
Vojska i policija
Protesti s razlogom
O tome zašto je "prvi put u istoriji" vojska izašla na ulice, šta se događalo nakon proglašenog "rata protiv mafije" i zbog čega su "posebni" Aleksandar Stanković i Nenad Vučković
O tome zašto je "prvi put u istoriji" vojska izašla na ulice, šta se događalo nakon proglašenog "rata protiv mafije" i zbog čega su "posebni" Aleksandar Stanković i Nenad Vučković
Esej o jednom poljupcu kojeg nema, o marami koje ima, i o Bogu koji jako voli da se meša u scenario
Na pitanje Čiji grad?! iz naslova prve knjige edicije "Književni protesti", odgovoreno je naslovom nedavno objavljene druge knjige – Naš grad!
"Jugo, moja Jugo – gastarbajterske priče", aktuelna izložba Muzeja Jugoslavije, problematizuje i preispituje naše predstave o gastarbajterima, kao i uobičajena shvatanja o ulozi i mestu muzeja u društvu. Naime, u našoj muzejskoj i kulturnoj praksi retko se posvećuje pažnja "običnim" ljudima koji, smatra se, nisu činioci istorije. Ova izložba predstavlja rezultate dužeg istraživačkog rada i važna je tačka u razvoju nove koncepcije muzeja koja podrazumeva bavljenje društvenom istorijom, i dinamičan pristup baštini. Kroz tri celine – "Tragovi", "Ljudi" i "Samoistorizacija" – izložba predstavlja različite izvore, dokumente, artefakte i glasove, razne diskurse, kojima se određuju gastarbajteri i gastarbajterstvo. Poseban prostor dat je samim gastarbajterima i gastarbajterkama da govore o svom životu i iskustvu. Autori izložbe su Aleksandra Momčilović-Jovanović, Ljubomir Bratić i Tatomir Toroman. Tekst koji objavljujemo rezultat je istraživanja, jednog od polazišta izložbe "Jugo, moja Jugo"
"Situacija se zataškava iznošenjem pozitivne statistike, a problem je sistemski. Poslednjih godina građani često slušaju od političara da je stopa kriminaliteta smanjena, a onda odjednom objavljuje se rat mafiji"
Uputstvo Republičkog javnog tužilaštva kaže da tužioci, čim čuju nešto što bi moglo da bude krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti, moraju da postupaju. Dakle, samo treba sačekati da neki tužilac čuje izjave Marije Mali, bivše supruge gradonačelnika Beograda
Prvi posleratni gradski teatar, Beogradsko dramsko pozorište, za koji dan ulazi u sedamdesetu godinu postojanja uz, čini se, imperativ koji je pre dvadesetak godina, tad na mestu upravnika, Miloš Krečković definisao kao potrebu za "dugim, mirnim periodom burnog unutrašnjeg (kreativnog) života"
O čemu razmišlja, kako piše i šta vrednuje najmlađa generacija naše dramaturške i scenarističke scene
Od ove tačke, Srbija će ili otklizati ka više erdoganovskoj nego orbanovskoj formi autokratije, ili će se vratiti boljem delu sebe
Nema ništa od moje borbe da se iz mrtvih vrati princip smenjivosti izabranih političkih predstavnika, klasa koju smo stvorili ne prima nove članove, a stari ostaju u njoj do poslednjeg daha
Od ubistva Aleksandra Stankovića u jesen 2016. godine kao da se nešto događa na granici između politike i mafije u Srbiji. Dok forenzičari skupljaju krv i čaure sa ulica Beograda i Novog Sada a sudovi ili ćute ili donose čudne odluke, javnost ostaje bez odgovora ko i za čiji račun ubija po Srbiji i da li će država pobediti u ratu sa mafijom
Uveren sam da će kroz pet ili deset decenija negde na svetu stajati spomenici velikanima koji su početkom XXI veka bežali od smrti i bede iz Sirije, Iraka, Avganistana ili Pakistana. Oni će biti usamljenici među milionima čija imena neće biti zapamćena. Neki od njih su možda upravo prošli kroz našu zemlju ili čekaju da ih krijumčari prebace u Mađarsku ili Hrvatsku, preko kojih će stići nekuda, gde će se proslaviti
Majkl Luis (1960) je nesvakidašnji autor. Karijeru je započeo kao broker na Njujorškoj berzi i brzo shvatio da vrednost hartija kojima se trguje ne odgovara stvarnoj vrednosti preduzeća
Makedoniji, koja dva meseca posle prevremenih izbora nikako da sastavi novu vladu, veštački se nameće izbor između "trampizacije i "ruskog ruleta"
"Sledeće pitanje, molim", bio je jedini odgovor koji je rumunski ministar pravde uputio novinarima na pitanje o usvajanju uredbe kojom se menja Krivični zakonik. Posle toga narod je izašao na ulice rešen da tamo ostane
Stručni integritet i profesionalne sposobnosti nisu prva asocijacija kada se pomene Zlatibor Lončar. Međutim, kada se pomisli na njegove kolege iz Vlade, ispada da skoro svi liče jedan na drugoga: imaju neobične i uvredljive nadimke, mračnu ili kontroverznu prošlost, beskrupolozni su, bolesno ambiciozni i slepi su poslušnici najvećeg među njima
"Srbiju vidim kao zemlju pristojnog života i slobodnih ljudi, u kojoj se znaju pravila i ona važe za sve. U kojoj se kaže "hvala", "izvinite" i ustaje da stariji sedne, gde se leči uz knjižicu, a ne mito, i zapošljava uz zasluženu diplomu, a ne stranačku knjižicu. I kojoj se plaća porez, a ne reket; u kojoj se političke ideje nadmeću u parlamentu, a ne u tabloidnom blatu. U kojoj deci ne kupujemo karte u jednom pravcu i ne stidimo se prljavih ulica, polupanih izloga i izanđalih liftova kad nam dolaze gosti. U kojoj njive pripadaju seljacima, a ne strancima. Vidim nas kao svoje na svome, bez grča na licu i šaputanja za stolom. Bez straha. Vidim kako se ne stidimo državnih funkcionera"
Svedoci smo mnogih bezbednosnih problema koji se često medijski spinuju sa jasnim ili manje transparentnim ciljem. Doprinos institucionalizaciji bezbednosnog sistema bi sasvim sigurno bila ažurirana Strategija nacionalne bezbednosti kojom bi se javno proklamovali aktuelni bezbednosni interesi, ciljevi i prioriteti
Pretnje uvođenja obaveznog služenja vojske u Srbiji i u Hrvatskoj spadaju u unutrašnju politiku, a ne u politiku odbrane. Dva nacionalistička režima osećaju gubitak kontrole u društvu; mlađe generacije malo su se razularile i stiču razne ideje; treba ih uterati u red i stegu. Šta je bolje od vojnog roka
Sva je prilika da se Nikolić još uvek nada, jer nada umire poslednja, da je ova kampanja oko Vučićeve kandidature samo puko blefiranje i da će njegov "politički sin" na Sretenje napraviti još jedan obrt i još jednom prelomiti u korist Nikolića. U suprotnom, Šumadinac će, bude li prinuđen, svoje mirno povlačenje umeti da "namiri"
Šezdeset drugo izdanje Brafe u Briselu je završeno, evo šta ste (smo) propustili
"Nisam još nijednom uspela da napišem pesmu koja se ne tiče lično mene. Nikad neću biti neko ko posmatra nešto i piše o tome, uvek će ono što pišem biti autobiografski i moj doživljaj. Ali to i čini pesmu iskrenom"
Ovo je inteligentna, književno zavodljiva studija ne samo savremene Grčke nego i sveta
Čak 80 odsto mladih smatra da država ne radi dovoljno na ostvarivanju njihovog radnog prava. Povećan je broj mladih koji su ekonomski isključeni – ne rade, ne školuju se, nisu ni na kakvim dodatnim obukama, što je poseban problem. Najveći rizik od siromaštva i socijalne isključenosti preti baš ovoj kategoriji
Da Grad Beograd nije odlučio da organizuje obučavanje za kozmetičku tehniku egzotičnog naziva "japansko iscrtavanje obrva", ostali bismo uskraćeni za brojne uvide u to kako se žene u Srbiji dovijaju da dođu do posla
Kad god se po služb. dužnosti ostrvim na nekog brata u Hristu (u daljem tekstu: brat), pomislim da će možda baš moj kamen, bačen u njegovo ogorod, pridoneti njegovoj propasti, a ta propast može ispasti još gora nego što brat zaslužuje