Strip iz Skoplja
Strasti šarenih boja
Kirčo Arsovski je dve godine svakodnevno postavljao na FB svoje stripske prizore, da bi ih nedavno pretvorio u knjigu Are you schizoid?. Izdavač je Templum iz Skoplja
Kirčo Arsovski je dve godine svakodnevno postavljao na FB svoje stripske prizore, da bi ih nedavno pretvorio u knjigu Are you schizoid?. Izdavač je Templum iz Skoplja
"Uvek ostavljam prostor slušaocu da doživi muziku na svoj način, jer je to upravo i moj odnos prema životu"
"Strašno me nerviraju svi oni koji su jednom pokušali da menjaju režim, pa im nije uspelo. Oni su razočarani, iznevereni. Pa šta? Nastavi da se boriš i menjaš se. Nije razvijeni svet preko noći došao do stanja u kome se nalazi. Borilo se vekovima. Dakle, ako moram da dam savet, onda on glasi: ne odustajati. Drugi savet je da se ne poklekne pred defanzivnom pričom onih koji tvrde da se u politiku ne treba mešati jer je ona prljava i svi su, navodno, isti. Nisu svi isti, niti su ikada bili"
"Ta igra nesporazuma između Zapada i Istoka koje neko možda namjerno izaziva, ili se oni sami proizvode – ne znam, nije moje da to tumačim, ali u svakom slučaju nam strahovito škodi"
Da li je građanima koji će na ovim izborima glasati za dvojicu najrelevantnijih kandidata opozicije Sašu Jankovića i Vuka Jeremića, ne po rejtinzima, nego po količini besa, mržnje i propagandnih fekalija, koji se svakodnevno na njih izručuju u stotinama kilograma tabloidnih sadržaja, uopšte stalo do pravljenja – novog vođe? Ili bi ti ljudi, možda, više voleli da vide organizovan tim nekih odgovornih i savesnih ljudi, koji se neće skupiti iza romantičnih parola "ko sme da vas pogleda u oči", pa se posle razbežati kud koji mili moji? Ili je ovde samo vođa u prilici da pobedi vođu
"Više nije u pitanju tabloidizacija medija, već tabloidiotizacija Srbije, a to prevazilazi ingerencije novinarskih i medijskih udruženja: ti ‘mediji’ ne reaguju na kolegijalne kritike, ne obavezuju ih stavovi Saveta za štampu, ignorišu sudske postupke. Vreme je za akciju države i, za početak – porez na šund. Ali kako, kad država sve to ohrabruje"
"Mislim da nikada država nije bila u čvršćem zagrljaju sa organizovanim kriminalom, pogotovu u nekim delovima Srbije, recimo u Vojvodini ili na severu Kosova. Ne možete više imati iole ozbiljnu preduzetničku aktivnost, a da za to niste dobili zeleno svetlo ili praktično platili reket određenim ljudima, koji su teritorijalno raspoređeni, i od kojih je značajan broj u direktnoj sferi uticaja Andreja Vučića, brata premijera. On je, naravno, najmoćniji od njih, ali postoje i drugi. Jedan je Nikola Petrović, isto tako blizak saradnik i kum premijera, a treći je Beba Popović, koji u medijskom prostoru danas u Srbiji vedri i oblači"
"Na Balkanu se prelamaju evropski, američki i ruski interesi, dok se u Izraelu oni spajaju i dopunjavaju. Ujedinjena Evropa je zapravo velika Nemačka, a pošto Nemačka ima ‘veliki moralni dug’ prema jevrejskoj naciji, najviše što Evropa može jeste pasivno protivljenje izraelskoj politici, što je isto kao i da ga nema"
"‘Gradac’ se trudio – i u tom mutljaku nije bio jedini - da pošalje lažnu sliku kako se ovde tobože događaju umna i tvoračka čuda. Kad ono sve sam mutlak, tutumrak, brlog i šatori u tamo nekoj Jaruzi"
Od Vijetnama do Iraka, od Trumana do Trampa političari i analitičari podsticani su da podrže ratove radi održavanja kredibilnosti. Iza toga je stajala i stoji "duboka država", to jest "hibridni entitet javnih i privatnih institucija koje vladaju zemljom u skladu sa konzistentnim obrascima i podzemnim konsenzusom o finansijama, autsorsingu i privatizaciji"
Među desetak pisaca iz sveta, gost međunarodnog književnog festivala Fabula u Ljubljani bio je i srpski pisac Igor Marojević
Na licu tog dobrog i neuhvatljivog "večnog beogradskog momka" ogledalo se bolje, čistije lice jednoga grada
Namera ovog teksta je da obrazloži pokrenutu inicijativu za povratak osnivačkih prava Doma kulture Studentski grad (DKSG), sa Vlade RS na Univerzitet. Inicijativu su pokrenuli zaposleni u DKSG-u, a nakon odluke Ministarstva prosvete i nauke da ih spoji sa Studentskim kulturnim centrom, i na taj način – ugasi
Novosadski izdavač Mediterran objavio je dve knjige domaćih autora koje prave iskorak iz dosadašnjih teorijskih tokova
Danas kad je u Srbiji, kao i svuda na Balkanu uostalom, postalo nekom vrstom legitimacije reći kako je "sve propalo", dokumentarni program RTS-a kao da živi određenu "renesansu"
Goncić i Leontina podržavaju i srpski jezik i Vučića: spajaju lepo i korisno, doklen M. Gurović podržava samo vladara: nije u komisiji za čistotu i večnu ispravnost jezika serbskago
"NATO INTERVENCIJA 1999. POCEPALA JE I PODELILA LJUDE NA NEKOLICINU KOJA JE SMATRALA DA JE ODLUKA O INTERVENCIJI PAMETNA I DA BI I LIBERALI I KOMUNISTI TREBALO DA JE PODRŽE, I NA VEĆINU KOJA JE SMATRALA DA JE INTERVENCIJA NEOSNOVANA, DA JE ONA PROTIV SRBA I SRBIJE I DA SRBIJA IPAK IMA PRAVO NA KOSOVO. U PRVOJ GRUPI BIH MOGAO DA NABROJIM SAMO NEKOLIKO IMENA MEĐU KOJIMA SAM I JA, A TO SU SONJA BISERKO, BORA ĆOSIĆ, MOJ BRAT VOJA STOJANOVIĆ, BIO JE POKOJNI SRĐA POPOVIĆ, NATAŠA KANDIĆ, IVAN ČOLOVIĆ, SVETLANA SLAPŠAK... SVAKAKO IH IMA VIŠE HILJADA, ALI VRLO MALO. NA DRUGOJ STRANI NAŠAO SE NIZ UTICAJNIH, UGLEDNIH KULTURNIH I JAVNIH RADNIKA, KOJI SU TOKOM RATA U BOSNI BILI ANGAŽOVANI NA BOSANSKOJ STRANI. NAKON BOMBARDOVANJA, ONI SU ZAUZELI JAKU PATRIOTSKU KRITIČKU POZICIJU. ZA NACIONALISTE TO NIJE NEOČEKIVANO, TAJ POvodom smrti reditelja, publiciste: STAV IMALI SU I RANIJE. ALI KAD GRAĐANSKI LIBERALI PRESTANU DA PREPOZNAJU VREDNOSTI KOJE SU DO JUČE ZASTUPALI I POČNU DA BRANE ZLOČINE DRŽAVE SAMO ZATO ŠTO SU NJENI PODANICI, TO JE TEŠKO SVARITI"
"Kao u suton slušati Brela i ‘Ne me quites pas’ na terasi krova Muzeja muzičkih instrumenata u Briselu, Edit Pjaf u La Closerie des Lilas na pariskom Monparnasu, kao ‘Street Fighting Man’ grupe The Rolling Stones u rano popodne na londonskom Pikadiliju, kao zviždanje ‘Ševe’ Tomasa Hakija na opustelom budimpeštanskom trgu Varošmarti, nešto kao ‘Deca Pireja’ na trajektu što prevozi iz atinske luke ka ostrvu Ajgina, kao Mariju Lancu i ‘O sole mio’ u krčmi Đenove, kao ‘Road to Cairo’ u interpretaciji Džuli Driskol dok se u suton vozite kroz Saharu od Aleksandrije ka prestonici Egipta, kao ‘Jeke, Jeke’ Morija Kantea u mokroj kafeteriji ispod Viktorijih vodopada u Zimbabveu, poput ‘Sunday, Bloody Sunday’ grupe U2 u autobusu između Dablina i Slajga u Irskoj ili Česariju Ejvoru u sumnjivoj birtiji Puerto de la Kruza na Tenerifima... Da bi se bolje razumeli, po naški, kao ‘April u Beogradu’ u kafiću na Vračaru, ‘Skalinadu’ u trogirskoj konobi u dva ujutru, Montena u baščaršijskoj kafani kad društvo pijanih i mrtvih prijatelja peva ‘Sarajevo, ljubavi moja’, kao kad Ibrica Jusić na kraju Straduna započne ‘Eminu’, kao Balašević na novosadskom Štrandu u ‘Pesmi o Vasi Ladačkom’ ili kad grupa južnoslovenskih izbeglica u Vankuveru zajeca Bajagine ‘Moji su drugovi...’ To su trenuci zbog kojih nije šteta živeti" Rokopisi (2008)
Dame koje sam gledao samo demonstriraju opšti društveni fenomen – prezervacije i ponavljanja prošlosti, jer se svako prihvatanje promene vidi kao izdaja nekakvog nacionalnog identiteta
"Razumljivo mi je samo po sebi da su takozvane izbeglice dobitak za jednu zemlju, jer susret sa stranim nas vodi dalje. Ali izgleda da društvo još nije spremno da razmišlja iz ugla građanina sveta umesto da se drži svog nacionalnog identiteta"
Najopskurniji pokreti svetske politike otvorili su Gertu Vildersu širom vrata, od ekstremnih izraelskih desnih partija do američkog evangelističkog andergraunda. Njih uglavnom povezuje ideološko-verskih fanatizam i nimalo im, čini se, ne smeta Vildersov izraženi sekularizam. Jer, njegova partija ima jednu stranicu programskog teksta koja se svodi na jednu reč – antiislamizam
Srpski pokret obnove (SPO) saopštava da je to objava "srpsko-srpskog rata", da je šef države "ne skrivajući mržnju i spremnost na zlo, nedopustivo vređao i klevetao demokratsku opoziciju i njene pristalice"
"Vlast koja oko raznih fikcija proizvodi buru emocija i živi od skandala do skandala, sada odjednom oko događaja koji je najvažniji u demokratiji, kreira jednu kvazimirnu situaciju. Populističkim obrazloženjem ‘nemamo mi vremena za kampanju kad ovoliko radimo’ govori da kampanja nije potrebna jer nije ni važno šta drugi kandidati nude. U osnovi je i uvredljiva poruka biračima: šta vi ima da se informišete o izborima, vaše je da izađete na birališta i jedino što u kampanji treba da saznate jeste ono što već i pre nje znate, a to je kome treba da date taj siguran glas"
Esej o jednom poljupcu kojeg nema, o marami koje ima, i o Bogu koji jako voli da se meša u scenario
Sva je prilika da se Nikolić još uvek nada, jer nada umire poslednja, da je ova kampanja oko Vučićeve kandidature samo puko blefiranje i da će njegov "politički sin" na Sretenje napraviti još jedan obrt i još jednom prelomiti u korist Nikolića. U suprotnom, Šumadinac će, bude li prinuđen, svoje mirno povlačenje umeti da "namiri"
Istraživanja o globalizmu i antiglobalizmu, politici, migracijama, krahu i besu srednje klase, generacijskom jazu, četvrtoj tehnološkoj revoluciji, biznisu i "majčinom mleku politike"