
Inicijative
Umetnici su se pokrenuli
Održan je BUNT, festival klasične muzike kakav kod nas još nikad nije održan
Održan je BUNT, festival klasične muzike kakav kod nas još nikad nije održan
"Disciplina kičme i danas poučava i služi onome čemu je od početka i služila – drugačijem poimanju rok izraza, samim tim i okruženja oko slušaoca, sveta koji je danas poprilično izmenjen... Toliko, da sad i Smoke On The Water zvuči kao alternativna pesma, a bila je nešto od čega je pank pobegao. U situaciji kad su i mejnstrim i alternativa jako loši, ovakva grupa kao da je previše apstraktna, pogotovo u zemlji u kojoj muzičke industrije realno nema. Međutim, za utehu je da je ona uvek i bila na takvoj poziciji. Onom koji ume i može ovo da čuje, Disciplina kičme je i dalje relevantna pojava, dok za sve ostale i dalje važi naslov prvog albuma ili pak Ako ti je glasno, hit sa albuma Uf!... Uskoro snimamo i nove hit pesme, tako da se izvinjavam, ali ova grupa planira još da bitiše"
Grupa građana objavila Crnu knjigu i targetirala dilere, policija veli da radi svoj pos’o, al’ da ne može sama, javnost drži da zmiju treba bilo kako, pa i ‘vako, a sistem, sistem funkcioniše
U jednom mestu u Kolumbiji, na lokalnim izborima, bio je samo jedan kandidat, ali je izgubio izbore, jer su svi glasači ubacili prazne listiće... Ali važno mi je da napomenem da Saramago nije mislio da je recept iz romana Ogled o lucidnosti pogodan za stvarni svet. On nije bio za bele listiće, za povlačenje građana iz izbornog procesa, nego je želeo da građani preuzmu inicijativu. To je parabola koja poručuje da ako partije brinu samo o sebi, a ne o običnim ljudima, onda ih treba prodrmati i tražiti pomene. Saramago je poštovao institucije političkih stranaka, ali samo onda ako one ne ignorišu interese građana
Pre dve godine meksički pisac Pako Inasio Taibo mi je rekao: "Vidiš, onaj ko kao mali čita Salgarija, taj nema šanse da kao odrastao glasa za Berluskonija." I dodao: "Ja sam postao levičar ne zbog Lenjina, nego zbog Sandokana." Shvatio sam da je u pravu. Ono čemu je Sandokan naučio mene – i mnoge Italijane – jeste da uvek budeš protiv svakog Džejmsa Bruka
Da li se nešto ipak pomera nabolje u nemačko-američkim odnosima, uprkos tome što je Angela Merkel uvređena zbog toga što su je prijatelji prisluškivali
"Moram da vam čestitam, ne može se ni zamisliti slika koja bi bolje pokazala odnos između dva rata", kaže profesor istorije Kristofer Klark, komentarišući decenijama zaboravljenu fotografiju na kojoj Adolf Hitler na svoj rođendan, 20. aprila 1941. godine, u vozu u kome je bio smešten njegov "Glavni štab Jugoistok", kod mesta Menihkirhen u Štajerskoj, posmatra tablu sa imenom Gavrila Principa odnetu iz Sarajeva, a koju je "Vreme" ekskluzivno objavilo u prethodnom broju
Država ne treba da mazi svoje mlade delinkvente, kaže za "Vreme" najoštriji nemački sudija za mlade Andreas Miler. Međutim, kriminolog Kristijan Pfajfer ove tvrdnje naziva "gomilom budalaština" i navodi da je delinkvencija u uzrastu od 14. do 21. godine rekordno niska
"Junak mog filma Živan donekle liči na junake 'Alana Forda', ali pošto je on ipak stvaran lik, sve što radi njemu dodaje neke mračne nijanse, u kojima ima težine, bola i tuge"
Pre tačno 130 godina, u jednoj priči Emilija Salgarija prvi put se pojavljuje Sandokanovo ime. U veku iza nas generacije čitalaca su uz Salgarija, Karla Maja i druge "plemenite lažove" formirali sliku sveta čija je osnova jednostavna – borba protiv nepravde i ugnjetavanja, za poštenje, čast, slobodu, opšte ljudske vrednosti koje su svuda iste, od Sandokanove Malezije do Vinetuove Amerike. Sto trideseti Sandokanov rođendan, kao i činjenica da je nedavno posthumno objavljen strip Sandokan Huga Prata, razlog su podsećanja na jednog od junaka naših detinjstava
Kako izgleda prva epizoda "Ravne gore"? Kamera Predraga Jočića vanserijski je dobra, takođe i još mnogo toga drugog, a Radoš Bajić nije bez razloga čovek koji ume da pravi serije rekordne gledanosti
Rasterećen slobodom odmetnika koji je brutalno rano osetio da više nema šta da izgubi, šunjao se kroz život kao greškom zaboravljeni junak iz nekog noir romana – sasvim svoj i okrenut duboko u sebe čak i onda kad se nalazio pod jarkom svetlošću reflektora: mrak koji je izbijao iz njega bio je jači od svakog svetla. Zbog toga je u svakom trenutku svog sedamdeset jednu godinu dugog života mogao da bude ono što bi mu se tog časa prohtelo: pogani cinik ili ranjivi romantik, unajmljeni hitmejker ili beskompromisni istraživač novih puteva umetničkog izraza; umeo je, crn kao Poov gavran, da gnevno ćuti godinama, a umeo je i da u Centru "Sava" na bis zajedno s razdraganom clap-your-hands publikom peva "Walk on the Wild Side" – da učini ljudima
"Kultura u Srbiji danas ima status romskog deteta u nezainteresovanoj hraniteljskoj porodici"
Tri dana po kapitulaciji Jugoslavije, 20. aprila 1941. godine Adolf Hitler je proslavio svoj 52. rođendan. Ceremonija je održana u specijalnom vozu u kome se nalazio "Firerov glavni štab Jugoistok" ("Führerhauptquartier Südost") iz koga je pratio napad na Jugoslaviju i Grčku, a koji je bio stacioniran na izlazu iz železničkog tunela kod mesta Menihkirhen u Štajerskoj, pedesetak kilometara od jugoslovenske granice. Među rođendanskim gostima, pored vojnog i partijskog vrha Nemačkog Rajha, bili su i grof Ćano, admiral Horti i bugarski kralj Boris "kao lešinari okupljeni oko trupla Jugoslavije", a proslava je počela koncertom održanim ispred voza. Tada je Hitleru uručen i prigodni rođendanski poklon, jedini ratni trofej iz raskomadane Jugoslavije – spomen-ploča Gavrilu Principu doneta iz okupiranog Sarajeva. Fotografiju uručenja ovog poklona načinio je njegov službeni fotograf, Hajnrih Hofman. Bez uzimanja u obzir ove fotografije, koju "Vreme" premijerno objavljuje, sve polemike i analize o početku Prvog svetskog rata, o istorijskoj težini Sarajevskog atentata, Mlade Bosne i Gavrila Principa, o karakteru jugoslovenske ideje, o Drugom svetskom ratu kao nastavku nezavršenog Prvog, više se ne mogu smatrati potpunim. Fotografija sama po sebi ima čudesnu i sugestivnu magiju, ali takva je i priča koja se oko nje ispreplela, a u kojoj se dotiču sudbine Ive Andrića i Kurta Valdhajma, Eve Braun i Rodoljuba Čolakovića, španskog kralja Alfonsa XIII i Murata Kusturice, Gavrila Principa i Adolfa Hitlera... Fotografija je po sebi rečita: Firer je bio srećan što mu je njegova vojska iz dela sveta koji nije vredan kostiju ni jednog jedinog pomeranijskog grenadira uspela da mu na dar donese jedinu stvar iz te ubijene zemlje koja mu nešto znači: ploču kojom su u Sarajevu odali počast Gavrilu Principu. Mrtvace treba pokopati, misli Hitler, a ova ploča koju su u Sarajevu podigli da slave svoju slobodu i nemačko poniženje sada je nadgrobna ploča njihovoj zemlji i njihovim snovima
U knjizi Balkan Comics Connections: Comics from the ex-YU Countries našlo se na okupu dvadeset tri crtača i pet scenarista sa prostora bivše Jugoslavije, koji strip scenu ovog prostora reprezentativno predstavljaju u svoj njenoj stilskoj i žanrovskoj šarolikosti
Dve devojčice su silovane. Jednu su besvesnu izbacili na minus pet stepeni na kućni trem. I pored neospornih dokaza, tužba za silovanje je zahvaljujući političkim vezama počinioca odbačena. Jedna devojčica pokušala je da se ubije, njena porodica izložena je nezamislivom šikaniranju... A onda su lokalne novine objavile čitavu priču i na scenu stupili Anonimusi
Smrt je prilika da se prisetimo nekadašnjih susreta sa pokojnikom. Jovanka Broz je prema meni uvek bila naglašeno ljubazna. Posmatrao sam je kao Titovu suprugu na prijemima, kao šarmantnu domaćicu u intimnijem krugu. Reći ću ovom prilikom šta sam ja video i čuo u prisustvu devojčice iz ličkog sela koja je upoznala careve i kraljeve, holivudske zvezde, postala jedna od prvih dama sveta – celog sveta, i Istoka i Zapada, ne samo njene Jugoslavije. Nagađanja, prepričavanja prepričanog, senzacionalna otkrića o odnosima u Titovom okruženju, prepustiću drugima
Predviđati budućnost sa pretenzijom da se ponudi naučna prognoza sasvim je nezahvalno, a o i te kako brojnim promašajima možemo dosta da naučimo iz prošlosti
Ključ uspeha celog serijala Jua Nesbea o inspektoru Hariju Huleu krije se u ličnosti glavnog junaka. Po mnogo čemu Hari je klasični romantičarski (anti)junak, autodestruktivac sa sopstvenim osebujnim sistemom vrednosti. Već od prvog romana, čim ga upoznamo, on je alkoholičar što je namerio da prestane da pije. Što se pušenja tiče, Hari puši ko Turčin, što se kaže, samo što od pušenja i ne planira da odustane
Vidim Naši baš o’zdo napadaju, Austrougari u plave, ‘oće li biti na rezedo, uniforme, nigde Tita, dok još nije bio Tito, uzmem pitam: Ima l’ ‘de Tita?
Jedan od najzanimljivijih umetničkih fenomena u Vojvodini jeste naivna umetnost koja je dala velika dela i velike umetnike
Evo gde smo: rokenrol je malopre bio lajt-motiv dečije ’Radosti Evrope’ (odrasli, još nismo dobili datum D za tu radost), a kad s radija naleti jedna balada B. Dugmeta – uključim SoundHound na svom ChuckBerry pametnjaković-telefonu, i on mi na displeju ispiše Here Comes The Flood Peter Gabriel.