"Mogućnost da ovde upoznam svetske producente Majkla Hausmana ili Flaminja Zadra, da razgovaramo sa rediteljima kao što su Džang Jimou ili Ben Zejtlin, pa čak i to što mogu da sedim sa Monikom ili Odri Totu u istoj prostoriji je – Kustendorf", kaže jedan od gostiju festivala
"Nisam odrastao kao ostala deca; odrastao sam na filmu. Za razliku od ostalih, nisam, recimo, imao đačke ekskurzije, nisam prolazio kroz one faze odrastanja i školovanja kroz koje su prolazili moji vršnjaci. Naprosto, nisam iživeo radost igranja sa decom; uvek sam nekud žurio; kao da sam hteo da budem na dva mesta istovremeno. A to za dete ume da bude veoma naporno. Verujem da je moj način odrastanja bio brži, direktniji, suroviji... I tu postoji mnogo praznina"
Jugoslavija je, u kursadžijskoj perspektivi, politički predmet analize, a ne frajerski drangularijum koji ovih dana dobro kotira na berzi jugonostalgije
"Ključni nesporazum među narodima u regionu detektuje se u dijagnozi prirode sukoba devedesetih. Da li je to bio građanski rat ili je bila agresija? Teza da je bio građanski rat ne samo da je istinita, već garantuje pomirenje bez kojeg nema napretka na ovim prostorima. Teorija da je bila agresija garantuje nove sukobe. ‘Međunarodnoj zajednici’, sili koja mešetari posljednjih 300 godina na ovom prostoru, direktno je u interesu da se na Balkanu nikad ne zakopaju ratne sjekire. Otuda njihovo insistiranje na tome da je bila agresija biva logično i razumljivo. To je osnovno ishodište posljednjih presuda Haškog tribunala. Da nikad ne dođe do pomirenja"
Osamnaesto izdanje kultne beogradske filmske manifestacije, Festivala autorskog filma (FAF), održaće se od 28. novembra do 5. decembra. U glavnom programu festivala biće prikazano devetnaest ostvarenja koji daju reprezentativan presek savremenih tokova svetskog autorskog filma. U ovom broju donosimo izbor filmova sa ovogodišnjeg FAF-a koje ne biste smeli da propustite
Mnogi su skloni da veruju da se politički, a naročito stranački život u Srbiji odvija iza kulisa, te da je sve ono što do javnosti stigne tek daleki odjek onoga što se zaista dešava. Zato, kažu, treba čitati između redova. Paradoksalno, često su najbolja potvrda ovakvih tvrdnji upravo pokušaji političkih aktera da deluju transparentno
Mediji su pre neki dan preneli vest da je Emir Kusturica odlučio da glavnu ulicu Andrićgrada nazove ulicom Mlade Bosne
"Sredinom juna 1992, neka srpska vojna ili policijska formacija provalila je u naš stan i sina i mene nasilno mobilisala. Rafal u vrata, a onda: ‘Neka izađu svi muškarci!’ Sišao sam sa sinom. Ispred zgrade su već bile okupljene ostale komšije. Postrojili su nas, rasporedili: Srbe na jednu, Hrvate i Bošnjake na drugu stranu. Sjećam se, Nikola Šupica – ogroman, krupan čovjek u nekim razvaljenim papučama, magistar ekonomije, govori četiri strana jezika – pobunio se kada su ga izveli: ‘Ja sam Jugosloven!’, rekao je. ‘Neću sa vama!’ Nije pomoglo; kao i nas, i njega su odvojili na srpsku stranu. Odveli su nas na Vrace, iznad Grbavice, gdje su bili smješteni srpski magacini i komanda. Zadužili smo puške. ‘Napunite ih!’, naredili su. Kako da ih napunimo, bog te vidio! Pokazali su nam i komandovali: ‘Pucaj!’ Na Sarajlije, na komšije, na prijatelje, na braću... ‘Samo prebacujte preko Miljacke!’, vikali su"
Kad su na jednom mestu Najzaslužniji za sve lijepo, Najzaslužniji za sve što sjaji punim sjajem, Novi mandatar, Savjetnik Oliver, Najveći živi srpski pjesnik, onda je sve stvaralaštvo, onda je sve taj kult
