
Gruzija
Neredi u Gruziji: Sukob građana i policije
Desetine hiljada građana okupilo se u subotu, 4. oktobra, u blizini Trga slobode u Gruziji, na poziv opozicije i na dan lokalnih izbora koje nekoliko opozicionih stranaka bojkotuje
Nijedna „viđenija“ strana ambasada i njihove vlade ne podržavaju studentske proteste. Naprotiv, njima bi više odgovaralo da se sve vrati u „normalne“ tokove
Gospodar Vučić se blagoizvoleo obratiti na Svetog Savu, u svom uobičajeno napornom, nezanimljivom, preopširnom i prenemagačkom fazonu. Rekao je „uopšte se ne plašim“. Lako je dešifrovati ovu poruku – da, veoma se plaši.
Nervozan je, ne može iskontrolisati situaciju. Uz to, on ili njegovi saradnici i savetnici su napravili niz sumanutih poteza koji su samo dodatno razbesneli građane i omasovili proteste. Režim je na ozbiljnoj nizbrdici.
Vožd bi sada da ispunjava sve zahteve, i preko toga ako treba. Samo da se nekako stvari smire i protesti bar smanje ako ne i ugase, samo da nekako ostane na mestu na kom je, pa koliko traje da traje. Žale se Vožd i njegova propagandna mašinerija kako su, eto, svi zahtevi ispunjeni ali protesti ne prestaju, što pokazuje da studenti i njihovim protestima naklonjeni građani samo žele da destabilizuju zemlju, radeći za neke tamo interese.
Priča više ne prolazi
Ali ta priča više ne prolazi. Nijedna „viđenija“ strana ambasada i njihove vlade ne podržavaju ove proteste (iako nije tajna da je velika „navala“ i spolja i iznutra da se protesti preuzmu i instrumentalizuju).
Naprotiv, njima bi više odgovaralo da se sve vrati u „normalne“ tokove, gde će režim biti uglavnom poslušan prema spolja i represivan prema unutra. Ali, kako bih vam to suptilno rekao, ovi protesti su veoma demokratski, možda i najdemokratskiji do sada. Nema tu par lidera koje je moguće potkupiti i prevesti „na pravu stranu.“ Nema klinačkog avanturizma, već ozbiljnog političkog organizovanja.
Ali najporaznije za režim je što je sada već kasno za ispunjavanje inicijalnih zahteva. To vreme je prošlo. Protesti su pokrenuli politički život u novom smeru i sada se zapravo kristališe samo jedan pravi zahtev protesta – a to je da Aleksandar Vučić ode sa vlasti.
Ništa neće promeniti to što je pustio niz vodu premijera Vučevića koji je, posle Svetosavskog protesta na Autokomandi, podneo ostavku. To što AV pomera svoje marionete kako mu dune, autoritarno, bez ikakvih obzira prema procedurama ili ustavu, to i jeste problem. Dao bi Vučić ne samo premijera nego i sve i svakog drugog, dok god poluge moći ostaju u njegovim rukama.
Došlo je vreme za naplatu
Nije to samo nadstrešnica, već godine najgnusnijih nepočinstava i učvršćivanja lične vlasti sada dolaze na naplatu. Aleksandar Vučić mora i formalno i suštinski da ode sa vlasti. Jer svi drugi zahtevi koji se mogu ispostaviti, a koji se tiču koliko-toliko normalnog funkcionisanja institucija, pre svega pravnog sistema, zavise od toga da li Gospodar ostaje ili odlazi. Kada se ovaj stav jasno uobliči i ispostavi i drugi politički faktori (spolja i iznutra) će krenuti da menjaju pozicije i da ga „puštaju niz vodu“.
Poslednjim talasom protesta AV je zapravo već otišao na deponiju istorije, samo ga o tome niko još nije obavestio. AV i njegov režim su trenutno u fazi u kojoj se često nalaze junaci crtanih filmova, kada pređu ivicu provalije, ali nastavljaju da još neko vreme idu po vazduhu. Ali za tren-dva će pogledati dole, i shvatiti da ispod njih više nema ništa što bi ih držalo na mestu na kome su. I silom (političke) gravitacije će pasti.
Pitanje na koje je već potrebno dati odgovor je – šta onda?
AV je gotov, ali nije gotovo.
Autor je redovni profesor Univerzitetskog koledža u Stokholmu
Desetine hiljada građana okupilo se u subotu, 4. oktobra, u blizini Trga slobode u Gruziji, na poziv opozicije i na dan lokalnih izbora koje nekoliko opozicionih stranaka bojkotuje
Kako su pre dvadeset i pet godina trijumfovali narodna volja i politički pragmatizam? Šta spaja i deli Miloševića i Vučića? Zašto usled 4. nije bio moguć 6. oktobar? I zbog čega je to tada bilo dobro
Da ste gledali, dragi dvorjani, videli biste i čuli zapravo najpotresniji deo priče ovog dečaka, koji je govorio o svojim roditeljima, njihovim svađama, koje on možda ne bi morao da sluša, pa misli da se vole, ali smatra da je bolje da se razvedu. Neki drugi dečak bi možda u svojoj porodici čuo kako su studenti narkomani i lenčuge ili strani plaćenici. U ovoj emisiji nema cenzure, deca govore ono što je njima bitno, u atmosferi u kojoj ih niko neće ućutkivati i osuđivati
Mnogi se ljudi boje intenziteta svojih osećanja ili strasti pa koriste sva sredstva samoobmane kako bi ih ugušili. Uz pomoć različitih mehanizama odbrane svoja osećanja pripisuju drugima, racionalizuju ih ili poriču, a njihovi životi tako postaju sve siromašniji
Kriminalni klanovi, tajne službe, režimski batinaši
Ko sve vršlja po Srbiji Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve