Nuspojave
Linč niskog napona
Gotovo da ne prođe dan a da se ne nađe neki ustreptali Rodoljubivi Kolumnista da istrese mirišljavu kofu svog lucidnog Stava na dve Naporne Ženturače koje nam, eto, ne daju da se kupamo u Mitskoj Nedužnosti
Gotovo da ne prođe dan a da se ne nađe neki ustreptali Rodoljubivi Kolumnista da istrese mirišljavu kofu svog lucidnog Stava na dve Naporne Ženturače koje nam, eto, ne daju da se kupamo u Mitskoj Nedužnosti
"Zatekao sam oko šezdeset savetnika – toliko nemaju ni predsednici nekih država. Oni često nisu imali ni odgovarajuću stručnu spremu, pa se tako desilo da savetnik za odnose s inostranstvom ne govori nijedan strani jezik"
Džefri Najs se odlucio da pred kamerama globalnih TV stanica, koje su citav dan pratile sulcenje Miloševicu kao ubedljivo najveci svetski dogacaj, razmatra noviju politicku istoriju ovih prostora. U tom nedovršenom pokušaju, Slobodan Milošević je prečesto ostajao da visi u nekom bezvazdušnom prostoru van stvarnog istorijskog i političkog konteksta u kome su ratovi u bivšoj SFRJ zaista počinjali. Ispalo je nekako da je raspad bivše Jugoslavije gotovo isključivo "srpska stvar", posledica njegovog lošeg karaktera, neutoljive želje za vlašću i genocidne prirode. U slici koju je ponudio tužilac Najs gotovo da i ne postoji druga strana u tim ratovima, činjenica da su nacionalne vođe sasvim lepo sarađivale među sobom, još manje se prepoznaje i nazire ono što je međunarodna zajednica takođe učinila na ovim prostorima
Okolnost da se politički život u Srbiji sve više vrti oko afera u koje su umešane tajne službe – i paraslužbe – trebalo bi da zabrinjava. Vojne službe i obaveštajna služba SID bile su marginalizovane; od milicije je stvorena armija građanskog rata, a Služba državne bezbednosti narasla je preko svake mere kao isključivo i svemoćno oruđe jednog čoveka. Nezdrava fascinacija stranaka DOS-a tajnim službama glavni je razlog što na tom planu još nije uspostavljena prirodna i poželjna ravnoteža
Tek što je 1. aprila 2001. Slobodan Milošević smešten u Centralni zatvor, ovlaštena delegacija je ustanovila da vrata trezora u vili "Mir" nisu zapečaćena i da nedostaje jamstvenik. Ne ulazeći u trezor, članovi delegacije su ga zapečatili da bi 24. januara bilo ustanovljeno da je pečat skinut. Uviđajem je utvrđeno da su pripadnici Resora državne bezbednosti otvarali trezor 3. aprila 2001 – obrazloženje je bilo da traže oružje i eksploziv. Budući da je reč ogromnom prostoru podeljenom na više prostorija, teško je verovati da se u nekoliko minuta koliko su "službena lica" unutra boravila, mogu napraviti velike inspekcije. Da li to pre liči na ponašanje nekog ko je došao na brzinu da uzme ili ostavi nešto
"Revolucija Hladnih Trajni"; "Vreme" br. 575 i Prvak političkog treša, "Vreme" br. 576
"Otkriće naših"; "Vreme" br. 578
Nakon šokantnog bankrotstva švajcarski nacionalni avio-prevoznik vraća se u biznis, zahvaljujući velikom kreditu i udruživanju sa regionalnim prevoznikom Crossairom, s porukom da ništa neće biti kao pre, već mnogo bolje
Ako uzmemo u obzir da je prosečnu gradsku ulicu moguće preći u petnaestak koraka, onda prelazak na pogrešnom mestu čini da vas jedan korak od 1. februara košta otprilike sto dinara, pod uslovom da vas u prekršaju zatekne saobraćajac. Korak je još skuplji ako trčite (pravite manje koraka), ali je ipak najskuplje ako vas, umesto policajca, "uhvati" automobil. Za tri četvrtine saobraćajnih nesreća u kojima stradaju, pešaci takoče snose krivicu
Bivši član Komisije za pomilovanje pri predsedniku države Vladimir Iljušenko kaže da je pomilovanje neophodno u državi koja ima gotovo milion zatvorenika, od kojih je skoro svaki deseti oboleo od tuberkuloze, gde su uslovi izuzetno loši i gde hiljade ljudi sede na osnovu lažne optužbe
Na Bliskom istoku danas osim nasilja kao da nema nade ni za šta drugo. Svi međunarodni mirovni pokašaji su propali, a udaljenost strana u sukobu – čini se – mogla bi se meriti svetlosnim godinama. Ono što ne prestaje je spirala nasilja, odmazda za odmazdu
Ninoslav Živković i Dorian Ljeljak (Zadužbima Ilije Milosavljevića Kolarca)
Doktor Džekil i mister Hajd; koreograf: Vladimir Logunov; Narodno pozorište
(Stevan Pavlović, Istorija Balkana, Klio; Ričard Klog, Istorija Grčke novog doba, Klio)
Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi; Srpsko narodno pozorište iz Novog Sada; režija: Egon Savin; igraju: Boris Isaković, Jasna Đuričić, Predrag Ejdus
Deset dana zabadanja nosa u neki tuđi pakao, deset dana uveravanja da nismo najpatetičniji, da ima i od nas očajnijih, da i bogati plaču, da i na strogom Zapadu gladuju, da i na Dalekom istoku imaju krize identiteta, i – samo veoma retko – da nije sve izgubljeno
"U Beogradu se dosta toga promenilo za godinu dana, bilo bi teško nešto ovako zamisliti u prethodnom režimu. Ne samo zbog materijalnih nego i zbog, otvoreno govoreći, moralnih problema koji su bitni"
Filmovi Gospodar prstenova i Hari Poter postali su planetarni fenomen. On ne bi bio moguć da nije bilo snažne infrastrukture žanrovske književne fantastike koja se iz laguma supkulture i tzv. trivijalne književnosti još jednom na velika vrata vratila u književnu maticu
Savez komunista bio je avangarda radničke klase, Otpor je avangarda neradničke klase, jedine prave klase koju imamo
Zoran Đinđić, premijer Srbije, posle susreta s Karlom del Ponte u Njujorku (TANJUG)
U Novom je Sadu neki anonimni idiot srušio bistu Đure Jakšića; reakcije koje su usledile pokazale su kako izgleda kombinacija Gluposti kao kosmičke sile, banalnosti nacionalističke imaginacije i depresivne dubine panonskog blata...
Ukoliko se Crna Gora ponovo ne predomisli, oko 50.000 ljudi angažovanih u popisu stanovništva, moglo bi konačno da otkrije koliko Kineza ima u SRJ, ali teško da će podaci do kojih dođu pomoći u preciznom utvrđivanju razmera etničkog čišćenja koje se u protekloj deceniji odvijalo na prostoru bivše Jugoslavije
Sama okolnost da su telefonski razgovori Slobodana Miloševića bili snimani skoro tri godine već je dovoljno skandalozna za tadašnje – ali i sadašnje jer se nešto nisu mnogo menjali – rukovodioce službi bezbednosti
U Srbiji je tokom protekle decenije osnovano tridesetak privatnih firmi koje se otimaju za poslove uvoza–izvoza oružja. Teško da će ijedna komisija moći da utvrdi i konstatuje koliko je ko pokrao