
Pozorište
Hladnoća artizma
Britanska rediteljka Kejti Mičel postavila je u Kazinu, jednoj od tri kuće bečkog Burgteatra, Handkeovu autobiografsku pripovest Bezželjna nesreća. U njoj je pisac 1972. opisao zašto je ponosan na samoubistvo svoje majke
Britanska rediteljka Kejti Mičel postavila je u Kazinu, jednoj od tri kuće bečkog Burgteatra, Handkeovu autobiografsku pripovest Bezželjna nesreća. U njoj je pisac 1972. opisao zašto je ponosan na samoubistvo svoje majke
Sada bi trebalo napisati novi udžbenik novinarstva. Pravila koja smo mi učili i kojima smo poučavali druge, više ne postoje. Ranije smo učili kako da postavimo pitanje. Sada treba da naučiš kako da odgovaraš na pitanja. Jer, kako ti kreneš da ga pitaš, on kaže: "Da pitam ja vas..." Kao mantru moraš da ponavljaš ono "Ovde pitam ja, a ne vi". Iznenada se pojavila ideja da je novinar tu da sluša, a ne da pita. Ja nisam tu da slušam. Jesam, ako slušam odgovor na pitanje koje sam postavila
Dok diplomate uvežbavaju reprizu hladnog rata pričama o legalitetu i sankcijama, u senci Crnomorske flote Krim se odvaja od Ukrajine
Uspeh serije True Detective samo je deo trenda u američkoj televizijskoj i filmskoj industriji koji je teško ne primetiti. Naime, ono što su u Twin Peaksu bili misteriozni Kanađani i Indijanci u šumama na severnoj granici, za True Detective su bradati, krezavi frikovi iz močvare
Dva telefonska razgovora u razmaku od samo šest dana početkom marta u kojima su predsednici Barak Obama i Vladimir Putin oštro suprotstavili svoja viđenja ukrajinske krize dovoljan su znak da su odnosi dve supersile, iako nisu potpuno zahladneli, na najnižoj tački još od kraja osamdesetih. Bojazan od novog Hladnog rata pojačana je učestalom upotrebom uređaja, u popularnoj kulturi nazvanog "crveni telefon", koji, zapravo, nikada nije bio telefon, a nije bio ni crven
Nedavno je, u izdanju beogradske "Čarobne knjige", iz štampe izašla nova knjiga Teofila Pančića, Aleja Viktora Bubnja. Iz ovog izdanja prenosimo pogovor koji je napisao Dragan Velikić
Estetska presuda članova američke Akademije filmskih umetnosti i nauka veli da je najbolji film u prošloj godini 12 godina ropstva Stiva Mekvina, koji je, zanimljivo, u Srbiji premijerno prikazan samo nekoliko sati uoči dodele Oskara. Reč je o filmu pravljenom s namerom da bude veliki film na veliku temu. Najveći broj nominacija imali su Gravitacija i Američka prevara (oba po deset); prvi je osvojio sedam Oskara, potonji – niti jedan
"Pre desetak dana počela je da radi nova zgrada Kinoteke u Uzun Mirkovoj. Ja sam mogao ovu zgradu 1995. godine da zamažem, da napravim Potemkinovo selo i da pustim gledaoce. E, to nisam hteo. Jeste, rekonstrukcija je potrajala, ali sad na kraju karijere mogu mirno da odem iz Jugoslovenske kinoteke jer je misija u koju sam ušao 1992. godine, što se mene tiče, dovedena do kraja"
Kako su se građani jednog beogradskog naselja pobunili protiv izgradnje crkve umesto škole ili ambulante
Hrvatska prema Tesli danas ima ambivalentan odnos. Neosporno je da je on "domovine sin", kao što je, uglavnom, van dileme i to da je bio Srbin
Oni koji se razumeju u umetnost, zbog dosadnog i traljavog početka u kom se stilski mešaju babe i žabe, i zbog imbecilnog kraja, verovatno će o filmu Top je bio vreo da imaju lošu sliku. S pravom. Manje umetnički, a više emotivno osetljivu publiku verovatno će da dirne potresna priča. Emotivno neosetljivi će da crknu od dosade jer je reditelj, ubeđen kako tragedija i smeh ne idu zajedno, većinu crnog humora koji postoji u romanu iz ekranizacije izbacio. Oni kojih se roman i sarajevska tragedija tiču, biće ogorčeni što je u filmu "politički korektno" izbačena većina detalja koji ukazuju na odgovornost bošnjačke strane u bosanskom ratu... Beogradski poklonici kulta Mušana Topalovića Cace će, baš kao i njihove sarajevske "kolege", i pored svih ovih "korekcija", uključujući i pomenuto silovanje kraja priče i poente romana, nalaziti kako je film, ipak, "velikosrpski", što će reditelja dodatno učvrstiti u dirljivom uverenju da je "u pleksus" udario "lažne patriote", a ne braću Limijer... Ukratko, kol’ko ljudi, tol’ko ćudi...
Na ovogodišnjem, 42. po redu Festu, koji će se održati od 28. februara do 9. marta, biće prikazano sedamdesetak ostvarenja svetske kinematografije, svrstanih u devet programskih celina. Kao i svake godine, "Vreme" i ovoga puta donosi izbor filmova sa Festa koje ne bi trebalo da propustite
Savezni poslanik socijaldemokrata Sebastijan Edati naručivao je filmove sa golišavim dečacima. Zakon nije prekršio, ali je bio prinuđen da podnese ostavku. Baš kao i ministar unutrašnjih poslova Hans Peter Fridrih, zbog odavanja službene tajne u istom predmetu. Slučaj "Edati", kojim se nedeljama zabavlja čitava Nemačka, doveo je i vladajuću koaliciju u nezgodnu situaciju
Četiri meseca od paljenja baraka i protesta protiv smeštaja tražilaca azila u barake na obodu Obrenovca, ekipa nedeljnika "Vreme" posetila je hotel "Obrenovac", jedan od novih privremenih centara za smeštaj tražilaca azila u Srbiji
Mešanje pojmova socijalizma i hrišćanstva funkcioniše kad to rade Pit Siger ili Brus Springstin, jer to obema ideologijama daju lepu, poetsku notu koja govori o univerzalnoj ljubavi. Ali, politikolog Dačić nije ni hipik ni Jehovin svedok pa da mu oprostimo, već neko ko mora da ima temeljno znanje kad pravi ovakve komparacije
Ovoga puta revolucija u Kijevu nije bila narandžasta. U finišu tromesečnog sukoba poginule su 82 osobe, a oko 600 je ranjeno. Desni sektor kontroliše administrativni centar u Kijevu i poput boljševika u Petrogradu 1917. diktira tempo Privremenoj skupštini koju preuzima dosadašnja opozicija. Vlast se valja ulicama Kijeva, patroliraju naoružane grupe branilaca Majdana, gore partijska sedišta i traje napeto iščekivanje u luku od Harkova do Simferopolja na Krimu, od Vašingtona, preko Brisela do Moskve
U Burmi se vozi desnom stranom puta, iako svi automobili imaju volan s desne strane. Veruje se da je ta odluka doneta iznenada još 1970. godine pod uticajem jedaje – burmanskog spoja vračanja, astrologije i numerologije. Državni vrač je tada socijalističkom vođi rekao da će se tako odbraniti od opasnog napada s desnice. Takvih primera ima mnogo, u etnički rastrzanoj, siromašnoj zemlji koja kao da ne može da se oslobodi loše karme, u kojoj se generali prerušavaju u žene da bi se odbranili od proročanstva, po kome jedna žena dolazi da preuzme vlast
Ako je jeres citirati Ustav, ako je jeres citirati vrednosti koje su univerzalne a zalažemo se da budemo deo tog uređenog sveta, ne vidim kakav je problem kada se na primer zalažete za prava LGBT populacije ili poštovanje instituta presumpcije nevinosti jer u srpskom medijskom tabloidnom prostoru prvo ste osuđeni, pa idete na sud. Nažalost, to je tako i ja se protivim tome i niko me neće u tome sprečiti. I građani tako misle, kao i većina političara, iako ne smeju da kažu
Znam tu atmosferu. Poznajem je „po koraku". Po mantričnom batu izlizanih floskula i parola koje se besomučno ponavljaju. Po agresiji, kao i po magnetizmu kojim nepogrešivo privlači ono najgore sa čitavog društvenog i političkog spektra. Kao i po strahu koji širi uokolo. I po kukavičluku onih koji bi, iz nekog razloga, po funkciji ili po savesti, trebalo da reaguju
"Došli smo u situaciju u kojoj se pribojavam jednoumlja, ili vlasti koja neće imati pravu kontrolu. Opozicija je u potpunom kolapsu i mislim da će njihova kontrola biti minimalna. Ako mediji ne budu u stanju da vrše tu kontrolu, a vidim da nisu, jer svi manje-više pokazuju želju za nekom vrstom udvorištva, stvarno možemo da se pitamo šta će biti 17. marta"
Čak 87 odsto žena je nepismeno, samo 30 odsto devojčica ima pristup školama, žene umiru na porođaju na svakih 30 minuta, skoro 80 odsto žena je primorano na ugovoreni brak, prosečni životni vek žena iznosi 44 godine, 62 odsto žena iskusilo je fizičko i seksualno iživljavanje. A sva je prilika da će ženama u Avganistanu biti još gore
"Posle iskustva sa snimanja filma Marble Ass, Želimir Žilnik je za mene bio jedno od najvećih čuda koje sam imao prilike da vidim, večita inspiracija, obrazac da umetnik mora da bude spreman na sve, da nema stvari u životu koju ne može da izdrži. To je smisao i suština umetnosti. Davanjem takvog primera on kao čovek i kao umetnik ima validnost. Bez toga, sve je sviranje kurcu. Mislim tu i na sebe, istrajao sam trideset godina"
Skorsezeov Džordan Belfort u tumačenju Leonarda Dikaprija gledaocu je, kad se podvuče crta, naposletku ipak simpatičan. Među nekakvim apstraktno i neljudski pohlepnim ajkulama, Belfortu ljudskost daje upravo paroksizam njegovih poroka
"Posle raspada Jugoslavije neki narodi su definisali, organizovali i stabilizovali svoje države. Mi spadamo među one koji to nisu uradili. Srbija se pretvorila u zemlju koja uvozi pasulj i beli luk, a izvozi odlikovanja. Kafana ‘Šargan’ je šezdesetih godina bila ostrvo odbačenih na periferiji Beograda, a danas je cela Srbija postala kafana ‘Šargan’. Kafana puna poniženih ljudi bez perspektive i nade. Jedino je onaj periferijski politički aktivista Mile, u međuvremenu, verovatno postao ministar, ako ne i nešto veće od toga"
Reklo bi se da sam pobedio virus, ali mi nedostaje nekadašnja množina: bakterije, bacili, mikrobi, virusi...