Aleksandar Simić, sudija saveznog ustavnog suda
U traganju za izgubljenom ustavnošću
Da li je u današnjoj političkoj realnosti moguća brza i stvarna ustavna rekonstrukcija države?
Da li je u današnjoj političkoj realnosti moguća brza i stvarna ustavna rekonstrukcija države?
Predlog predviđa raskid sa načelom etnonacionalne države većinske nacije, u kojoj "manjine uživaju sva prava, podelu Srbije na šest regiona, jake skupštinu (dvodomu) i vladu i slabog predsednika, biranog u Parlamentu"
Nije viđeno ništa od one arhetipsko-holivudske slike nadahnutog advokata u trenucima kada "daje" završnu reč pred porotom, a bolji poznavaoci besedničke veštine primetili su da je akcenat bio na temi, dok je forma zanemarena
Dejan Nebrigić: Lavirintski rečnik/Paris–New York; Rende/Link, Beograd, 2001.
Uspostavljanjem legalne dvostrane srpsko-hrvatske medijsko-tržišne razmene valjda će biti "svečano" okončana ona nepodnošljivo romantična, jerbo skupa i naporna era medijske partizanije i Podzemnog Medijskog Otpora tiraniji
Zadužbinarstvo je u srpskom narodu ona tradicija koja, uz slavljenje porodičnog svetitelja, ima najduži kontinuitet. Još u srednjem veku su srpski vladari, vlastela i verski velikodostojnici, ugledavši se delom na vizantijske običaje, podizali zadužbine, manastirima poklanjali velike posede za njihovo održavanje, osnivali bolnice, novčano pomagali prepisivanje i ukrašavanje rukopisa. Tekst koji sledi napisan je povodom prošlogodišnjeg osnivanja Fonda kraljevskog doma Karađorđevića, odlukom prestolonaslednika Aleksandra. Autor teksta dr. Dušan T. Bataković, član je upravnog odbora Fonda
Hrestomatija putničkih tekstova "Književni voz – Evropa 2000" nudi i onima koji nisu tumarali litvozom po Evropi panoramu pogleda, evokacija i razmišljanja o jednom neobičnom iskustvu, ali i o "evropskim pitanjima" uopšte
Teško da bi ovdašnje međunarodne kulturne manifestacije uspele da očuvaju svoj međunarodni karakter da nije pomoći inostranih kulturnih centara
"Privilegije", stvarne ili imaginarne, priznate ili tajne, samo su erzac za pravi problem; a Pravi Problem je Vojska sama, ukoliko nije svedena na striktno profesionalizovanu državnu "službu za vanredne situacije"
Stari i markantni lider mlade i nepoznate stranke. Harizmatični konferansije studentskih demonstracija 1968. i sedokosi nestor srpske opozicije. Ambiciozni skojevac iz Merdara i jedan od najmlađih zatvorenika Golog otoka. Sedamdesetih, na izričit zahtev Josipa Broza, s grupom kritički nastrojenih profesora najuren sa Filozofskog fakulteta
Pravo na obezbeđenje imaju predsednik države (u oba slučaja), predsednik vlade, predsednik skupštine, ministri unutrašnjih i spoljašnjih poslova. Broj telohranitelja varira od situacije do situacije, dok je jedino stalan broj onih operativaca koji obezbeđuju mesto stanovanja
Državni radio je sada negde između bivšeg partijsko-etničkog i budućeg Javnog: medijske babaroge su se povukle u svoje pećine (stroge), ali još uvek se diše na škrge...
"Bezbednosna kultura" političkih stranaka svodi se – uprošćeno rečeno – na dva posla: obaveštajni (znati šta protivnik, ali i koalicioni partner, smera i kakva je situacija kod njih); i kontraobaveštajni (sprečiti protivnika, ali i koalicionog partnera, da saznaju šta stranka smera i kakva je u njoj situacija). Da se odmah razumemo: sve su to legalna, legitimna i korektna sredstva političke borbe – dok ne pređu granicu krivičnog dela i spadaju u nasleđe višestranačke demokratije u celom svetu
Smatraju se verovatno najboljom antiterorističkom jedinicom na svetu i imaju gotovo mitski status, kako među Izraelcima tako i među kolegama širom sveta. U jeku debate o tome kako se suprotstaviti terorizmu, američki magazin "Veniti fer" ponudio je svojim čitaocima priču o elitnoj jedinici za čije pripadnike ne postoji nemoguća misija i kojima nisu potrebni političari pregovarači da bi obavili zadatak
Stanje u kojem se danas nalazi srpska medijsko-društvena "demokratija" može se opisati kao tabula rasa: rođeni smo koliko jutroske, svet je malopre nastao iz prvobitne magme, Pamćenje je nepoznata kategorija
Rubrika je bila brevijar amoralnosti, stupidarijum, rečnik opštih mesta, hrestomatija nepismenosti, pa možda i podsetnik za nekoga ko bi tragao ne samo za moralnom i intelektualnom nego i krivičnom odgovornošću pojedinih autora
Grupa novinara beogradskih redakcija boravila je od 3. do 7. decembra u Tirani, u uzvratnoj poseti albanskim kolegama. Beogradski novinari bili su gosti Instituta za medije iz Tirane koji je u saradnji sa beogradskim Medija centrom pre nekoliko nedelja organizovao posetu novinara nezavisnih redakcija iz Tirane. Iako ovo nije bio prvi put da beogradski novinari borave u Tirani od sloma totalitarnog režima u Albaniji, ovo je svakako najveća novinarska razmena u poslednjoj deceniji, ali i u istoriji odnosa dveju zemalja uopšte. Iako je većina kolega iz Beograda iz takozvanih nezavisnih medija, domaćini iz Tirane potrudili su se da se gosti iz Beograda osećaju više kao državna delegacija na najvišem nivou, nego kao deo obične esnafske razmene. Uz sve privilegije koje ovakva poseta sa sobom nosi (među koje, između ostalog, spada i prijem kod ministarke spoljnih poslova Albanije Arte Dade i gradonačelnika Tirane Edija Rame), ovakve posete novinarima otežavaju posao kada žele da prenesu svoje utiske. Bez obzira na bogat program, potpisnica ovih redova ne može da se otme utisku da je bila u prilici tek da zagrebe po albanskoj svakodnevici, a naročito ako se ima u vidu da o susednoj Albaniji znamo manje nego o Avganistanu. Ako želite da se snađete u mračnoj sobi, najbolje je da upalite svetlo. Vaš izveštač, međutim, tokom ovog navrata, imao je samo baterijsku lampu. Zato su redovi koji slede tek zbir nasumičnih utisaka
Da je reč o čitavoj jednoj novoj književnosti postaje jasno čim se pomene barem nekoliko imena – recimo David Albahari, Vladimir Tasić i Nenad Jovanović u Kanadi, Toma Longinović, Vladimir Pištalo i David Mladinov u Americi, Nemanja Mitrović i Snežana Bukal u Holandiji, Stevan Tontić i Žarko Radaković u Nemačkoj
Savremena istorija na Balkanu i njen uticaj na Evropu
"Imao sam ambiciju da govorim o nekim univerzalnijim problemima – o odnosu prema ‘novoj’ i ‘staroj’ kutluri, odnosu prema samoći, smrti, nostalgiji, ljubavi"
"Institucionalne elite zemalja istočne i srednje Evrope koristile su, a i dalje koriste, istoriju kao formalni i manipulativni instrument prevare", kaže za "Vreme" poznati italijanski etnolog i politički antropolog koji je nedavno boravio u Beogradu