
Desničarska internacionala
Ima neka tajna veza
U odnosu na Ilju Gorjačova i "Ruski Obraz", domaći Obrazovci deluju kao miroljubiva skupina dobrih đaka, željnih da pomognu bližnjem i doprinesu bratstvu među narodima
U odnosu na Ilju Gorjačova i "Ruski Obraz", domaći Obrazovci deluju kao miroljubiva skupina dobrih đaka, željnih da pomognu bližnjem i doprinesu bratstvu među narodima
Ivica Dačić, predsednik Vlade Srbije ("Blic")
"Svet bi svakako bio bolje mesto kad bismo malo više vodili računa jedni o drugima, to je svakom jasno. Kad osnova politike ne bi bila pohlepa, nego istinska briga za ljude, imali bismo manje problema – onda bi svako vodio računa o svom ponašanju, jer bi znao da neko negde brine o njemu, i ne bismo morali da imamo policiju, niti vladu, a posebno ne političare koji nas sistematski i namerno stalno lažu. S obzirom na to kako se politika danas vodi, teško je razlikovati jednog lažova od drugog – svi su oni deo istog, kako volim da kažem – shitstema"
Kao kompliment doživljavam izjavu Vesne Pešić da se "strašno iznenadi" kad pročita "Vreme". Ja, na primer, imam drugi problem: ništa me u srpskim medijima ne može iznenaditi; sve na isti kalup napravljeno dodvoravanje najnovijoj srpskoj političkoj misli
"Gotovo u svakoj epizodi Kena Parkera imate najrazličitije reference na književnost, film, slikarstvo... Pokušavali smo da u strip ubacimo sve ono što nam je u to vreme bilo na pameti, kako bismo čitaoca podstakli na dodatno istraživanje oblasti iz kojih smo mi crpli svoja nadahnuća i uvide, zatim da skrenemo pažnju i na socijalne i političke probleme, ali pre svega – da ispričamo priču. Moj crtež je uvek bio u službi priče"
"To je i povratak onog osećaja iz detinjstva da ste, kada pređete granice republika, i dalje u svojoj domovini. Domovina je tamo gde razumete tuđe reči i misli. Programeri moraju jedni druge jako dobro da razumeju"
Besplatni saveti kako da bližnjima koje niste dugo videli zasigurno otrujete susret i čitav taj dan ili veče
Dragan Marković Palma, lider JS-a i gradonačelnik Jagodine ("Blic")
Odjednom, odnekud je zalajao njemački ker. Bilo je jasno da je naš položaj otkriven. Nismo smjeli da čekamo noć, morali smo odmah preći na drugu stranu Sutjeske. Onih osam "breda" je otvorilo vatru po Nijemcima na Tjentištu. Bitka je bila jeziva... Sjećam se, prvi sam zagazio Sutjesku
Nemci su na Sutjesci imali oko hiljadu mrtvih, partizani sedam i po hiljada – i pobedili. Komanda Druga čete Trećeg bataljona Četvrte crnogorske proleterske brigade poslala je svoju poslednju poruku Vrhovnom štabu: "Dogod budete čuli na Ljubinom Grobu pucanje naših pušaka, Nijemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu nema više živih proletera." Proleteri su izginuli. Nemci nisu prošli. Partizani su probili obruč
"Moj filmski stil je mešavina tragičnog i komičnog, humora i užasa. Valjda je to deo mene; biće da sam i sam takav... Uzgred, mislim da je smeh oblik jaukanja. Čovek se ne smeje nečemu što ga ne dotiče; i obratno: smešno mu je ono što ga boli, ma koliko, inače, bilo krvavo" "Deo šezdesetosmaša je postao vlast: Bil Klinton, Joška Fišer... O našim šezdesetosmašima-kolaborantima, koji su se utopili upravo u ono protiv čega su se borili ‘68, da i ne govorim. A mi ostali? Naša jedina krivica je što smo – izgubili... Da, mi smo gubitnici"
Da li su četiri ubistva, jedno hapšenje i najava povratka Luke Bojovića u Srbiju povezani? Da li iza svega stoji neki novi klan koji likvidacijama konkurenata pravi sebi prostor? Ministar unutrašnjih poslova odavno se slabo bavi svojim poslom. Možda je to ukapirao još neko
Amfilohije Radović, mitropolit crnogorsko-primorski, na uskršnjoj liturgiji u Podgorici rekao da se moli da Bog podari dobro svima (B92)
Nije tačno da nemamo radnički klasu: to je ona klasa koja drugog maja na Košutnjaku čisti, kupi i odnosi razvaline i otpatke neradničkog pira
Dolaskom novog generalnog sponzora – energetskog giganta Gasprom – regionalna liga SEHA dobija finansijsku stabilnost i ulazi u evropski rukometni vrh kada je reč o kvalitetu takmičenja
"Ponosan sam što nas kriza nije omela u planovima, već je učinila da učvrstimo svoju lidersku poziciju na polju distribucije i da postanemo relevantan faktor u oblasti pružanja logističkih usluga"
Predstava Gospođica u režiji Gorčina Stojanovića na sceni JDP-a je dosadna, a teško je reći je li dosadnija onima koji su čitali ili onima koji eventualno nisu čitali Andrićev roman. Sve deluje kao sirotinjski provincijski igrokaz, rečnikom Audicije kazano: dva monologa i recitacija
Tomislav Nikolić, predsednik Srbije, na prijemu povodom Dana Vojske ("Alo")
"Pre mnogo godina prvi smo uveli neke odluke koje su tek sada aktuelne i postepeno su se stvari kretale uzlaznom linijom. Uz pomoć hrabrosti, božje volje i sreće ostvarili smo sve što smo zamislili", rekao je Veroljub Stevanović
Kako su svirali, a kako pevali ljudi koji zarađuju na beogradskim ulicama, kako se klasifikuju po futrolama instrumenata, zašto su dominirali rok, bluz i klasika i šta će o svemu reći stručni žiri
"Ako je Aleksandar Vučić koordinator službi bezbednosti, ko je odgovoran za eksploziju nasilja u našem svakodnevnom životu? Ako upravlja radom Saveta za nacionalnu bezbednost, ko je odgovoran za haos u tim službama? Za haos u policiji? U kojoj to zemlji komandant Žandarmerije polemiše sa tabloidima preko Fejsbuka? U kojoj to zemlji pitanje direktora policije postaje pitanje života i smrti, opstanka vlade, kao što je bilo ovde kod nas? U kojoj zemlji se prebijaju vodeći političari? Zašto Vučić ćuti o događajima u Segedinu?"
Sto jada (Novosti, Beograd, 2013) je naslov nove knjige Emira Kusturice. Nakon velikog uspeha autobiografije Smrt je neprovjerena glasina, slavni režiser je napisao knjigu priča. Četiri priče (od ukupno šest) kao da čine konture labavog romana koji izvire sa margina Kusturičinog životopisa, ali dve, možda najbolje, deo su nekog drukčijeg i neobičnijeg književnog sveta
Ima nešto zajedničko kod svih koji su zauvek izgubili zemlju ili mesto u kome su rođeni. Nije to samo žal za detinjstvom i zlatnom mladošću, kada je svakome trava bila zelenija i sve nevinije i lepše. Više je neka obogaljenost duše, osećanje da njen nedostajući komad boli kao da još postoji, mada se zna da ga više nema ili da se nepovratno promenio