
Zašto je važna sloboda govora
Zašto nam trebaju novinari i mediji? Zašto je njihova sloboda važna? Šta je cenzura? Zašto je opasno kad nema slobode govora?
Zašto nam trebaju novinari i mediji? Zašto je njihova sloboda važna? Šta je cenzura? Zašto je opasno kad nema slobode govora?
O glumici čiji je film zabranjen zbog scena u kojima je obnažena, koja se udavala šest puta i postala izumiteljka, izložba "Lady Bluetooth: Hedy Lamarr" u Jevrejskom muzeju u Beču
Slika proglašenja pobede Tomislava Nikolića na predsedničkim izborima u maju 2008. skoro da nema nikakve veze sa današnjom Srpskom naprednom strankom. Na primer, na njoj nema Gorana Veselinovića, Zorana Bašanovića, Darka Glišića, Nikole Petrovića, četvorice kumova kumova Aleksandra Vučića, ljudi koji su mu mnogo pomogli u životu i karijeri, a i on njima, razume se. Čak i oni koji su "otišli" od njega kao što je Zoran Bašanović, Bratislav Grubačić ili Aleksandar Nikolić, nisu ni u jednom trenutku istupili javno i govorili o svom odnosu ili nesuglasicama sa Vučićem. Izuzetak je bio samo Saša Mirković, ali je brzo uhapšen, procesuiran i ućutkan, čime je poslata jasna poruka svima koji bi možda pokušali da pređu "na drugu stranu"
Natalie Wood..., Beastie Boys Story i Circus of Books
Beogradski centar za bezbednosnu politiku (BCBP) objavio je spoljnopolitičku analizu pod nazivom "Maske su pale. Srbija u pandemiji geopolitike", čiji autori su Marko Drajić, Maja Bjeloš i Isidora Stakić. "Vreme" objavljuje izvode iz te analize
"Na moju odluku da odustanem od bojkota najviše su uticali navijači koji su u mojoj ulici pravili bakljadu, bacali topovske udare. Upadali su u stan penzionerke, dali joj paket ulja i brašna i sa njenog prozora bacali baklje na moju terasu. Ukoliko sad ne izađemo na izbore, šta je sledeće što će nam se desiti? Da uđu još i u naše spavaće sobe"
Vučićevi onlajn skupovi, najavljeni miting u žarištu korone – Vranju – izmenjena politika oglašavanja na velikim društvenim mrežama, uvode Srbiju u novu dimenziju predizborne kampanje u kojoj je zapravo sve isto kao u "realnom" svetu, samo nema fizičkog kontakta
Kako su reči, imena i pojmovi za koje se nekada verovalo da imaju precizno značenje tokom pandemije virusa korona dobile potpuno drugi smisao
Stotine lica i verovatno još hiljade njih pred ekranima i samo jedan čovek nasuprot njih, jedini koji govori. Nema pitanja, nema komentara, samo podrška i poslušnost. Stepen te dominacije u odnosu baca u drugi plan sadržaj govora
"Sada je sa ovih 100 evra potpuno eliminisana potreba da se ide po kućama, da se broje sigurni glasovi, da se nudi pelinkovac i ‘crvena’. I onda neko kaže da hoće na takve izbore. Zar zaista hoćete na izbore na kojima će svi bilbordi, ali bukvalno svi, od Horgoša do Vranja, biti njegovi? Na izbore na kojima će 97 odsto vremena na svim televizijama biti njegovo? Ona tri odsto podeliće trabant opozicija i oni koji pristanu na izbore. To je ono čemu težite? Njihov odgovor na to obično bude: bolje išta nego ništa. Nije tačno, često je bolje ništa od tog ponižavajućeg i bednog išta"
Dve odmetnute žene koje su priznale da su bile botovi vlasti, jedan haker i nekoliko ultradesničarskih organizacija čija je tačka preseka poslanik Vladimir Đukanović, dokazuju ono što smo slutili: vladajuća većina je ledeni breg, samo vrh se vidi iznad površine, dok je najopasniji i najubitačniji deo skriven u dubini
Ono o čemu zapravo govori 8 dana je raspad: društva, porodice, rođačkih, ljubavnih i ostalih veza i samopodrazumevanih lojalnosti u suočenju s bliskom perspektivom smrti i ništavila
Ako smo saglasni da živimo u eri silnih i manje ili više ubedljivih i neophodnih društvenih konstrukata, može biti da je i društvena borba između raznorodnih ideologija ponajviše ipak odraz i eho ličnih borbi koje bijemo sami sa sobom
Mnogi su pokušali da nam objasne kako je "dječak sa Sutle" postao "najveći sin naroda i narodnosti Jugoslavije". Deo tog uspeha i dalje je ostao tajna jer se očigledno radi o prirodnom talentu, ali je poprilično demistifikovana medijska i marketinška priča o Titu
"Televizija Pink je mesto sa koga se predsednik i vladini funkcioneri obraćaju građanima, na toj televiziji se saopštavaju najvažnije državne odluke i u redovnom, a tako je bilo i u vanrednom stanju"
Davić je bio jedan od onih reditelja i umetnika koji su imali talenat da među prvima prepoznaju ko je ili šta se krije iza senke. Instinktivno naslućujući velike društvene promene, Davić svoje dokumentarne filmove usmerava ka toj zloslutnoj senci u kojoj prepoznaje dvoglavu (nacional-socijalističku) aždaju
Mada ih u faktografskom smislu spaja tek hronološka bliskost po pitanju dolaska pred publiku, ova dva vrlo dobra filmska ostvarenja ipak stižu i do tačke zajedničkog sadržatelja; to je svakako ta podvojenost, taj prikaz višekrakih identiteta, od čega se ne može tek tako uteći
"Moj je utisak da je Srpska napredna stranka okupirala zdravstvo preko epidemije. Zamislite da u vreme neke nepogode zamolite neku bogatiju i moćniju državu da vam pomogne, a ona kaže: evo, šaljem svoju vojsku. Strana vojska uđe, pomogne vam sa nepogodom, vi srećni, a ne primećujete da ste istovremeno okupirani"
Da nikad nije ništa uradio u životu, da nije nikada snimio nijedan film, da nikada nije postao kultni reditelj, scenarista ili ekscentrični glumac s kraja 20. i početka 21. veka, da je, od svega, samo snimio poslednji kadar u svom najnovijem filmu, Kventin Tarantino bi zasluženo ušao u istoriju svetske kinematografije. I ostao besmrtan
Ćeba nije pripadao vremenu u kome je živio. Između dijela i riječi nije vidio razliku. Njegova etika uistinu je bila antička. A ipak, u tom vatrenom borcu za istinu i pravdu, koji se ni pred i ni pred čim nije sklanjao i povijao, kucalo je ogromno srce puno iskonske, dječje bezuvjetne dobrote i ljubavi
Dostojanstveno i dosledno čitanje Rotovog sada već klasičnog romana u fokusu mudro zadržava ono možda i najpipavije i najpotentnije – motiv stalnog i, sva je prilika, neizbežnog sukoba javnog i privatnog, neizostavno čeonog sudara moći i poriva za opstankom, po mogućstvu bez gubitka nekakvog privida ličnog dostojanstva
"Strah u pomoć priziva metafiziku. U ovom trenutku izgradio bih institut za proučavanje straha i načina distanciranja od njega. Još jednom bih ponovio: molim sve one koji upravljaju krizom da prestanu sa ratnom terminologijom. Mislim da ne tražim puno"
Najave da će karantinske mere biti olakšavane, avionske flote podignute, a hoteli otvoreni prate upozorenja o opasnosti da bi epidemija mogla da se povrati, kao što je, u nekoj meri, zimska turistička sezona pomogla da se epidemija proširi u Evropi. Broj turista u svetu, umesto 1,4 milijarde putnika u prošloj godini, ove godine bi mogao da se smanji na jednu milijardu
Onaj ko je ispisao grafit "kovid 1984" verovatno je u pravu: ovakvog socijalnog eksperimenta, sa tolikim stepenom kontrole ponašanja tolikog broja ljudi do sada nije bilo. Promena društva golim okom je vidljiva u masovnom nošenju zaštitnih maski koje silom prilikom izrastaju u modni detalj. Model je pozajmljen od pandemije 1918. godine
Ova dva filma spaja taj iskonski poriv za odmeravanjem snaga sa disproporcionalno znatno jačim neprijateljem: okrutnim državnim aparatom i/ili jednako rigidnim čuvarima sna o evropskoj kasi
"Probajte da zamislite neformalna romska naselja koja i pre korone nisu imala osnovne higijenske uslove. Sa pojavom virusa, pretnja po njihovo zdravlje je apsolutno povećana"
Prije ću se ja vratiti u Luang Prabang negoli u Dubrovnik. Jer takav je svijet. Ili bolje rečeno, takav je bio svijet i takav je u njemu bio Dubrovnik do prije nekoliko nedjelja. Odnosno do trenutka kada je u meni nestalo i zadnjih dvojbi u sablasnu prazninu ljubljanskih ulica