
Predubeđenje
Koji si znak?
Asocijacije na horoskop su zabava, šarena laža, šarlatanstvo. Retko ko će pomisliti – nauka, zato što se kod nas astrologija ne izučava. Grupa naših astrologa pokušava to da promeni
Asocijacije na horoskop su zabava, šarena laža, šarlatanstvo. Retko ko će pomisliti – nauka, zato što se kod nas astrologija ne izučava. Grupa naših astrologa pokušava to da promeni
"Od 2012. u Beogradu više ne postoji javni interes, on je mrtav. Postoji samo razularena vlast, despotizam koji se vidi u svim sferama života. I možda su ova moja profesija i urbanizam to najogoljenije pokazali"
U Beogradu se gradi konfuzno, probijaju se svi rokovi i budžeti, kvalitet izgrađenog je upitan. Pritom se ne vodi računa o potrebama Beograđana, ali zato novogodišnja rasveta ume da zablista još u ranu jesen. Bilo da se radi o muzičkoj fontani ili gondoli koja treba da se zanjiše između Kalemegdana i parka na Ušću, pod komandnom palicom zamenika raznih gradonačelnika Gorana Vesića u Beogradu je zavladala parada rasipništva i kiča
Poseban problem je to što bi razvoj mobilnih telekomunikacija bio sporiji i skuplji, ako se sporazum iz Vašingtona bude sprovodio onako kako se sada tumači. A to znači da se ne nabavlja oprema kineskih kompanija koje su trenutno superiorne i kvalitetom i cenom, po mišljenju većine analitičara u svetu. Naravno, račun na kraju plaća krajnji korisnik, a to smo svi mi
"Tempo pregovaračkog procesa je određen interesima dveju pregovaračkih strana i utisak je da se obema stranama ne žuri. Čini se da Srbija nije sigurna da li uopšte želi da prihvati sve obaveze koje proističu iz pregovora o članstvu kalkulišući da bi ‘troškovi’ – funkcionalna demokratija, vladavina prava, normalizacija odnosa sa Prištinom, razni aranžmani sa drugim partnerima – mogli da budu previsoki za vladajuću elitu. S druge strane, ni u EU nema preteranog entuzijazma da se ovaj proces ubrza"
O balkanskom opusu reditelja Olivera Frljića, čije predstave istražuju niske istine ovdašnje sredine
Vidi se da je publika željna direktnog susreta sa glumcima, sa pozorištem, vidi se da publika želi svoj civilni život nazad
Kampanja DPS-a se suštinski nije mnogo razlikovala od prethodne, lista "Za budućnost Crne Gore" najradikalnije je promenila svoj nastup na izborima, dok su demokrate opuštenim pristupom vešto iskoristile taktiku od vrata do vrata. Ipak, lista "Crno na bijelo" najveće je iznenađenje ovih izbora, a njen lider Dritan Abazović verovatno je najsimpatičnije lice na političkoj sceni Crne Gore
Kinezi su navikli na monsun. Hrana se kvari, odeću prekrije plesan. U kineskom jeziku reč "plesan" izgovara se isto kao "šljiva". Zato Kinezi za monsunske kiše koriste lepši, literarni naziv: "šljivine kiše". Iskustvo ih uči da posle monsuna sledi dobar rod šljive
Ovde ni "kusturice", a kamoli "markovići", više ne odlučuju ni o čemu niti ih se za bilo šta uistinu pita, država je doslovno kidnapovana i sve njene institucije stavljene pod blokadu, a društvo zamrznuto u najvećoj mogućoj meri
O dva "metafilmska" filma nastala na razvalinama svojevremene propasti dva filma koji su bili predodređeni za veliki uspeh – ili obrnuto
"Pogledajte spomenike u Rimu, gradu prebogate istorije i tradicije – niti jedan nema 23 metra, ni približno. Najveći vajari i umetnici znaju da spomenici treba da budu što bliži ljudima, da ga oni mogu sagledati, osetiti, da mogu ostvariti komunikaciju sa njima i osetiti karakter"
Omladina je bila zadojena rokenrol fenserajem, ređali su se koncerti ko na traci, Sisters of Mercy, Strenglers, Godfathers, The Fall, Mission, Tina Turner, Motorhead, pa malo do Zagreba na Bouvija i Ramonse, duvkica, zezanje-smejanje, a oko nas veseli plamičak počinje da se širi, balvan revolucije iza ćoška, Vuk, Šešelj i Mirko Jović u Pazovi. Beograd je bio u tihom previranju po rubovima društva koje gubi kompas
Umesto omaža za stotu godišnjicu rođenja Sergija Lukača (1920–2004), pedagoga, autora i urednika, koji je obeležio uspon našeg novinarstva šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih, ovde prenosimo u celini njegovo sećanje na vlastitu mladost u Mostaru, poput nekog prizivanja feniksa, napisano u trenutku kada je grad njegove mladosti još nosio sveže ožiljke još jednog rata i razaranja
Bio je žestoki protivnik Vojislava Koštunice, da bi mu postao podjednako blizak čim je ovaj postao predsednik SR Jugoslavije. Nije izlazio iz kabineta Borisa Tadića i, kada je izgubio vlast, potpuno ga zaboravio. Vređao je Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića dok su bili u opoziciji, a posle im podilazio kao da nikad ništa ružno nije rekao. Lako će se odreći svakog političara u Srbiji i još će biti taj koji će gubitnika – ma koliko ranije s njim bio dobar – dodatno gurnuti pod vodu da brže potone. Ovako bivši premijer Republike Srpske Mladen Ivanić sažima za "Vreme" političku biografiju Milorada Dodika
Jedna klasična politikološka rečenica glasi: "Mi pišemo uspešne priče o neuspešnim ljudima!" Čitavu deceniju posle pada Berlinskog zida, vaš hroničar morao je da posmatra i da preživljava sizifovsku borbu najneuspešnije opozicije u jugoistočnoj Evropi protiv najneuspešnijeg režima u jugoistočnoj Evropi, u najnesrećnijoj zemlji u jugoistočnoj Evropi, da bi se sve zagorčalo militarističkim širenjem zapadnog "moralnog imperativa" tipa "moramo nešto učiniti na tom krvavom Balkanu - deset godina 'Miloševića' izgladnjujemo, 11 nedelja bombardujemo, onda ucenjujemo..."
Umesto omaža za stotu godišnjicu rođenja Sergija Lukača (1920–2004), pedagoga autora i urednika koji je obeležio uspon našeg novinarstva šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih, ovde prenosimo u celini njegovo sećanje na vlastitu mladost u Mostaru, poput nekog prizivanja feniksa, napisano u trenutku kada je grad njegove mladosti još nosio sveže ožiljke još jednog rata i razaranja
"One koji imaju primedbe vlast svrstava u neprijateljsku legiju i ne sluša njihovu reč kako privatni interes ne bi bio ugrožen. To što je javno gradsko zemljište poklonjeno privatnom investitoru pokazuje do koje mere je vlast posrnula i odustala od svojih obaveza prema gradu i građanima"
Vučić je do sada imao mnoštvo prilika da pokaže političku zrelost (veština nije sporna), pluralizuje scenu i podeli odgovornost. I sve ih je nepogrešivo propustio
Može li se i sme li se reći da je Zagorac Tito zapravo "ubio" Pavelića? I može li Srpkinja u hrvatskom Saboru ispovediti svoje prognaničko iskustvo?
Najava Ane Brnabić koja je rekla da Aleksandar Vučić najozbiljnije razmišlja o koaliciji za formiranje Vlade Srbije sa Aleksandrom Šapićem, te da je predsednik Srbije "teško podneo to što su visoki predstavnici SPS dali podršku nasilnim demonstracijama", može vrlo lako u cenjkanju sa SNS dovesti do toga da Dačić kao jedan od ustupaka ponudi na pladnju i glavu "gazda Noketa" i Surdulicu u paketu. Ukoliko pak socijalisti budu gurnuti u opoziciju, Novica Tončev će biti jedan od glavnih krivaca
Ako se promeni jedno jedino ime, možete smatrati da su promenjena sva. Kao što su i promenjena još kada ste otćutali Zagrebačku, Travničku, Ohridsku, Zadarsku... I vi drugi takođe, u gradovima iz prethodne rečenice, a i svim drugim!
Čitav sistem "Oko sokolovo" mogao je da se smesti i u vozilo fiat 500L, koje se proizvodi u Kragujevcu, a znatno je jeftinije od "rendž rovera". Zašto nije? U uslovima tendera tačno je naslikan "rendž rover", u milimetar i kubik. A te uslove, gle čuda, ispunjava firma Britiš motors Srbija, čiji je vlasnik, gle još većeg čuda, Ostoja Mijailović iz Čačka, funkcioner Srpske napredne stranke i poslanik u dosadašnjem sazivu Skupštine Srbije
Oba "izgubljena" pa ponovo nađena albuma rečito govore da cela priča o rokenrolu još uvek nije ispričana i da još dugo neće biti. Ne iz nekih sentimentalnih razloga, nego zbog toga što je on u međuvremenu postao civilizacijska vrednost i baština, povezujući i pojačavajući glasove svih drugačijih na ovom svetu
Moglo bi se reći da je Stevanović ispunio, poput svog predsednika, sve svoje dečačke snove. Sem jednog. Nikada do sada nije uspeo da dobije izbore u svojoj rodnoj Surdulici, a Novica Tončev, lokalni šef socijalista, ostaje njegova noćna mora
"Svi ti ljudi koji su u vlasti, to je ‘treća liga’, nisu čak ni do druge lige dogurali. Kućni savet je ukinuo državu. Bave se stvarima koje ne znaju, sami sebi daju autogolove i sami sebe fauliraju, a ponašaju se ko rogovi u vreći. U ovoj kriznoj situaciji dešavaju se stvari koje nikad nije trebalo da se dese. Kakvi izbori, kakvi derbiji, kakve, bre, proslave? I dalje se rvemo sa svojim slabostima, a reći ću nešto što nije baš hrišćanski – mi smo nezreo narod, a karma nam je veoma opterećena. Sve plaćamo sopstvenom žrtvom. Nama se ego i dalje diže na ono ‘ludi Srbi’, umesto da nas je blam zbog toga. A naše stado čuvaju vuci"
Protesti su još jednom iscrtali paradoksalnu političku sliku Srbije, zemlje u kojoj ogroman broj građana ne može očima da gleda svog totalnog predsednika i njegove saradnike, a ovi pritom imaju potpunu, apsolutnu političku moć i stravičnu većinu u parlamentu. Ako ćemo da budemo realni, reći ćemo da situacija ne bi bila mnogo drugačija ni da je celokupna opozicija izašla na izbore, i to ne samo zbog naprednjačkog "izbornog inženjeringa" već i zbog toga što bi mnogi antivučićevski glasači, nezadovoljni političkom ponudom, ostali kod kuće