Intervju – Dragan Jovanović, zamenik direktora TE Kostolac
Povratak na jalovište
"Mada naši rudari ne silaze 500 metara u jamu, rudarski posao na kopovima se radi 24 sata 365 dana u godini, a radnik oseća i kišu, i sunce i sneg, i mraz i blato"
"Mada naši rudari ne silaze 500 metara u jamu, rudarski posao na kopovima se radi 24 sata 365 dana u godini, a radnik oseća i kišu, i sunce i sneg, i mraz i blato"
"Kada mi govorimo o Kosovu i Metohiji mnogi misle da razmišljamo samo o prošlosti i mitovima. Kažu nam da se okrenemo budućnosti, ali pod tim podrazumevaju da treba da se odreknemo Kosova i Metohije. Tu viziju budućnosti ne prihvatam. Kada ja govorim o Kosovu i Metohiji, mislim na njegovu budućnost: zaposlene mlade ljude, imovinu koju koriste njeni vlasnici, razvijen elektroenergetski sistem i najveće rezerve lignita u jugoistočnoj Evropi, najznačajnije rezerve olova i cinka u regionu, planine sa desetinama hiljada turista. Govorim o Kosovu i Metohiji ne samo zbog prošlosti već još više zbog budućnosti, ne samo zbog teritorije već još više zbog ljudi čija bezbednost i ekonomski prosperitet predstavljaju izazov za celu Srbiju i međunarodnu zajednicu". To je u uvodu obimne knjige koju ovde predstavljamo napisao Nenad Popović, šef ekonomskog tima za KiM i jug Srbije. Radi se o obimnoj knjizi, 16 poglavlja i oko 500 stranica, knjizi koja predstavlja neku vrstu enciklopedijskog prikaza ekonomske situacije na Kosovu. "Vreme" se opredelilo da objavi izvode iz poglavlja koje se bavi privatizacijom na KiM. Čini nam se da je ovo poglavlje najbolji dokaz kako se iz nepravnih rešenja rađaju nepravične odluke i to na štetu svih građana Kosova.
Lovci na afere oko Vuka Hamovića, što svako malo iskrsavaju u gotovo svim zemljama Balkana, neodoljivo liče na pastira iz narodne priče koji na najmanji šum uzvikuje "Vuk, Vuk", na šta njegove kolege napuštaju svoje poslove i kreću u hajku, da bi se svaki put brzo pokazalo kako je sve to bila lažna uzbuna
Pre ekološke modernizacije koju je Elektroprivreda započela sa evropskim, a delom i srpskim novcem, svaki građanin Srbije je potrošnjom struje sedmično u proseku proizvodio između pet i deset kilograma pepela. I sav se prosipao na glave stanovnika obrenovačkih sela
Promene koje uvodimo osiguranik još ne vidi jer se ne može ništa uraditi bez opsežnih priprema i teško je očekivati da one i na terenu budu vidljive do 2011. godine
Nećemo se upuštati u špekulacije o tome koje stranke su istakle za koja su javna preduzeća "izrazito zainteresovane", do te mere da su spremne da rasture i samu koalicionu vladu ako im se ne udovolji. Ako novoj vladi doista nešto preti, to je upravo opasnost da će se ona raspasti na pitanju raspodele moći nad javnim preduzećima
Da li će posle sedamnaest godina čekanja i stalnog rasta potrošnje električne energije, u Srbiji zaista početi da se gradi nova termoelektrana? Ili ćemo dobiti blizance
Demokratska stranka neće kontrolisati sve ekonomske resore, ali rizik da neko od ostala dva koaliciona partnera ugrozi sprovođenje ekonomskog programa uprkos tome nije značajan. Najveći rizici koji mogu da ugroze sprovođenje ekonomskog programa nalaze se na političkoj strani. Ovo su najvažniji: sporazum oko šefa državne bezbednosti, saradnja sa Haškim tribunalom i rešenje konačnog statusa Kosova
"Pratili smo sumnjive tendere, ukazivali na nepravilnosti i podnosili prekršajne prijave, međutim prekršajni sudija nas je oglasio nenadležnim za to, čak i za prekršaje gde su kazne svega 100.000 dinara, što je ništa u odnosu na vrednost nabavke od 20 miliona. Čak ni simbolično neće da ih kazne. Šta je bilo sa svim ovim aferama? Ko je kažnjen zbog javnih nabavki ikada? Kad je izbila afera oko Aerodroma? Svi su saznali šta se dogodilo, i opet niko nije kažnjen. Kad dobijate poruku da možete da radite šta hoćete i da nećete snositi posledice, ona vas samo poziva da dok ste na funkciji iskoristite priliku"
Krađa javnih dobara u Srbiji ozbiljan je problem. Šteta od ovakvih krađa veća je od koristi koju lopovi ostvare. Nadležni kažu da nemaju nijedan primer zaštite iz zemalja zapadne Evrope, jer tamo ovaj problem ne postoji
Protest kosovskih Srba pred američkom ambasadom u Beogradu, stotine amandmana srpske pregovaračke delegacije u Beču, iščekivanje čarobne reči za status...
Tržište informacionih tehnologija u Srbiji trenutno se nalazi na nivou statističke greške jedne Nemačke. Kakvi su nam potencijali? Da li ćemo, i kada, uspeti da uhvatimo korak sa poodmaklim komšijama? Od ukupnog "kolača" Adriatik regije na Srbiju otpada skromnih deset odsto. Kada se tome dodaju prognoze po kojima ćemo tek 2014. dostići nivo razvoja tržišta Mađarske iz 2005, nameće se zaključak da je našem tržištu potreban "bum"
U javnosti je nejasna razlika između monopolskog položaja i njegove zloupotrebe. Prvo nije kažnjivo, a drugo se sankcioniše astronomskim novčanim kaznama. Praksa u svetu pokazuje da od 100 kontrolisanih koncentracija, 95 nisu problematične a da svega jedna ili dve mogu imati za posledicu ugrožavanje konkurencije. Ovdašnja novoosnovana antimonopolska komisija tvrdi da je neophodno uspostaviti što sveobuhvatniju kontrolu na tržištu. Ipak, statistički podaci ne ukazuju da je stanje alarmantno. Poslu kontrolisanja tržišta treba pristupiti odmerenije da, kako narod kaže, ne bi ćar pojeo vajdu
Šta bi čovek sa deset hiljada evra, izgrađenom ekološkom svešću i željom da investira u nove tehnologije, doživeo u realnosti kada bi u obnovljive izvore energije uložio te tri stvari? Koliko će trajati pribavljanje dozvola, izgradnja objekta i, što je vrlo važno, za koliko će se takva investicija isplatiti
Ne smemo zaboraviti da je reč o tržištu od 2,1 milion potrošača. Mogao bih reći da je to tržište zanimljivije i važnije za Srbiju od tržišta jedne Slovenije, na primer, da o Crnoj Gori i ne govorim. To tržište je nama zanimljivo posebno sa gledišta strukture naše privrede i strukture tražnje na njemu
Zakon o naftnoj industriji i penzioni zakon kao test vladajuće većine. Teškoće Vlade da ispuni preuzete obaveze iz dogovora sa MMF-om. Da li teški izazovi pomažu opstanak Koštuničine vlade
Kako je Srbija dospela u tranzicioni paradoks u kome su oni koji bi trebalo da budu gubitnici tranzicije – i loše partije, i radnici u lošim firmama i državni monopoli koji loše funkcionišu – postali dobitnici
U narednih godinu dana iz prerađivačkih kapaciteta preseliće se 17,5 miliona dolara državnog novca u privatne džepove – optužuje Vladu Srbije menadžment pančevačke rafinerije. Da li posle ministarske galantnosti možemo očekivati da srpski šeici cisternama zaposednu i državne naftne bušotine
Visoka javna potrošnja posledica je uverenja vlade da ekonomska (pogotovo fiskalna) politika na privredni rast ima veći uticaj nego restrukturisana privreda