Medijska posla
Savetnik i novinar
Ljut savetnik i uvređen novinar – to je loša kombinacija za svaki, a kamoli ozbiljan posao
Ljut savetnik i uvređen novinar – to je loša kombinacija za svaki, a kamoli ozbiljan posao
U organizaciji "Fridrih Ebert fondacije" i nedeljnika "Vreme" 26. juna održana je tribina pod naslovom "Kuda idu Srbija i Crna Gora". Tribina s istim naslovom održana je u oktobru 2001. godine i želja organizatora bila je da okupimo iste učesnike. Nažalost, to nije bilo mogućno jer su neki od njih na dan održavanja tribine bili angažovani kao članovi Komisije za ustavna pitanja. Gosti tribine su bili gospoda Slobodan Samardžić, savetnik predsednika Jugoslavije Vojislava Koštunice za politička pitanja, Zoran Knežević, član Izvršnog odbora Socijalističke narodne partije Crne Gore, Vuk Minić, poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore, Milan St. Protić, predsednik Političkog saveta Demohrišćanske stranke Srbije, Zoran Lutovac, saradnik Instituta društvenih nauka i Nebojša Medojević iz podgoričkog Centra za tranziciju. Tribinu je vodio Dragoljub Žarković, glavni urednik nedeljnika "Vreme". Razgovor koji objavljujemo u ovom dodatku tek je neznatno skraćen u odnosu na ono što je izrečeno u Studentskom kulturnom centru u Beogradu. Učesnici nisu naknadno autorizovali svoja izlaganja. Oprema teksta je redakcijska
Za one kojima je ovaj festival namenjen, a to su godišta oko osamdesetih, Exit 02 je prvorazredan muzički i društveni događaj, koji se ispostavlja kao kudikamo bolja (i jeftinija) letnja varijanta od tamo-dalekog mora. Apsolutno je beznačajno to što većina, iako trči od jedne do druge bine, nikada nije čula ni za jednog inostranog gosta festivala, sem za one koji su na istom mestu nastupali prošlog leta
Postoje mesta koja imaju opšte značenje, funkciju simbola, i postoje simboli koji su za nekog nešto više od toga što opšta definicija simbola podrazumeva
Zbog cele ove halabuke početak rada Međunarodnog tribunala nisu pratile ni fanfare ni potoci šampanjca. Prve sudije i tužioci biće izabrani tek početkom naredne godine i zasad su od osoblja Tribunala, inače smeštenog u zgradi jedne propale holandske telekom kompanije, najbrojnije čistačice
Samoubistvo Anice Savić Rebac poprimilo je, vremenom, obrise legendarnog čina. Nijedno samoubistvo, pa ni ono pesnika Branka Miljkovića, nije privuklo toliku pažnju kulturne javnosti. Monografija Ljiljane Vuletić otkriva Aničinu intelektualnu i obrazovnu superiornost, ali i emocionalnu dubinu, i izaziva jetki bunt protiv sredine koja to nije shvatila ili je pred tim oči zatvarala
Stiče se utisak da priča o dalekom narodu izgubljenom na istočnim rubovima Evrope, u sadejstvu s njenim scenskim "pakovanjem", koje karakterišu ćilimi, peščane dine, konji, ruski hrtovi, derviški plesovi itd., u dobroj meri računa na marketinšku eksploataciju orijentalne egzotike
"Posavsko-tamnavski orolav (grifon) nikako ne može pripitomiti, ali je sposoban da od ljudi, vila i vilenjaka nauči koju reč njihovog jezika i koristi je da zbuni žrtvu"
Ako se zna da jedna sezona u našoj Prvoj ligi košta od milion do milion i po maraka, na mestu je i pitanje koji klub može da obezbedi toliki novac i na osnovu čega? Sponzori i firme koji ulaze u naš fudbal gotovo da ne postoje, a od publike više niko ne živi