Nuspojave
Šta govori gromoglasna ćutnja
Kako je moguće da smena Ksenije Radulović nije vest, a kamoli Tema, dok je smena Sretena Ugričića bila neviđeni skandal?
Kako je moguće da smena Ksenije Radulović nije vest, a kamoli Tema, dok je smena Sretena Ugričića bila neviđeni skandal?
Hirurg, pionir sporta, zaljubljenik u gimnastiku, fudbaler i lakoatletičar-rekorder, dobrovoljac u srpskoj vojsci u Prvom svetskom ratu, Feodor Lukač, otac znamenitog profesora žurnalizma Sergija Lukača, u svojoj kratkoj autobiografiji dramaturški sažima jednu epohu kroz ono što je proživeo u dva svetska rata, u Austrougarskoj i u dve Jugoslavije, u Sarajevu, Pešti, Beču, Bernu, Galiciji, Albaniji, Mostaru, Zrenjaninu, Novom Sadu
Pouzdano nauljen zanat i (makar virtuelna, antidatirana) nostalgija jači su od mržnje malih razlika; lakše je podneti čak i prigovor da je današnja srpska omladina anacionalna i beslovesna nego svedočiti bilo kom ekstremizmu
Love, a ulovljeni u godini izborne deobe plena, borbe protiv korupcije i satanizacije bivšeg režima, nalaženja trajnog i održivog rešenja za Kosovo i Metohiju nastavka neprekinutih i beskrajnih evropskih integracija
"Radim sa igračima koji su bili na meti majmunskog skandiranja, bacane su banane na njih, što mislim da je užasno. Time praktično kažete ‘ti nisi ljudsko biće, ti si gorila, majmun’. Mislim da moramo da prepoznamo i shvatimo šta se događa na drugoj strani, na strani koja je izložena nasilju"
Delovalo je kao da su učesnici tribine, umesto međusobno, govorili jedan mimo drugog: srpski zvaničnici (iz Ministarstva unutrašnjih poslova, omladine i sporta i Fudbalskog saveza Srbije – FSS) gotovo po automatizmu, deklarativno su navodili da Srbija nije rasistička zemlja, da u Srbiji nema rasizma, između ostalog, i zato što u Ustavu i zakonima tako piše, a pomenuto je i "poznato gostoprimstvo srpskog naroda". Deni Linč iz engleske organizacije Kick it out upitao se: "Kako zapravo možete da znate tako nešto?" Time su postignuta dva efekta: voljno ili nevoljno ovdašnje minimiziranje događaja u Kruševcu i izvesno osećanje promašenosti teme – govoreći o nasilju u sportu mnogo više nego o rasizmu, u prvi plan je izbio drugi deo naziva tribine
"Vjerujem da bi neki voljeli da je neko drugi njihov najpriznatiji kompozitor; ali, šta mogu – nije. Ja sam taj."
Hirurg, pionir sporta, zaljubljenik u gimnastiku, fudbaler i lakoatletičar-rekorder, dobrovoljac u srpskoj vojsci u Prvom svetskom ratu, narodni prosvetitelj i promoter zdravog života Feodor Lukač, unuk zemljoradnika Sima Lukača iz Vrginmosta kraj Karlovca u Hrvatskoj, sin Steve Lukača, šumarskog inženjera s bečkom diplomom, i Katinke, rođene Popović, iz Slavonskog Broda, otac znamenitog profesora žurnalizma Sergija Lukača, u svojoj autobiografiji 1972. dramaturški sažima jednu epohu kroz ono što je proživeo u Sarajevu, Pešti, Beču, Bernu, Galiciji, Albaniji, Mostaru, Zrenjaninu, Novom Sadu – dva svetska rata, život u Austrougarskoj i u dve Jugoslavije
Kako ovo, a kako ono? Najbolji odgovor dade Aca Lukas, navodeći Olivera Dragojevića, koji ne živi sa galebovima. Smisao je u tome da njega svi znaju po pjesmi Moj galebe, ča nije njegova, nego od Zuppe/Runjića, međutim, ljudi često poistovjećuju pjesmu i pjevača, pa to ovaj na umu ima i na to primjedbom cilja. Štoviše, Dragojević nije skladatelj, niti radi pjesme, Moj galebe ga je napravila, kao Kokera Mala pomoć mojih prijatelja, izuzev, naravno, nenastupanja u Srbiji, jer to mu je najveći uspjeh u životu, pošto su Dragojevići čisti Srbi. Otud Homer smatra kako se čovjek pod stare dane vlastitom bijedom napaja u nedostatku ičeg boljeg čime bi nadomjestio zonu sumraka. U svakom slučaju, Dragoević i Dean mu dođu na isto, ubace "j" i na konju su
Ivica Dačić, premijer, ministar unutrašnjih poslova i predsednik SPS-a, ovogodišnji je pobednik rubrike "Ljudi vreme". Pobedu je ubedljivo osvojio sa deset (10) izjava. Istovremeno, ovom pobedom Dačić je postao i apsolutni šampion sa najviše izjava jer je srušio dosadašnji rekord od šest izjava koji je 2002. godine postavio tadašnji premijer Zoran Đinđić. Tomislav Nikolić, predsednik Republike, ove godine osvojio je mesto vicešampiona sa šest izjava. Milutin Mrkonjić, ministar za infrastrukturu i potpredsednik SPS-a, zauzeo je treće mesto sa tri izjave.
Korupcija je zaista rak-rana srpskog društva i države i nimalo nije sporno da svako ko se bori protiv nje mora dobiti podršku. Izvesno je i da Miroslav Mišković mora da odgovara za ono što mu Tužilaštvo stavlja na teret. Problem je, međutim, kada cilj antikorupcijske kampanje postane sticanje i učvršćivanje političke moći licenciranjem ko je podoban, a ko ne, ko je pošten, a ko iskvaren i potkupljen
Svega jedna petina roditelja sa srednjim obrazovanjem uspeva da obezbedi uslove za studiranje svoje dece
Zbog nepostojanja institucionalne prevencije nasilja u sferi tzv. virtuelnog sveta, ali i zbog neiskustva i neinformisanosti roditelja o rizicima, današnjim osnovcima i srednjoškolcima nisu strani susreti sa potpuno nepoznatim osobama koje su prethodno upoznali na nekoj od društvenih mreža
Koncert Prljavog kazališta u Beogradu, prvi put je najavljen u avgustu ove godine u okviru Birfesta, ali je odložen za 22. decembar. Štampa u Srbiji u poslednja dva meseca, na svaka dva-tri dana objavi poneki intervju ili izjavu Jasenka Houre, sve odreda pedantno ekavizirane i sa obaveznim pitanjem hoće li svirati "Ružu hrvatsku" i da li su njegove pesme provokacija za Srbe
Čak 61 procenat Roma nema osnovnu školu, dok je visokoobrazovano tek 0,3 odsto. Svega 14 odsto Roma živi duže od 65 godina. To ukazuje na potrebu za podrškom u obe oblasti, i obrazovanja i zdravstva
Bilo je naivno verovati da će izgradnja novog "integrisanog prelaza" na Jarinju proći bez problema, baš kao što je naivno bilo verovati da će bilo kakav protest sprečiti njegovu izgradnju
Nobelovac i jedan od najboljih posmatrača epohe u ovom romanu-intervjuu "prolazi" kroz svoj opus, ali i kroz burne istorijske i intimne prilike u kojima je nastajao
Nesklad između dominantne želje da se živi bolje, oličene u većinskoj podršci članstvu Srbije u EU, i nedovoljne podrške da se političke i ekonomske reforme i rešavanje pitanja iz prošlosti odvijaju na način koji omogućava napredak ka članstvu, suštinska je protivrečnost koja je tokom vremena vodila osipanju podrške građana evropskoj integraciji zemlje
"Ključni nesporazum među narodima u regionu detektuje se u dijagnozi prirode sukoba devedesetih. Da li je to bio građanski rat ili je bila agresija? Teza da je bio građanski rat ne samo da je istinita, već garantuje pomirenje bez kojeg nema napretka na ovim prostorima. Teorija da je bila agresija garantuje nove sukobe. ‘Međunarodnoj zajednici’, sili koja mešetari posljednjih 300 godina na ovom prostoru, direktno je u interesu da se na Balkanu nikad ne zakopaju ratne sjekire. Otuda njihovo insistiranje na tome da je bila agresija biva logično i razumljivo. To je osnovno ishodište posljednjih presuda Haškog tribunala. Da nikad ne dođe do pomirenja"
Svoj deo krivice nose i srpske vlasti koje se, u najmanju ruku, nisu pretrgle da pomognu Tribunalu da obezbedi relevantne dokaze protiv Haradinaja