Lisica i ždral
Istina o meni
Prevodio je sa nemačkog, francuskog, jidiša, poljskog i svahilija. Prethodno bi našao nekoga ko je native speaker: "Daj mi, boga ti, prevedi ovo na ruski, da uporedim tvoju verziju sa mojim prevodom..."
Prevodio je sa nemačkog, francuskog, jidiša, poljskog i svahilija. Prethodno bi našao nekoga ko je native speaker: "Daj mi, boga ti, prevedi ovo na ruski, da uporedim tvoju verziju sa mojim prevodom..."
Boris Tadić, odgovarajući na novinarsko pitanje da li će Srbija u petak dobito predsednika parlamenta
Kako su se iz pritvora vadili Duća, Kum, Simovići, Budala i ostali zemunski umetnici, jer je nepraktično voditi poslove iz Centralnog zatvora; ko im je u tome pomagao, namerno ili iz gluposti; ko je koga izvaćario na kraju: Duća Legiju ili obrnuto; kako su se stvari početkom marta 2003. naglo i iznenada zgusnule, ko se u tome snašao, a ko nije i ostale zanimljivosti
Uvek obećam sebi da ovog puta neću pisati o Beogradu a onda me to uzme pod svoje i ja se pretvorim u učesnika i svedoka polifonije grada
Da li je stvarnost toliko odvratna da pozorišne provokacije više ne mogu šokirati čak ni dežurne moraliste
Ministarstvo kulture i medija Srbije je na prošlogodišnjem konkursu odlučilo da sufinansira devet igranih filmova. Njihovo snimanje trebalo je da počne do isteka jedne godine od raspisanog konkursa. Od tih devet filmova, do danas njih sedam nije ni počelo da se snima
Predstava Sabirni centar Narodnog pozorišta u Beogradu uvodi Dušana Kovačevića i formalno u red nacionalnih klasika, a predstava Profesionalac Teatra Vidy iz Lozane, koja skoro koincidira s beogradskom premijerom, predstavlja Kovačevića kao evropskog pisca
Na mestu na kojem je nekada bio Američki kulturni centar, u najstrožem centru Beograda, ubrzano se završavaju pripreme za otvaranje još jednog kulturnog centra – i to španskog. Institut "Servantes" počeće s radom polovinom sledećeg meseca
Na današnji dan pre 120 godina rođen je pisac, likovni kritičar, komunista Oto Bihalji, jedna od legendarnih ličnosti Pariza i Berlina 1930-tih. Bio je svedok pakla i ideala koji su obeležili XX. vek
Ako je suditi po dobroj muzici objavljenoj prošle godine, bila je ovo jedna od najintrospektivnijih godina do sada. Ili najintrovertnijih. Ili najintimističkijih. Kako god
Muzika više nema zadatak da u nama budi emocije – dovoljno je (i poželjno) da probudi samo ritam. I to ritam od kojeg ćemo da ožednimo i pojurimo ka šanku
Hapšenje Sadama Huseina u poslednjim danima godine na izmaku, vratilo je iračkog diktatora na svetsku medijsku scenu. Iako je i pre tog završnog čina njegove političke sudbine, najpre zbog kratkotrajnog rata, a potom duge okupacije i potere za njim, Husein nesumnjivo bio ličnost koji je najupečatljivije obeležio međunarodna zbivanja u 2003, lik tiranina transformisan u skrušenog zatočenika samo je potvrdio taj primat. U konkurenciji ostalih ličnosti, ne obavezno iz sveta politike, koje su tokom 2003 punile stupce i ekrane svetskih medija, "Vreme" se, po sopstvenom izboru, opredelilo još za ruskog predsednika Vladimira utina, njegovog domaćeg "konkurenta", oligarha Mihaila Hodorkovskog, novoizabranog guvernera Kalifornije Arnolda Švarcenegera i mančesterskog fudbalskog maga, jedinog lorda koji igra u "Realu", Devida Bekama
Ima bar dva objašnjenja za neodoljivu privlačnost filma koji nosi rogobatno ime Gospodar i komandant – Daleka strana sveta (Master and Commander – The far Side of the World). On je "avantura", najbolja od svih tj. pomorska. I, s obzirom na dominirajuću produkciju animiranih filmova koji se lažno predstavljaju kao igrani – razni matriksi, terminatori i tome slično pa nalik – nevidljivost specijalnih efekata i digitalnih intervencija u Gospodaru i komandantu zaista je neka vrsta metavirtuelnog dostignuća
Psiholozi koji su radili na proučavanju Sadamove ličnosti slažu se da je reč o egomanijaku, čiji narcizam ne dozvoljava da se pojavi tračak sućuti za žrtve koje je ostavio iza svoje vladavine duge skoro tri decenije. Izvori tvrde da Sadam nije ni trepnuo dok je gledao video-kasete sa snimcima mučenja zatvorenika u njegovim zatvorima. Te iste kasete njegova tajna policija slala je svojevremeno porodicama žrtava, tek da ih obavesti šta se dešava s njihovim najmilijima, ali i šta njih čeka ukoliko se drznu da mu se suprotstave