Poezija u Avganistanu
Život je plivanje u bazenu trenutka
Avganistanci gaje veliko poštovanje prema poeziji, ali ne kupuju knjige. Književno tržište ne postoji, jer je stopa nepismenosti još suviše visoka, a i ljudi imaju mnogo većih briga
Avganistanci gaje veliko poštovanje prema poeziji, ali ne kupuju knjige. Književno tržište ne postoji, jer je stopa nepismenosti još suviše visoka, a i ljudi imaju mnogo većih briga
Dosadašnji bilans "arapskog proleća" ne opravdava ushićenje koje je širom sveta propratilo početak "buđenja naroda". U Tunisu i Egiptu su Ben Ali i Mubarak sišli sa vlasti, ali korenitih promena nema na vidiku. Sporadični protesti u Tunisu traju i dalje, na trgu Tahrir u Kairu demonstranti traže sprovođenje onoga za šta su se borili; u Libiji besni građanski rat, u kome zapadna koalicija bombardovanjem podržava pobunjenike; u Jemenu i Bahreinu vlast se brutalno obračunava sa demonstrantima, trese se i Jordan, a došao je red i na Siriju
Ruka ostada (maestra) Zafara brzo se kreće po žicama, zvuk tradicionalnog avganistanskog instrumenta rubaba je negde između zvuka koji proizvode indijski sitar i italijanska mandolina. Slušamo i posmatramo: jedan od gostiju sedi pored svog kalašnjikova. Borbeni avion preleće iznad našeg koncerta i zaglušuje muziku na nekoliko sekundi. Rat se oglašava zvonjavom telefona: dogodio se napad na sedište Civilne misije UN u gradu Mazar-e Šarifu, poginulo je izgleda osmoro ljudi, možda više. Na snagu stupa najviši stepen uzbune
Jedan bauk kruži Evropom, bauk socijalnog nezadovoljstva. Nakon što su u jesen prošle godine milioni Francuza protestovali protiv penzione reforme, u Londonu je prošle subote oko pola miliona ljudi demonstriralo protiv rigoroznih mera štednje. Vladajućoj koaliciji poručili su: "Isti ste kao Tačerova, samo još i gori", "Režite rat, a ne javni sektor", "Moj tata to ne može da plati", "Kako možete mirno da spavate". Na mnogobrojnim plakatima pisalo je i "Ostavite Libiju na miru"
Do juče se moglo misliti da je vrhunac ironije – ili pragmatizma, zavisi kako na to gledamo – početak jednog novinskog komentara od pre nekoliko godina, povodom Drugog zalivskog rata, u kom se autor pita: "Otkud naša nafta ispod njihovog peska?" Od juče je, bez obzira na to što je reč o vojničkoj pameti, na snazi jača izjava, cinizam – ili, opet, možda pragmatizam – po kom "Gadafijeve snage podmeću leševe na ciljeve koje mi gađamo"
Na samom početku vojne intervencije u Libiji došlo je do nesuglasica oko tumačenja Rezolucije Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija. Mnogim zemljama masivna bombardovanja koja predvode SAD otišla su predaleko i nemaju veze sa prvobitnim humanitarnim karakterom Rezolucije, već se u njima prepoznaje namera za svrgavanjem Gadafija sa vlasti. Žestoka rasprava povela se oko toga ko zapravo komanduje borbenim akcijama, ko treba da preuzme komandu, a ni unutar NATO-a početkom ove nedelje o tome nije postojao konsenzus
Novi predsednik Kosova je miljenik sudbine
Razlog što se priključujem polemici povodom ovogodišnje dodele NIN-ove nagrade za roman godine je osećanje odgovornosti prema nečemu što mi je vrlo bitno – etičkim kriterijumima u umetničkoj kritici – i s nadom da mogu dati doprinos razrešavanju ove mučne situacije, koja ne bi ni trebalo da bude predmet polemike nego najosnovnije, podrazumevajuće procedure
Pokorno priznajem, nisam bio u pravu, jer da jesam, čuli bi se i drugi slični glasovi u javnosti, a ne bi usledilo gromoglasno ćutanje, zar ne, zaglušeno tek medijskim fanfarama i šampanjskim čepovima sa svečane dodele NIN-ove nagrade? Da sam kojim slučajem bio u pravu, ne bi valjda posle svega zagrmeli ni pravednički glasovi nekih članova žirija, jer bi to onda zapravo bilo besramno i nečuveno, je li tako, g. Spaić-Pavkoviću?
U blizini spomenika palim borcima, u šumi na rubu grada, kroz sneg utabana staza vodi do jele ispod koje proviruje najlon i dve ruke. U improvizovanom skloništu vidi se metalna zdela, sneg oko drveća prošaran je tragovima urina i izmeta
Unutrašnjost zemlje, grad Sidi Buzeid, jutro 17. decembra, kao i svako zimsko jutro, toplo i sunčano. Pred svojom kućom dvadesetšestogodišnji piljar sa univerzitetskom diplomom Mohamed Bozizi sprema svoj "dućan" na dva točka, da krene na posao. Zaustavlja ga policijski džip, policajci mu uništavaju kolica. Mohamed ide po kantu benzina, polije se i zapali na gradskom trgu. Tako je sve počelo
Holbruk, zbog svog, neki kažu, neotesanog, nediplomatskog nastupa koji ne trpi otpor, činio se pravi čovek za balkansku mirovnu misiju, to jest za zavrtanje ruke pre svega Slobodanu Miloševiću, ali i Franji Tuđmanu i Aliji Izetbegoviću