Dokumenti

21.februar 2007. Redakcija Vremena

Nema vize za Anu Frank

Pronađen dosije koji dopunjava priču o najslavnijoj devojčici, žrtvi holokausta, ali i o američkoj politici za vreme Drugog svetskog rata i lavirintima njene birokratije

Knjige

21.februar 2007. Teofil Pančić

Ahmed među đavolima

Nove knjige dvojice starih majstora američke literature hvataju se u koštac sa pojmom i smislom "američkosti" u današnjem svetu, u sendviču između islamističke i bušovske destruktivnosti

Preispitivanja

21.februar 2007. Redakcija Vremena

Stvarne žrtve

"Nalazimo se pred čudnom pojavom: ukoliko jedna osoba 'tvrdi' da je veći broj njenih sunarodnika ubijeno – utoliko ta osoba ima veće zasluge i smatra se većim nacionalistom. Drugim rečima, da li je jedna osoba ‘izdajnik’ svog naroda ako ne ‘nalazi’ da je bilo toliko žrtava kako se to na svim stranama tvrdi?" Ove redove ispisao je Bogoljub Kočović u knjizi "Sahrana jednog mita – žrtve Drugog svetskog rata" u Jugoslaviji (Otkrovenje, Beograd, 2005) čije izvode na sugestiju i uz dozvolu priređivača londonskog izdanja Desimira Tošića prenosimo u ovom broju "Vremena". Dr Bogoljub Kočović je po obrazovanju pravnik, doktor prava u Parizu posle rata, potom naučni saradnik u Francuskoj, a potom je u Sjedinjenim Državama i u Francuskoj prešao na ekonomske studije, posebno na statistiku... Prvo izdanje ove knjige izašlo je u Londonu 1985. U njoj je tada izrečena opomena da "kod izvesnih preovlađuje još uvek ideja... da međunacionalni obračuni nisu završeni, odnosno koji žele, ako im se prilika ukaže, da se ‘svete’, da ‘nastave’ sa građanskim ratom...". Na knjigu nije bilo reakcija nekoliko godina, a onda je izbio rat. Po njegovom okončanju, licitacijama o starim žrtvama dodate su licitacije o novim...

Intervju – Dragoljub Mićunović

21.februar 2007. Aleksandar Ćirić

Delirijum suvereniteta

"Razumljivo je što Ujedinjene nacije oklevaju da se na Kosovu igraju politike svršenog čina, jer to onda dobija šire razmere u međunarodnim odnosima"

Filmski festival - Berlinale 2007 (8–18. februar)

14.februar 2007. Dubravka Vojvodić

O duši i ostalom

Film vodećeg južnokorejskog reditelja Parka Čan-voka Ja sam kiborg i to je OK, sigurno je najbolji film prve polovine ovogodišnjeg Berlinala

Komšiluk – novi hrvatski roman

07.februar 2007. Teofil Pančić

Adrenalinski duet

FAK je dao zamajac novoj hrvatskoj prozi, no njega odavno nema, a tamošnja produkcija nikako ne posustaje

36. Filmski festival u Roterdamu (24. januar – 4. februar, 2007)

07.februar 2007. Dubravka Vojvodić

Tigrice i tigrovi

Filmski festival u Roterdamu otkriva nove autore, podstiče nove i drugačije filmske pristupe, a ove godine je u konkurenciji prikazano 15 filmova. Od prve tri nagrade festivala, dve su otišle u ruke ženskih autora

Lisica i ždral

07.februar 2007. Ljubomir Živkov

Muzika miliona

Ako je i najdugovečniji stanovnik planete umro, čemu da se nadamo mi koji nemamo nikakav rekorderski potencijal

Vreme uspeha

07.februar 2007. Redakcija Vremena

Biznis

Stopa poreza na dobit preduzeća u Srbiji iznosi deset odsto, u Mađarskoj 16, Poljskoj 19, Bugarskoj 19,5, Hrvatskoj 20, i u Češkoj 28 odsto

Nuspojave

07.februar 2007. Teofil Pančić

Očevi i oci

Valja se povremeno iznova osvrnuti na "trinaest apostola" osnivača Demokratske stranke i videti šta se s njima u međuvremenu zbiva, jer nam to govori mnogo o onome u čemu živimo

Regionalna tužilačka suradnja

07.februar 2007. Tatjana Tagirov

Pravda za „mirne susede“

Ipak se kreće, zaključak je nakon skupa kojim je u Beogradu obeležena dvogodišnjica potpisivanja međudržavnih sporazuma, Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine o saradnji tužilaštava u rešavanju teških krivičnih dela, posebno ratnih zločina

Od Karingtona do Ahtisarija

Raspadanje do Kosova

Kada su točkovi specijalnog aviona Pitera Karingtona dodirnuli pistu surčinskog aerodroma davne 1991, niko nije pomišljao da će se poslednji izdanak na porodičnom stablu međunarodnih pregovarača za bivšu Jugoslaviju pojaviti tek nakon petnaest godina. Naravno, još tada je bilo jasno da britanski diplomata neće odvratiti južnoslovenske narode od namere da se ubijaju zbog šake zemlje, ali se i gajila neka tajna nada u razum, ekonomski interes, Zapad, čudo, proviđenje, svevišnjeg, Peruna... ili nešto treće, što vremešnom lordu ne bi donelo nastavljače. Sa perspektivom koja se otvara u suton događaja postaje jasno da je to bila samo jedna u nizu pokopanih iluzija, i da je Marti Ahtisari tek sada došao da se oprosti u ime svetskih posrednika koji su se, sa više ili manje dobre volje, starali o Balkanu. Neki su se nakon toga povukli sa javne scene, drugi više nisu među živima, treći brinu o humanitarnim problemima i dalekim narodima, ali je iza njih ostala hrpa planova i skica za rešenje balkanske krize