Suđenja za ratne zločine
Ubod Škorpiona
Proces zbog ubistva albanskih civila u Podujevu ulazi u poslednju, dramatičnu fazu. Pojavljuju se novi svedoci i pokreće staro pitanje o tome da li su domaći sudovi spremni za suđenje za ratnim zločinima
Proces zbog ubistva albanskih civila u Podujevu ulazi u poslednju, dramatičnu fazu. Pojavljuju se novi svedoci i pokreće staro pitanje o tome da li su domaći sudovi spremni za suđenje za ratnim zločinima
Zgrada Specijalnog suda u Beogradu zaista izgleda opremljenije čak i od zgrade Tribunala u Hagu. Sudnice kao iz filmova, hodnici savršeno čisti, toaleti kao u najboljim hotelima. Međutim, tokom prvog dana "suđenja stoleća" omanuo je "ljudski faktor", a pokazalo se i da zalaganje za javnost suđenja istovremeno ne znači da će ta javnost biti na pravi način obezbeđena
Kampanja ušla u završnicu, svi ušli u studije slobodnih televizija, a socijalisti, ko jedan, i ko iz ilegale, stali pred svoje, i, čuvši Slobodana, obećali da će se boriti do pobede. Istina, Baki obećavao i mladostima i starostima, ali su ga svi razumeli
Otkako je demokratije, otvorilo se mnošvo agencija za odnose s javnošću i potekla je bujica PiArica i portparolki. Ovih dana jedan Britanac pokušava da smesti u školsku klupu ovu prilično raznorodnu, ali veselu družinu
Ulazak Partizana u Ligu šampiona, uzdizanje posrnule Crvene zvezde, plasman mladih na Evropsko prvenstvo i izostanak seniora sa istog takmičenja obeležili su fudbalsku godinu u SCG. Omiljeni sport koji je retko doneo značajan rezultat kao da lagano počinje da zauzima neke pozicije. Na rubu Evrope. Gde mu je i mesto
Sanader se lako rešio "pravaša", što je bio eksplicitan zahtev EU-a. Veliki brat u Vašingtonu ne želi da vidi u novoj hrvatskoj vladi ni dr Hebranga i traži i ovaj dokaz "detuđmanizacije"
"Tržište kod nas ne postoji! Ako afirmisani umetnici, koji iza sebe imaju dvadesetogodišnju, tridesetogodišnju karijeru, pristaju na niske cene, šta onda neko ko je mlad može da očekuje", kaže za "Vreme" Ljiljana Tadić
Džarmuševa poetika je lišena svake samozadovoljavajuće ornamentike, a takav je i kao sagovornik: razumno iskren, pronicljivo duhovit, diskretan i pažljiv; po svemu "tip iz komšiluka", osim po pameti i talentu
Do sada su u okviru istorijske nauke uglavnom izučavani ratovi, bitke, potezi vođa i državnika, ali retko svet porodice, život muškarca i žene, njihove navike, odnos prema rađanju i smrti, kako su se odevali, koja su jela voleli, kako su putovali, u kakve su škole išli, šta su čitali, kako su se zabavljali. Nedavno pokrenut projekat "Istorija privatnog života na tlu srpskih zemalja" ovakav pristup trebalo bi da promeni
Vojvodu je morio džetleg, zevalo mu se kao da sluša eksperte iz Ekonomskog saveta SPO-a, tog oksimorona današnjice
Zoran Anđelković, generalni sekretar SPS-a, siguran u ishod predstojećih izbora
Kako je Danilo Kiš, vazda sumnjivi Jevrejin, kosmopolita, "mađaron" i neprijatelj Sistema, naprasno postao "simbolički Srbin" i posthumni regrut jedne zombi-vojske boraca za Našu Stvar
Nervoza je loš saveznik u politici, kao što će to Zoran Živković uskoro naučiti iz izbornih rezultata. To što se u javnost sistematski plasiraju detalji iz istrage o ubistvu premijera Đinđića, baš nekako pred izbore, ne mora nužno značiti sabotažu i podmetanje noge reformsko-demokratskom bloku; možda bi do toga došlo i da izbori nisu bili raspisani... Ali, kada objavljivanje tih detalja izazove toliku nervozu – e to onda počne da izaziva neizbežne sumnje i olakšava niske udarce političkih protivnika
Vuk i Velja zajedno stupaju, zajedno pevaju i zajedno obećavaju monarhiju, navodnjavanje i uštedu energije. Heroj Pavković, iako u civilu, drži se vojnih tema, dok mu sadrug Bidža kreše poreze i obećava Svilajnac. A šta kažu liberali, što su uzeli da budu crne ovce, i oni imaju recept – evo ruke, za one koji su uspeli u svemu čega su uspeli da se do’vate
Od devedesete nije bilo izborne scene podobnije za opkladu. Socijalne teme dominiraju u izbornoj kampanji u kojoj na dvadeset lista za skupštinu pokušava da se kvalifikuje 59 partija i grupa građana
Kada su se pre tačno 70 godina, 6. decembra 1933. godine, otvorili restorani, klubovi i hoteli u najvećim gradovima Amerike i ponovo slobodno počeli da toče viski, pivo i šampanjac, posle čitavih 14 godina čuvene prohibicije na alkoholna pića – videlo se da je propast sveta i dalje u zakašnjenju, da se zapravo nije dogodilo ništa strašno i da javni život posle sloma "suvog režima" nije postao mnogo gori, to jest da je podjednako loš kao i dan ranije