Nuspojave
Predsedničke Golgote
Nikolićev mogući problem s Vučićem nije personalne, nego sistemske naravi: u sistemu koji se kuva i peče za Vučića, ima mesta samo za jednog autokratu
Nikolićev mogući problem s Vučićem nije personalne, nego sistemske naravi: u sistemu koji se kuva i peče za Vučića, ima mesta samo za jednog autokratu
"Vučić je naš veliki vođa koji nas uči radu na svom primeru. A taj primer nije baš nimalo ubedljiv. Naprotiv. On je petnaest godina držao banku u Skupštini, prodavao maglu, zagovarao rat i slavio ratne zločince, a sad se predstavlja kao veliki radnik, mučenik koji radi od jutra do sutra. Je l’ to govore drugi premijeri? Žale li se oni građanima da mnogo rade, da im je mnogo teško, da im svi prete, da ne spavaju, da ne kradu i da nemaju kad da jedu? Vučiću ne pada na pamet da se nas nimalo ne tiče sve to što se odnosi na njega lično. To je ta intimizacija koja je strašno autoritarna i iritantna. Pritom, on govori o radu da bi nam rekao kako smo svi mi neradnici i kako smo zato siromašni"
U oštroj konkurenciji poltrona u Vučićevoj vlasti Vulin se probio u prve redove, moglo bi se reći i na vodeću poziciju, čemu su verovatno doprineli staž koji je pekao kod Mire Marković i saveti Milorada Vučelića, iskusnog u tom poslu. Na sadašnjoj poziciji, Vulin izgovara ono što bi Vučić rado želeo, ali ne sme jer ga motre i sa strane, a kao nagrada stiže tapšanje po glavi poput izjave da je Vulin pametniji od njega
"Kao ljudsko biće koje živi u ovom društvu, nikad neću prestati da osećam strahotu kako zbog događaja samog tako i zbog interpretacije posle. Ako na ovom strašnom primeru ne naučimo da ne mogu živi da dele beščašće nad mrtvim ljudima, onda ne znam koliko nama treba nesreće kao društvu da bismo naučili da se to ne radi"
Svi nam, navodno, zavide zbog uspeha u oporavku privrede, ali šta se tačno krije iza cifara kojima se premijer hvali
Ne treba očekivati da sveci budu bezgrešni, na kraju, i oni su bili ljudi. Ali se nanovo otvara poznata dilema koja zaokuplja laičku javnost – kako može biti svetac onaj koji je ćutao pred zlom? Hana Arent je, pišući o papi Piju XII i njegovom odnosu prema Holokaustu, skovala termin guilt by silence – krivica zbog ćutanja. Da li neko sa takvom vrstom krivice, zatvaranja očiju pred patnjom, zaista treba da bude smernica vernih
Ukoliko nadležne pitate zašto ne postoji ugovor kojim se definiše ova investicija za "Beograd na vodi", koji deo sredstava u ceo posao unose grad i država, kako se deli profit, ko snosi rizike, onda bivate proglašeni za plaćenike tajkuna; ako pitate koliko košta izmeštanje autobuske i železničke stanice, neophodna infrastruktura i raščišćavanje terena, ko to plaća i kako su izabrana preduzeća koja to sprovode, onda ste ljubitelj trošnih udžerica i protiv modernizacije; ako ukažete na povrede zakona, lažiranje javnih rasprava, manipulacije izjavama stručnjaka, onda ste protiv napretka
Ratne i postratne traume nekadašnjih jugoslovenskih društava, medijska, forenzička, politička i moralna identifikacija i prezentacije ratnih zločina, analiza mehanizama njihovog negiranja i brisanja unutar aktuelnih tranzicijskih ideologija – ovim pitanjima se bavi izložba Vladimira Miladonovića koja se održava od 13. marta do 17. aprila u galeriji "Likovni susret" u Subotici
Projekat železničke stanice Prokop otišao je toliko daleko da, nažalost, ne možemo da kažemo "prešli smo se, jako smo se prešli". Na tom primeru studenti bi trebalo da uče kako ne treba da se radi. Međutim, ova priča je aktuelizovana projektom "Beograd na vodi"
Ko su nosioci srpskog izvoza koji je u 2014. zabeležio rekordne 14,84 milijarde dolara, kako će na izvoznike uticati nova monetarna politika Evropske centralne banke i može li neka kompanija da se približi Fijatu
"Kad kažemo ‘režim’, treba biti vrlo precizan: tu je reč o Aleksandru Vučiću i grupi ljudi oko njega. Nije reč čak ni o SNS-u, ni o vladi, nego o ljudima od kojih su neki možda vezani za SNS, dok neki nisu, ali su svi prijateljskim, kumovskim ili nekim drugim vezama vezani za Vučića"
Zabrinuti nad naraslom opasnošću od stigmatizacije lečenih od depresije, stručnjaci su gledali da u medijima što više naglase da je reč o jednom od najčešćih poremećaja, te da čak sam podatak o prethodnom tretmanu lečenja od depresije ne mora ništa da govori o psihičkom stanju osobe danas
Francuski i nemački istražitelji kao da više nemaju dileme: za samo 48 sati su utvrdili da je kopilot Džermanvingsovog aviona, navodno psihički poremećen, namerno srušio letelicu u Alpe. Još traje potraga za drugom crnom kutijom i za delovima tela 144 putnika i šest članova posade. U Nemačkoj se već razvila debata o tome kako ubuduće preduprediti ovakve tragedije
Astroturfing, kod nas poznat kao "botovanje", prisutan je još od antičkih vremena, bar ako je suditi prema Šekspirovoj interpretaciji: u drami "Julije Cezar" postoji scena u kojoj Kasije piše "pisma iz naroda" protiv Cezarove vlasti
Ustav i zakoni su jasni. Uz sumnje zašto se za račun privatnih investitora donosi lex specialis, kojih u Predlogu spomenutog zakona nema, nudi se odgovor samovoljno vladajućih: sve je to moguće, budući da je Vlada "ovaj projekat utvrdila kao projekat od posebnog značaja za Republiku Srbiju", kao i da je njime previdela da se za ekspropriranu nepokretnost određuje njena tržišna vrednost
Kako je grupa novosadskih dripaca i uzurpatora označila novinarku kao "agenta hrvatske obaveštajne službe", i šta nam to govori
Cinici tvrde da ima simbolike u tome što su ministar inostranih poslova Srbije Ivica Dačić i ministar odbrane Bratislav Gašić 18. marta, samo šest dana pre šesnaeste godišnjice početka bombardovanja SR Jugoslavije, potpisali tokom posete sedišta NATO a u Briselu Individualni partnerski akcioni plan (IPAP) o daljoj saradnji Srbije sa NATO alijansom. Oni koji nisu skloni simbolici kažu da je IPAP vlada Srbije usvojila 20. decembra 2014. godine, da saradnja traje odavno i da je IPAP samo jedan od oblika te saradnje (doduše, najviši oblik), i to u okviru programa Partnerstvo za mir, u kome je Srbija još od 2006. godine, a da Srbija ima brojne bolne godišnjice i bez 24. marta
Vlada Grčke traži više vremena da sprovede reforme koje bi pokrenule privredu, smanjile nezaposlenost i ublažile humanitarnu katastrofu. Uz to ne odustaje od ratne odštete za nacistička ubistva i razaranja u visini od više stotina milijardi evra
"Koliko je dugo trebalo da se probije stav Akademije nauka i Akademije arhitekata o ‘Beogradu na vodi’? Nije cenzura samo kada neko zove iz kabineta ovog ili onog i kaže: ‘Nemoj da objaviš, ili objavi.’ Cenzura je kada svetlo dana ne može da ugleda informacija koja je bitna za život građana, a koja dolazi iz neke ‘druge ruke’, a ne samo iz vladareve"
Nikad nisam učestvovao u politici kao organizovani deo bilo kakve opcije. Nisam to ni danas. A danas živimo u vremenu netolerancije, nerazumevanja, negacije demokratičnosti i prava na sopstveno mišljenje. To je zlo koje će definitivno da satre srpsku državu i srpski narod; to je u toku i to je recidiv
Za razliku od Velike Britanije, koja je većini kolonija dala nezavisnost zadržavši ih u Komonveltu, Francuzi i dalje drže nekoliko značajnih ostrva u Karipskom moru – Gvadelupe, Martinik, severnu polovinu St. Martina ili mondenski St. Barts
U zemljama Latinske Amerika raste animozitet prema SAD. Venecuela optužuje Vašington da joj sprema državni udar. Sa druge strane, predsednik SAD Barak Obama proglasio je Venecuelu "pretnjom po nacionalnu bezbednost". U Karakasu na pobedu Sirize u Grčkoj i na vrtoglav rast popularnosti Podemosa u Španiji gledaju kao na duh južnoameričke levice koji je počeo da kruži Evropom
Pitanje za budućnost je ko će tu doći da investira: nažalost, niko ozbiljan, neki avanturisti, neki kojima će se davati parcele... Meni to više liči na turski dvor, a ne na evropsku državu i vladavinu prava. Svašta se radi u raznim evropskim državama sa javnim parama, ali ovako nešto je tako grubo kršenje ljudskih prava da se čovek pita kako je to uopšte moguće i kako toliko dugo traje
Šta sve srpski premijer Aleksandar Vučić može da nauči od nekadašnjeg britanskog kolege Tonija Blera
Kad je reč o podršci Aleksandru Vučiću, nije ona tolika kako se obično misli. Reč je otprilike o četvrtini punoletnog građanstva. A zašto? Zato što je oko polovine građana razočarano i ne podržava nikoga. Ubijeni su u pojam i još nisu došli u ono stanje razdraženosti kada moraju da se angažuju protiv vlasti. A to će vreme doći, jer autoritarna, a nesposobna vlast nesumnjivo mora naposletku izazvati razjarenost građanstva
Medijska slika Srbije, i tu je naš osnovni problem, nije samo proizvod želje Aleksandra Vučića da javnost oblikuje prema svojim ubeđenjima. Ona je isto toliko i posledica demokratskog kapaciteta našeg društva nespremnog da se suoči uopšte sa idejom da nema društvenog progresa bez slobodnih medija i objektivne informacije. Ko misli drugačije, neka pogleda podatke o gledanosti ili čitanosti