
Pozorište – Kretanje i Čas kada nismo znali ništa jedni o drugima
Treniranje forme
Obe predstave se zasnivaju na tekstu koji je napisan da bi bio izveden (u pozorištu) a da pri tome ne mora da ima ništa od osobina i kvaliteta dramskog teksta
Obe predstave se zasnivaju na tekstu koji je napisan da bi bio izveden (u pozorištu) a da pri tome ne mora da ima ništa od osobina i kvaliteta dramskog teksta
"Potrebno je mnogo vremena da se postane mladi umetnik. Danas sam mlađi nego kada sam imao trideset ili četrdeset godina. Sa trideset sam bio mator čovek – bio sam veoma ozbiljan jer sam želeo da budem ozbiljno shvaćen kao umetnik; to je ono što čovek želi kad ima trideset godina. Kada imate šezdeset godina kao što ja sada imam, vaše ambicije se više ne vezuju za spoljni svet"
Bilo to za nekoga paradoksalno ili ne, i aduti i slabosti ove predstave samo podvlače činjenicu koju smo danas neretko skloni da zaboravimo ili bar potcenimo: dramski je tekst i dalje centralna polazna, prolazna i uvirna tačka mogućeg dobrog pozorišta
Nova scenska forma nastala iz želje da se dramska radnja učini tečnom poput muzike, a da se pozorišnim događajima obezbedi uzbudljivost i energija koncerata
Životna stvarnost i kosovski mit stalno se kroz našu istoriju bore, ali jedno bez drugog ne mogu. Bez topline svakodnevnog života nije moguće izdržati ledenu lepotu šapata o junaštvu, žrtvi, izdaji, ljubavi i slobodi, koji se kroz vekove prenosi. Bez mita, pak, život i njegova udobnost postaju sami sebi svrha, tupo obitavanje u organskom lancu promena san – budnost, sitost – glad, život – smrt
Olga Dimitrijević i Vladimir Aleksić teren predstave markiraju kao sveden, kao jednu veliku razvalinu na kojoj se nalazimo posle sveg užasa koji je prošao jugoslovenskim prostorom, kojim se niko nije posvećeno bavio nakon ratova
Sa Rašom Todosijevićem i Marinelom Kožulj, razgovor povodom najnovijeg uspeha u njegovoj karijeri, o svemu i svačemu, a najviše o umetniku i umetnosti u Srbiji
Više para neće obavezno pomoći da naše pozorište bude bolje, nego nekako obrnuto – ako bude bolje, imaće više para. Ima tako mnogo toga što bi se dalo uraditi i bez države, a nekada i uprkos njoj
Poslednjih desetleća kad igraju naši klubovi, potežu se, uoči utakmice, priče o budžetu. Kao grafikoni i kao žalopojke, pa koliki je budžet Bešiktaša, Olimpijakosa, Ludogoreca... A koliki je Partizanov budžet u odnosu na Mladost iz Lučana? Ma, boli me kurac za budžet. Koliki je bio budžet Nemaca, Nijemaca na Sutjesci, pa su partizani probili fašistički obruč. Uzleteli uz jednu liticu, u jurišu na koji su svi krenuli: i kuvari, i konjovoci, i ekonomi, i bolničari, i proleteri, i intendanti, i ranjenici, i bombaši, i kuriri, i mitraljesci, i sveštenici, i španski borci, i kraljevi oficiri, i komesari, i komandanti. Pozdrav partizanskom Šibeniku
"Kada čovek sebi i svom okruženju napravi toliki haos koliki je Ana Karenjina napravila, to je uvek iz neznanja, tačnije iz nedostatka samospoznaje. Da bi neko bio toliko autodestruktivan i destruktivan za svoje okruženje, mora da postoji neka nesvest"
Mess jeste jedno od najprirodnijih mesta u Evropi na kojem se može odvijati pozorišni i ljudski dijalog jer je Sarajevo grad tri različita kulturna obrasca, tri Abrahamove vere, koje se dobro i rafinirano znaju i koje vekovima žive bratski, dakle, u preplitanju harmonije i nesaglasja
Festival će od 6. do 19. oktobra predstaviti svoje aktuelno ruho i pokušati da pomiri slušaoce stare i najnovije generacije, kao i ljubitelje različitih umetničkih muzičkih žanrova poput klasike i džeza
Zanimljivo je da je na festivalu koji u svom naslovu zagovara nove tendencije pobedila predstava koja je naizgled klasična. Međutim, reč je o predstavi koja koristi iskustva pozne avangarde kako bi iskazala novu osećajnost
"Prva Bitef Polifonija bavila se zlom koje donosi nasilje. Bio je to velik izazov jer su istine koje pozorište takvim predstavama otkriva važne zbog živog i snažnog prikazivanja odnosa između onih koji vrše nasilje i onih nad kojima se nasilje vrši. Proces našeg rada bazirao se na ličnim pričama mladih učesnika"
Prvi deo festivala protekao je u znaku preispitivanja zajednice, pitanja odgovornosti članova zajednice za nasilje koje se vrši u zajednici i u ime zajednice, i različitih pristupa uključivanju publike u teatarski čin
Premda burleska, predstava Blerte i Jetona Neziraja od samog početka za cilj ima da grublje i jače osvesti publiku, istovremeno joj lupajući šamare i upućujući joj pokoji udarac u pleksus
"Kada radim projekat, ljudi sa kojima sarađujem kažu: ja bih uradio nešto drugo, a ja bih, opet, da vratim na prvo. Zato ponekad moram da manipulišem, jer stvari ne funkcionišu, pravi se haos. Ja sam veliki fan propagande i manipulacije i volim da budem emocionalno manipulisan od strane umetničkog dela. Ali politika je u suštini ispiranje mozga"
"To je napor pojedinca da preživi. Ogroman napor koji je postao neljudski. Neljudski zahtevi se postavljaju pred čoveka. To više nije humano. Ta predstava je to! Taj zahtev okoline i od samog sebe, da čovek mora da napreduje, da ima novac, da se širi na spolja u svakom smislu. Tom širenju nema kraja"
Ovo nije tekst protiv izbora Ivane Vujić za upravnicu Narodnog pozorišta u Beogradu. Ovo je samo mali prilog činjenici da nismo glupi a ni ludi
"Umetnička igra se doživljava kao usputni projekat. Razlog ovako lošoj situaciji u srpskom baletu je nemanje strategije, nema planiranja. To je naš najveći minus"
Iako režim neprestano govori kako samostalno odlučuje, ne sluša nikoga i da za razliku od svih drugih ne ide u ambasade po savete, stvarnost je drugačija: ništa se ne odlučuje bez savetovanja sa ambasadama velikih sila. Srbija je, naprosto, država ograničenog suvereniteta. Kako su se u sve ovo uklapali ambasadori Rusije i Sjedinjenih Američkih Država
Serijal "Teatrologike", snimljen nakon devet pokušaja da se zatvori finansijska konstrukcija, ostaje u RTS-ovoj arhivi kao deo velikog dokumentarnog bogatstva, kao zbirka emisija o izuzetnim umetnicima
"Nisam naivan, idealista: ne mislim da ovakav ili bilo koji drugi teatar može da realno, korenito menja društvo, ali verujem da može da bude laboratorija humanijih odnosa, da nas vrati nama samima, navede da se gledamo, dodirujemo, razvijamo međusobno poverenje, ostvarujemo suštinsku razmenu i gradimo zajedništvo"
Iz Brehta, iz levice, iz avangarde, iz pobune i nepristajanja, bivajući ravnopravnim saradnikom najboljih, stasala je ta duhovna statura koja se više nikada neće moći podriti, prozliti, ukvariti, podati i prodati
"Na sceni ništa ne možete da sakrijete, a pre svega ne smete da lažete jer je to odmah vidljivo, i u tom smislu pozorište je najdemokratskija moguća institucija na svetu. U politici je sve suprotno. Tu nikada ne znate šta su čiji motivi"
Fokusirano na žene i na pobunu, ovogodišnje Pozorje je bilo najjače tamo gde se tog fokusa držalo, a najslabije tamo gde ga je izneveravalo ili ga – još gore – lažiralo
Osim predstava na kakve nismo navikli, prvi FAS je pokrenuo bitna pitanja o odnosu države i kulture za njenu decu, ali i ukazao na odgovore