taj sistem "ucene" banaka isprobale su sve vlasti u Srbiji, na štetu svih poreskih obveznika, pa nikom ništa, osim što je država propala zajedno sa građanstvom
"Sredinom juna 1992, neka srpska vojna ili policijska formacija provalila je u naš stan i sina i mene nasilno mobilisala. Rafal u vrata, a onda: ‘Neka izađu svi muškarci!’ Sišao sam sa sinom. Ispred zgrade su već bile okupljene ostale komšije. Postrojili su nas, rasporedili: Srbe na jednu, Hrvate i Bošnjake na drugu stranu. Sjećam se, Nikola Šupica – ogroman, krupan čovjek u nekim razvaljenim papučama, magistar ekonomije, govori četiri strana jezika – pobunio se kada su ga izveli: ‘Ja sam Jugosloven!’, rekao je. ‘Neću sa vama!’ Nije pomoglo; kao i nas, i njega su odvojili na srpsku stranu. Odveli su nas na Vrace, iznad Grbavice, gdje su bili smješteni srpski magacini i komanda. Zadužili smo puške. ‘Napunite ih!’, naredili su. Kako da ih napunimo, bog te vidio! Pokazali su nam i komandovali: ‘Pucaj!’ Na Sarajlije, na komšije, na prijatelje, na braću... ‘Samo prebacujte preko Miljacke!’, vikali su"