Izbori 2007
Predsednik i dva mandatara
Tadićev DS koji je ostvario veliki uspeh, ali ne i pobedu, traži mandat za sastav vlade, a Koštuničin DSS, koji je doživeo izvestan neuspeh, ali ne i poraz, protokolarno ćuti
Tadićev DS koji je ostvario veliki uspeh, ali ne i pobedu, traži mandat za sastav vlade, a Koštuničin DSS, koji je doživeo izvestan neuspeh, ali ne i poraz, protokolarno ćuti
Demokratska stranka tvrdi da je ona glavna – 64 poslanika. Koalicija DSS–NS ima 47 mandata, ali udarne analitičke pesnice narodnjaka izvode zgodnu matematiku i tom broju dodaju Dinkićevih 17 mesta u parlamentu izvlačeći zaključak da su stranke vlade glavne
Ne znam da li to važi i u Čačku, ali u Beogradu je uvek bio prezren onaj ko udara na slabije, a posebno oni što se cere kad gledaju kako neki lokalni siledžija mlati klince. A kad to radi još u prisustvu vlasti, to se smatralo posebnim nitkovlukom
Na promociji DSS–NS pročitan jedan mnogo lep i poučan sastav, na PUPS-u se čulo da će dr Čović da bude novi lider ujedinjene levice, Dačić svojima isprič’o jedan vic, a kod demokrata bilo najupečatljivije...
Izgleda da se težište sukobljavanja pri kraju duge izborne kampanje u Srbiji premestilo na onu tačku u kojoj se uz dosta prelivanja dodiruju levi i desni centar, što je ipak bolje nego da protiče u znaku razrade testamenta živog haškog zatočenika Šešelja
Čovek koji je preživeo nekoliko garnitura na čelu države, koji je na vlasti duže od Mila Đukanovića, čovek koji je upoznao sve ljude u Srbiji "od neba do pakla" našao se pred velikim izazovom jer se odlučnost publike poklopila sa očajnim rezultatima
Sudeći po izveštajima sa terena, Buš kao da želi da u Iraku otvori i treći front – protiv Iranaca. Pažljivo čitanje Bušovog govora, i odjeka koji je imao među tvrdokornim konzervativcima odanim njegovoj politici, ukazuje na to da je rat protiv Irana već počeo, ali za sada doduše još ne prelazi granice Iraka
Zanimljiv je kontrast između diletantske "lukavosti" onih koji vode kampanje i nepopravljive naivnosti onih birača koji se stalno sapliću o isti kamen
Negde između El Nihuila i Malargue sam se zaljubila – u Argentinu i Argentince. Bez ikakvog razloga, prosto zauvek
U trenutku kada Buš zbog Iraka već hoda po tankom ledu i kada se sprema javnosti i svetu da predoči novu strategiju za Irak, čija je okosnica slanje oko 20.000 vojnika kao pojačanje, Buš će imati mnogo muke da objasni ono što se u zoru tog 30. decembra dešavalo u sobi za vešanje zatvora u Bagdadu. Naime, kako je moguće da čovek s najviše krvi na rukama od bilo koga na svetu, koji je odgovoran za smrt više od milion ljudi, mahom svojih podanika, u tom trenutku bude dostojanstveniji od svih koji su učestvovali u tom mučnom činu, u ime pravde i demokratije
Aleksandar Tijanić, direktor RTS-a, na pitanje ko je za njega domaća ličnost 2006. godine ("Danas")
Korisnici mobilnih telefona u Srbiji poslali su od osam uveče 31. decembra do osam ujutru 1. januara oko 40,5 miliona SMS poruka
Ako danas nema para, sutra će imati, pa će opet doći ako je bio lepo primljen. Sa gostima nismo nikad oskudevali
Poslednja u prošlogodišnjoj seriji od pet tribina – u organizaciji Fondacije "Fridrih Ebert" i nedeljnika "Vreme" – sa zajedničkom temom – Put Srbije ka Evropi, održana je Paviljonu "Veljković" u Beogradu, u drugoj polovini decembra, u središnjici izborne kampanje. Učesnici tribine bili su Jelica Minić, naučni saradnik u Institutu ekonomskih nauka, Srećko Mihailović, sociolog sa Instituta društvenih nauka, i Jovo Bakić, asistent na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Tribinu je vodio Dragoljub Žarković, glavni urednik "Vremena". Glavno pitanje bilo je koliko je i kako tema evropskih integracija prisutna na izbornom tržištu političkih ideja i koliko je ta tema prisutna u srpskoj javnosti
Milanka Mara Karić nekada se bavila humanitarnim radom, rađala i uzgajala decu, pevala i podržavala svog supruga. Danas ona obećava pelene bez PDV-a, planira privredni procvat i objašnjava ko je branio srpske manastire a ko krao narodne pare...
Dvadeset lista na glasačkom listiću, 3806 kandidata iz više od trideset partija i pokreta koji se kandiduju za 250 mesta u Skupštini, 6.652.105 birača, 8462 biračka mesta – i samo jedno pitanje: "Kuda dalje?"
Nedavno sam se sreo sa svojom generacijom koja je završila Akademiju 1986. Slavili smo zajedno. Došle su kolege iz Makedonije, a to veče smo imali pozive kolega iz BiH, iz Hrvatske, od ljudi koji iz tehničkih razloga nisu mogli da dođu. Ipak, konstatovali smo da niko iz naše generacije nije optužen za ratne zločine. To je bila lepa vest i na neki način satisfakcija
Čovek koji je proglašavan za truta, spavača, mrtvo puvalo i vezanu vreću, nije ništa od toga i on u dugim nesanim noćima smišlja potez više od onih koji se predstavljaju kao njegovi politički protivnici
Ove godine šampionsko postolje ravnopravno deli čak sedmoro aktera sa najviše izjava nedelje: Bogoljub Karić, Dušan Petrović, Nenad Prokić, Predrag Marković, Slobodan Antonić, Zoran Stojković, i naslovi u dnevnim novinama, svako sa po dve izjave nedelje. I ove godine, kao i prošle, niko nije osvojio drugo i treće mesto.
U godini 2006. u Beogradu je ponavljano Kosovo, Kosovo, Kosovo, a u Briselu Hag, Hag, Hag. U tom procepu 2006. je ličila na "čekanje Godoa", sudeći bar po čekanju na događaj koga nema – potpisivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU-om, a vize i da ne pominjemo... Nade su bile porasle 26. januara 2005. kada je usvojena Studija o izvodljivosti i 15. decembra 2005, kada su pregovori počeli, i Koštuničina vlada se hvalila da je uspela ono što nije uspela prethodna reformska vlada. U aprilu 2006. Brisel zamrzava pregovore sa Srbijom zbog neizvršavanja haške obaveze. To je izazvalo parlamentarnu krizu u Srbiji koja je trajala sve do raspisivanja izbora (ostavka Miroljuba Labusa, rascep u G17 plus, rekonstrukcija vlade, odložena demisija ministara G17 plus). Pokušaji da se pregovori nastave uz primenu od Evropljana odobrenog Akcionog plana za saradnju s Hagom nisu uspeli, pa se obećavajući uspeh pretvorio u neuspeh Koštuničine vlade. Došlo je nekoliko uteha: verbalna podrška Srbiji stigla je iz Brisela sredinom decembra; prijem Srbije u Partnerstvo za mir 14. decembra (vojska i kabinet predsednika Tadića ovo su ocenjivali kao značajan napredak, što je ljutilo Karlu del Ponte i nekoliko prohaških komentatora u Beogradu); otvorena je kancelarija NATO-a u Beogradu, (što je ljutilo radikale i socijaliste), i ulazak Srbije u predsoblje za ulazak na tržište Evropske unije potpisivanjem ugovora o pristupanju asocijaciji CEFTA, koja čini bescarinsku zonu od oko 30 miliona ljudi, što je vlada prilično reklamirala, a što je opet, iz nekih protekcionističkih razloga, ljutilo radikale.
"Smatram da ženama niko ne može popraviti situaciju niti doneti dobra ako to one same ne žele. U velikoj meri su same odgovorne za situaciju u kojoj su danas, jer nisu želele da preuzmu odgovornost"