Centri izvrsnosti
Petnaest žigosanih
Da li je moguće u Srbiju preneti istraživanja sa aktuelnih svetskih naučnih frontova? Ili su ona već tu
Da li je moguće u Srbiju preneti istraživanja sa aktuelnih svetskih naučnih frontova? Ili su ona već tu
Čočorovska i Drašković znaju mnogo više od onoga što piše u predmetu, i mogli bi, ako se ispovede, da mnoge moćne ljude povuku za sobom
Drugi kabinet Vojislava Koštunice biće sastavljen od članove pet stranaka (DSS, DS, G17 plus, NS i SDP) i imaće pored premijera jednog potpredsednika, 22 ministra i jednog ministra bez portfelja. Osim premijera, u vladi je ponovo i još šest njegovih ministara, ali je jedino ministar policije zadržao resor, ostali su prekomandovani u druge resore. Ministarski staž ima i petoro koji dolaze iz redova DS-a i G17 plus. U ovoj vladi će biti četiri žene
"Eklston je pitao premijera Vojislava Koštunicu i mene zašto Srbija nema nijednu ozbiljnu stazu za auto-moto trke. Kada nam je objasnio šta to znači i kakve su mogućnosti i potencijalni prihodi, video sam da se ta investicija brzo isplati. I odmah sam počeo da radim na tom projektu..."
Kada je ubijen Zoran Đinđić, njegovi saradnici i prijatelji, kao i oni koji su se tako samo predstavljali, često su pominjali kako je u pitanju bio čovek koji je preskakao nekoliko stepenika. Četiri godine kasnije, ispostavlja se da na srpskoj političkoj sceni nema nikoga čija bi se brzina penjanja makar primakla Đinđićevoj. Istovremeno, međutim, mnogo je onih koji se guraju na odmorištima, mere koliki je bio Đinđićev korak, razmišljaju kuda je Đinđić zapravo išao i prepričavaju na kojem su se stepeniku s njim mimoišli
"Penzije, zasluge, Đukić"; "Vreme" br. 843
Vlada je odradila svoje – Mnogo je prirodnije da stara Hala ponese ime profesora Ace Nikolića, koji je u njoj radio i živeo na 500 metara od nje – Partizan je konačno stegao petlju i doveo trenera koji hoće da gradi igru svog, a ne da razgrađuje igru protivnika
Zdravko Vitošević, rektor Prištinskog univerziteta sa sedištem u Kosovskoj Mitrovici, govori o udžbenicima koji će se koristiti na Kosovu posle utvrđivanja statusa
Ne zna se da li o nasledniku Vladimira Putina, u martu 2008, više brinu sami Rusi ili svi ostali, ali je zanimljivo da se o mogućim kandidatima za glavnu stolicu u Kremlju zasad samo nagađa mada se čini da polako u prvi plan izbijaju dva imena: Sergej Ivanov i Dmitrij Medvedev
"Bora protiv nečiste krvi"; "Vreme" br. 839
Dok je bio u Minhenu, bio je dobar, bio je "naš Bora", bio je svetionik, bio je hvaljen i slavljen od svih; kada se pre nekoliko godina "vratio", odjednom je postao smetnja većini, zaslužna starina koja ne bi trebalo da se meša u stvari
Čovek koji je preživeo nekoliko garnitura na čelu države, koji je na vlasti duže od Mila Đukanovića, čovek koji je upoznao sve ljude u Srbiji "od neba do pakla" našao se pred velikim izazovom jer se odlučnost publike poklopila sa očajnim rezultatima
U godini 2006. u Beogradu je ponavljano Kosovo, Kosovo, Kosovo, a u Briselu Hag, Hag, Hag. U tom procepu 2006. je ličila na "čekanje Godoa", sudeći bar po čekanju na događaj koga nema – potpisivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU-om, a vize i da ne pominjemo... Nade su bile porasle 26. januara 2005. kada je usvojena Studija o izvodljivosti i 15. decembra 2005, kada su pregovori počeli, i Koštuničina vlada se hvalila da je uspela ono što nije uspela prethodna reformska vlada. U aprilu 2006. Brisel zamrzava pregovore sa Srbijom zbog neizvršavanja haške obaveze. To je izazvalo parlamentarnu krizu u Srbiji koja je trajala sve do raspisivanja izbora (ostavka Miroljuba Labusa, rascep u G17 plus, rekonstrukcija vlade, odložena demisija ministara G17 plus). Pokušaji da se pregovori nastave uz primenu od Evropljana odobrenog Akcionog plana za saradnju s Hagom nisu uspeli, pa se obećavajući uspeh pretvorio u neuspeh Koštuničine vlade. Došlo je nekoliko uteha: verbalna podrška Srbiji stigla je iz Brisela sredinom decembra; prijem Srbije u Partnerstvo za mir 14. decembra (vojska i kabinet predsednika Tadića ovo su ocenjivali kao značajan napredak, što je ljutilo Karlu del Ponte i nekoliko prohaških komentatora u Beogradu); otvorena je kancelarija NATO-a u Beogradu, (što je ljutilo radikale i socijaliste), i ulazak Srbije u predsoblje za ulazak na tržište Evropske unije potpisivanjem ugovora o pristupanju asocijaciji CEFTA, koja čini bescarinsku zonu od oko 30 miliona ljudi, što je vlada prilično reklamirala, a što je opet, iz nekih protekcionističkih razloga, ljutilo radikale.
Na pitanje da li bi ga iznenadila Nobelova nagrada, Eko je odgovorio: "Ne, zašto? Dodeljuju je svake godine"
Kao Srbin se rađaš, zločinac eventualno postaneš, pa i to najvećma usled okolnosti koje po pravilu kontrolišu oni koji nam ne žele dobro
Svet koji se u prošlu subotu okupio ispred Starog dvora u Beogradu došao je, pa makar to bio samo neodoljiv utisak posmatrača sa strane, da devojkama izrazi poštovanje i zahvalnost na tom velikom umeću širenja radosti igre
"Kad pred sobom imate počinioca krivičnog dela starosti od 14 do 18 godina, pred sobom ujedno imate i primarnu žrtvu. Žrtvu kojoj je sistem, odnosno roditelji, uradio nešto loše a vi niste reagovali na vreme", kaže za "Vreme" Ivana Stevanović, saradnica Centra za prava deteta
Dok od devojaka, koje su prvu fazu svetskog šampionata odradile iznenađujuće dobro, očekujemo nova prijatna iznenađenja, odbojkaši kreću na istu stranu, po medalju, kažu
Tesno preskočena visoka lestvica, Ustav je tu, a sada je to kao da imate kompjuter bez softvera – ako još nema saglasnosti o ustavnom zakonu za proglašenje Ustava, pa i o datumu izbora o kojima svi pričaju
Vuk Drašković, ministar inostranih poslova, kaže da bezbednosne službe znaju sve što žele da znaju, uključujući i mesta na kojima se skrivaju haški begunci. (B92)
Ivan Tasovac, direktor Beogradske filharmonije, odgovarajući na pitanje da li je vredan ("Politika")
Postjugoslovenska (proširena) Pula – tako bi se možda ponajkraće mogao opisati ovogodišnji Sarajevo film festival. Smotra ponajboljih filmova iz zemalja što su pre stotinak godina (uglavnom) bile delovi Turske ili Austro-Ugarske, za strane filmske radnike je mesto najboljeg uvida u regionalnu produkciju, a za domaći tranzicijski svet uglavnom prilika da iz bašte u kojoj svako jutro piju kafu vide neku svetski poznatu facu